Kako mogu da pobijedim strah od smrti?


Pitanje: Kako mogu da pobijedim strah od smrti?

Odgovor:
Čak i najsigurniji, posvećeni vjernik može u nekim prilikama da se plaši smrti. Prirodno je željeti da se ona izbjegne. A smrt nije bila dio Božijeg prvobitnog plana za Njegovo stvorenje. Mi smo stvoreni da budemo cjeloviti i sveti, dok živimo u raju u zajednici s Njim. Ulazak smrti je bio neophodan odgovor dolasku grijeha u svijet. Milost je da umiremo. Da nije tako, morali bismo da živimo u grešnom svijetu cijelu vječnost.

To saznanje nije neophodno u suprotnosti sa želučanom reakcijom na misao o našoj sopstvenoj smrtnosti. Krhkost naših fizičkih tijela i primjeri iznenadnog prekida života nas podsjećaju na naš nedostatak kontrole u velikom, opasnom svijetu. Mi zaista imamo veliku nadu da je Onaj koji je u nama veći od onog koji je u svijetu (1. Ivanova 4:4). A On je otišao da nam pripremi mjesto, tako da možemo da mu se pridružimo (Ivan 14:2). Ali može biti od pomoći ako razmotrimo neposredna, praktična pitanja sa kojima smo suočeni.

Postoji nekoliko aspekata smrti koje mogu potencijalno da prouzrokuju strah. Srećom, Bog ima odgovor na svaki od njih.

Strah od nepoznatog
Kako zaista izgleda umrijeti? Šta možemo da vidimo kad naši životi napuštaju naša fizička tijela? Kako će se to dogoditi? Da li to kao u izvještajima koja su neki ljudi dali – jarko svjetlo? Neko od rodbine?

Niko ne zna zasigurno kakav je to osjećaj, ali Biblija opisuje ono što se dešava. 2. Korinćanima 5:6-8 i Filipljanima 1:23 kažu da smo, kada napustimo svoje tijelo, kući sa Gospodom. Kakva utješna misao! Ostaćemo u tom stanju dok Krist ne dođe i ne uskrsne vjerne (1. Korinćanima 15:20-22, 6:14), kada ćemo dobiti nova, proslavljena tijela.

Strah od gubitka kontrole
Do vremena punoljetstva, ljudi već imaju prilično dobru zamisao kako da komuniciraju sa svijetom oko sebe. Znaju kako da pronađu ono što im je potrebno, kako da stignu tamo gdje žele da budu i na koji način da imaju interakciju sa drugima tako da to ispuni njihove namjere.

Mnogi se, čak i oni koji tvrde da vjeruju u Boga, toliko plaše da neće dobiti ono što im je potrebno, da osjećaju da moraju da manipulišu svojim okruženjem i ljudima oko sebe, za svoje dobro. Svi smo mi sreli ljude i žene koji zlostavljaju i drže se čvrsto nečega iz straha. Oni ne vjeruju Bogu da će se pobrinuti za njihove potrebe, tako da se brinu za sve sami. Ne vjeruju drugima da će ih uvažiti, tako da zahtijevaju ono što misle da im je potrebno.

Koliko tek mora da se plaše gubljenja kontrole kad je smrt u pitanju! Kao što je Isus rekao Petru, kada je opisao kako će ovaj da umre: “Zaista, zaista, kažem ti: Kad si bio mlađi, opasivao si se sam, i hodio si, kamo si htio; a kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i odvesti, kamo nećeš” (Ivan 21:18). Prije nego što je Petar dobio ovo upozorenje, odrekao se Isusa iz straha. Ali nakon što se Isus vratio na Nebo, Petar je postao nova osoba – ona čija je strast za Kristovom porukom daleko prevazišla njegovu potrebu da kontroliše svoje okolnosti (Djela 5:17-42). Sami Duh Sveti mu je dao snagu da se suoči sa bilo kojim izazovom sa kojim će se suočiti.

Strah za one koji ostaju iza nas
Kršćanski pogled na smrt je “odvojenje”. Krajnja smrt je odvojenje od Boga. Kad fizički umremo, bićemo neko vrijeme odvojeni od naših voljenih koji su na zemlji. Ako su oni također kršćani, znamo da će to odvojenje da traje kratko, u odnosu na vjerčnost. Ako nisu, to neće biti slučaj. Naš zadatak, onda, postaje da iskoristimo ovo zajedničko vrijeme da razgovaramo sa njima o tome gdje će otići kad umru. Na kraju, ta odluka ostaje na njima.

Strah od čina umiranja
Malo nas zna kako će umrijeti. Brzo i bezbolno, u snu, nakon duge bolesti – misterija toga, nemogućnost da se pripremi, može biti zastrašujuća. Ako ipak znamo, ako nam je dijagnostikovana neka smrtna bolest, još uvijek može da bude uznemiravajuće.

Ali to je samo momenat. Momenat kroz su skoro svi prošli ili će da prođu. Kršćani mogu da ispovijedaju ono što piše u Filipljanima 3:20-21: “Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji će preobraziti tijelo poniznosti naše, da bude jednako tijelu slave njegove, po sili, kojom može i sve sebi pokoriti”.

Kako bismo olakšali taj strah, možemo napraviti neke korake da se pripremimo za smrt, kao i da pripremimo one oko sebe.

Prevazići strah od smrti – praktični koraci
Mnogi ljudi vjeruju da ne bi trebalo da umru jer ima toliko toga za šta žive. Često ovo znači da imaju odgovornosti i nezavršene poslove za koje se niko ne bi pobrinuo ako oni odu. Ali odgovornosti vas neće sačuvati od smrti kad dođe vaše vrijeme. Planiranje unaprijed može da ublaži strah.

Ako vodite firmu ili imate djecu ili nekoga drugog ko je ovisan o vama, uzmite u obzir brigu za njih. Odlučite ko će preuzeti vašu ulogu i napravite plan sa tom osobom. Napišite testament ili ovlastite nekoga u koga imate povjerenje. Budite sigurni da vam je sva papirologija uredno organizovana i da je lako pronaći sve papire. Pomirite se s kim treba da se pomirite, dok možete. Ali, nemojte da živite za umiranje. Postoji razlika između preuzimanja razumnih koraka i opsesije.

Prevazići strah od smrti – fizički koraci
Ako imate jake osjećaje o tome šta želite da vam se desi ako budete onesposobljeni, izrazite ih sada. Sasvim je moguće da, u slučaju neke bolesti ili povrede, nećete imati kontrolu nad situacijom i nećete moći da izrazite svoje želje. Napišite ih. Neka oni koji su najbliži vama znaju šta želite – ili, u najmanju ruku, recite im gdje to stoji napisano. Izaberite nekoga kome vjerujete da bude ovlašćen da odlučuje umjesto vas, ako vi ne budete u mogućnosti za to.

Prevazići strah od smrti – duhovni koraci
Najvažnija stvar da se zapamti u vezi sa smrću je istina o životu. Vi volite svoju porodicu i brinete se za nju, ali Bog ih voli više. Možda brinete o svom zemaljskom naslijeđu, ali Bog je više zainteresovan za nebesku perspektivu. Sva papirologija svijeta neće donijeti mir uma jednog jednostavnog čina: prebivanja (u Njemu).

Usred ovog života, teško je imati na umu da je ovo samo privremeno stanje. 1. Ivanova 2:15-17 kaže: “Ne ljubite svijeta, ni što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, nema ljubavi Očeve u njemu. Jer sve, što je u svijetu požuda je tijela, požuda očiju i oholost života, nije od Oca, nego od svijeta. I svijet prolazi i požuda njegova; a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka”. Ovoga se prisjećamo tako što prebivamo u Njemu (1. Ivanova 2:24). Stajanje na istini Njegove Riječi, vjerovanje u ono što On kaže o nama i svijetu koji nas okružuje, će nam dati ispravnu perspektivu u vezi sa ovim životom i onim koji ćemo primiti.

Kada smo u stanju da zadržimo tu perspektivu vječnosti, onda možemo i da ispunimo 1. Ivanovu 3:1-3: “Vidite, kakvu nam je ljubav dao Otac: Mi se zovemo djeca Božja, i jesmo. Zato svijet ne poznaje nas, jer ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza, što ćemo biti. Znamo, da kad se pokaže, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti, kao što jest”. Biće tako očigledno da ne pripadamo ovom svijetu, da će i drugi to vidjeti, također. Tako ćemo čvrsto stajati na svom položaju djece Božije, da ćemo aktivno čekati dan kada ćemo moći biti nalik Kristu i vidjeti ga kakav jeste.

English


Vrati se na bosansku stranu
Kako mogu da pobijedim strah od smrti?

Saznajte kako ...

Provedi večnost sa Bogom



Primite oproštaj od Boga