Prva poslanica Solunjanima



Autor: 1. Solunjanima 1:1 ukazuje na to da je njen autor apostol Pavle, vjerovatno zajedno sa Silom i Timotejem.

Datum pisanja: Prva poslanica Solunjanima je napisana oko 50. g.n.e.

Svrha pisanja: U solunskoj crkvi je bilo nekih pogrešnih razumijevanja drugog Kristovog dolaska. Pavle u ovom svom pismu želi da im to pojasni. On ga također piše kao uputstvo za sveto življenje.

Ključni stihovi:
1. Solunjanima 3:5: “Zato i ja, kad nisam mogao više podnositi, poslah da upoznam vašu vjeru, da vas nije kako iskušao napasnik – da naš trud ne bude uzalud.”

1. Solunjanima 3:7: “Utješili smo se, braćo, zbog vas, u svoj svojoj bijedi i nevolji, vašom vjerom.”

1. Solunjanima 4:14-17: “Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji su usnuli u Isusu dovesti s njime. Jer vam ovo kazujemo po Gospodnjoj riječi: mi koji živimo, koji ostajemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer će sam Gospodin na dani znak, na arkanđelov glas, na zvuk Božje trube sići s neba, i umrli u Kristu će najprije uskrsnuti. Onda ćemo mi koji živimo, koji smo ostali, biti zajedno s njima uzeti u oblake, u susret Gospodinu u visine, i tako ćemo svagda biti s Gospodinom.”

1. Solunjanima 5:16-18: “Svagda se radujte! Molite se bez prestanka! Na svemu zahvaljujte; jer je to Božja volja u Kristu Isusu za vas.”

Kratak sažetak: Prva tri poglavlja govore o Pavlovoj žudnji da posjeti solunsku crkvu, o tome kako nije uspio jer ga je Sotona spriječio (1. Solunjanima 2:18), zatim kako on brine za njih i kako je ohrabren kad je čuo kako su. Pavle se zatim moli za njih (1. Solunjanima 3:11-13). U četvrtom poglavlju on daje uputstva vjernicima u Solunu kako da žive svet život u Kristu Isusu (1. Solunjanima 4:1-12). Zatim nastavlja poučavanjem o pogrešnom shvatanju koje imaju. Kaže im da će ljudi koji su umrli u Kristu Isusu također ići na nebo kad se On vrati (1. Solunjanima 4:13-18, 5:1-11). Knjiga završava krajnjim uputstvima o tome kako živjeti kršćanski život.

Povezanosti: Pavle podsjeća Solunjane da su progonstva koja su imali od “svojih suplemenika” (st. 2:14), Židova koji su odbili svog Mesiju, ista ona koja su trpili starozavjetni proroci (Jeremija 2:30; Matej 23:31). Isus je upozoravao da će se pravim Božijim prorocima nepravednici uvijek protiviti (Luka 11:49). Pavle ih podsjeća na tu istinu u Kološanima.

Praktična primjena: Ova knjiga se može primijeniti na mnoge životne situacije. Ona nam daje sigurnost kao kršćanima da ćemo mrtvi ili živi biti sa Kristom kad se On vrati (1. Solunjanima 4:13-18). Uvjerava nas kao kršćane da nećemo primiti Božiju srdžbu (1. Solunjanima 5:8-9). Upućuje nas kako da svakodnevno živimo kršćanski život (1. Solunjanima 4–5).



Vrati se na Sažetak Novi zavjet



Prva poslanica Solunjanima