Poslanica Rimljanima



Autor: Rimljani 1:1 navode kao svog autora apostola Pavla. Rimljani 16:22 ukazuju na to da je Pavle koristio čovjeka koji se zvao Tercije da zapiše njegove riječi.

Datum pisanja: Poslanica Rimljanima je najvjerovatnije napisana oko 56.-58. g.n.e.

Svrha pisanja: Kako je to slučaj sa svim Pavlovim poslanicama crkvama, svrha njegovog pisanja je bila da objavi slavu Gospoda Isusa Krista naučavanjem doktrine i poukom i ohrabrenjem vjernicima koji će primiti njegovo pismo. Od posebne važnosti su mu bili oni kojima je ovo pismo bilo namijenjeno – onima u Rimu, “Božjim ljubimcima, svetima po pozivu” (Rimljanima 1:7). Pošto je i sam bio rimski građanin, imao je posebnu strast za one u zajednici vjernika u Rimu. A kako ih do tad nije bio posjetio, svrha ovog pisma je bila također i da ga predstavi njima.

Ključni stihovi:
Rimljanima 1:16: “Jer se ne stidim evanđelja. Božja je sila na spasenje svakome koji vjeruje; najprije Židovu, pa Grku.”

Rimljanima 3:9-11: “Što dakle? Jesmo li mi Židovi u prednosti? Nipošto. Jer smo prije ustanovili das u Židovi i Grci svi pod grijehom, kao što je pisano: ‘Nema pravedna, nema nijednoga; nema razumna, nema ga koji traži Boga.”

Rimljanima 3:21: “A sad se bez Zakona očituje Božja pravda, posvjedočena od Zakona i od Proroka.”

Rimljanima 3:23: “Svi naime sagriješiše i lišeni su Božje slave.”

Rimljanima 5:8: “A Bog pokazuje svoju ljubav prema nama tako što Krist, kad smo bili još grješnici, umre za nas.”

Rimljanima 6:23: “Jer je plaća za grijeh smrt; a milost Božja: život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.”

Rimljanima 8:9: “Vi, međutim, niste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, on nije njegov.”

Rimljanima 8:28: “Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu.”

Rimljanima 8:37-39: “Ali u svemu tome pobjeđujemo zbog onoga koji nas ljubi. Doista sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila, ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može rastaviti od Božje ljubavi koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.”

Rimljanima 10:9-10: “Doista, ako ispovijedaš svojim ustima da je Isus Gospodin, i vjeruješ u svojemu srcu da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Srcem se naime vjeruje za opravdanje, a ustima se ispovijeda za spasenje.”

Rimljanima 12:1: “Zaklinjem vas dakle, braćo, Božjim milosrđem da prikažete svoja tjelesa za živu žrtvu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaše bogoslužje bude duhovno.”

Rimljanima 12:19: “Ne osvećujte se osobno, ljubljeni, nego ustupite mjesto gnjevu Božjemu, jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću je vratiti’, govori Gospodin.”

Rimljanima 16:17: “A molim vas, braćo, čuvajte se onih koji unose razmirice i smutnje protiv nauka koji ste vi naučili. Klonite se njih!”

Kratak sažetak: Pavle je bio sretan što je konačno mogao da posluži ovoj crkvi, i svi su bili svjesni te činjenice (Rimljanima1:8-15). Pismo Rimljanima je bilo napisano iz Korinta, upravo prije Pavlovog puta u Jeruzalem, kad je išao da preda prilog koji je bio posvećen siromašnima koji su bili tamo. Imao je namjeru da ide u Rim a zatim u Španiju (Rimljanima 15:24), ali je bio spriječen u tome kada je uhapšen u Jeruzalemu. Na kraju je otišao u Rim kao zatvorenik. Najvjerovatnije je Feba, koja je bila član crkve u Kenhreji blizu Korinta (Rimljanima 16:1), odnijela to pismo u Rim.

Poslanica Rimljanima je prvenstveno doktrinalno djelo i može biti podijeljena u četiri dijela: pravednost koja je potrebna, 1:18–3:20; pravednost koja je obezbijeđena, 3:21–8:39; pravednost koja je opravdana, 9:1–11:36; pravednost koja se praktikuje, 12:1–15:13. Glavna tema ovog pisma je, naravno, očita – pravednost. Vođen Svetim Duhom, Pavle najprije optužuje cijelo čovječanstvo za njegovu grešnost. On izražava svoju želju da propovijeda istinu Božije Riječi onima u Rimu. Nadao se sigurnosti da će oni ostati na pravom putu. Čvrsto je upućivao na to da se on ne stidi evanđelja (Rimljanima 1:16), jer je ono sila kojom se svi spasavaju.

Poslanica Rimljanima nam govori o Bogu, o tome ko je On i šta je učinio. Govori nam o Isusu Kristu, o onome što je Njegova smrt postigla. Govori nam o nama, o tome kakvi smo bez Njega i ko smo nakon što povjerujemo. Pavle ističe da Bog ne zahtjeva da čovjek ispravi svoj život prije nego što dođe Kristu. Dok smo još bili grešnici Krist je umro na križu za naše grijehe.

Povezanosti: Pavle koristi primjere nekoliko Starozavjetnih ljudi i događaja kao ilustracije veličanstvene istine u Poslanici Rimljanima. Abraham je povjerovao i pravednost mu je bila uračunata radi njegove vjere a ne radi djela (Rimljanima 4:1-5). U Rimljanima 4:6-9, Pavle se osvrće na Davida koji je ponovio istu istinu: “Blaženi oni kojima su oproštena bezakonja i kojima su grijesi pokriveni! Blažen čovjek kojemu Gospodin ne računa grijeha!” Zatim koristi Adamov primjer da objasni Rimljanima doktrinu naslijeđenog grijeha i iznosi priču o Sari i Isaku, djetetu obećanja, kako bi ilustrovao princip da su kršćani djeca obećanja božanske milosti Božije kroz Krista. U poglavljima 9–11, Pavle prepričava historiju izraelskog naroda i izjavljuje da Bog nije u potpunosti i konačno odbacio Izrael (Rimljanima 11:11-12), nego da im je dozvolio da “posrnu” samo dok se puni broj neznabožaca ne dovede do spasenja.

Praktična primjena: Poslanica Rimljanima jasno kaže da ne postoji ništa što bismo mi mogli da uradimo kako bismo se spasli. Svako “dobro” djelo koje smo ikad učinili je kao prljavi dronjak pred Bogom. Mi smo tako mrtvi u svojim prijestupima i grijesima, da nas samo milost i ljubav Božija mogu spasiti. On je izrazio tu milost i ljubav time što je poslao svog Sina, Isusa Krista, da umre na križu umjesto nas. Kada okrenemo svoje živote Njemu, nismo više kontrolisani svojom grešnom prirodom, nego Duhom. Ako priznamo da je Isus Gospod i vjerujemo da je On uskrsnuo od mrtvih, spašeni smo, nanovorođeni. Treba da živimo svoje živote kao živu žrtvu Bogu. Slavljenje Boga koji nas je spasio bi trebalo da bude naša najveća želja. Vjerovatno je najbolja primjena ove poslanice živjeti Rimljane 1:16 i ne stiditi se evanđelja. Umjesto toga, hajde da budemo vjerni u tome da ga objavljujemo!



Vrati se na Sažetak Novi zavjet



Poslanica Rimljanima