Poslanica Hebrejima



Autor: Iako neki smatraju da je i Poslanica Hebrejima jedno od Pavlovih pisama, tačan identitet autora ostaje enigma. Ono što nedostaje je uobičajen Pavlov pozdrav koji koristi u svim drugim poslanicama. Uz to, nagovještaj da se pisac ove knjige oslanja na znanje i informacije koje su obezbijedili oni koji su se susreli sa Isusom Kristom (2:3), čini sumnjivim Pavlovo autorstvo. Neki pripisuju ovu Poslanicu Luki; drugi pretpostavljaju da su Hebreje napisali ili Apolon, ili Barnaba, Sila, Filip, ili Akvila i Priscila. Bez obzira na to kojoj osobi je pripadala ruka koja je držala olovku, Duh Sveti je božanski autor cijelog Pisma (2. Timoteju 3:16); stoga, Hebreji govore istim kanonskim autoritetom kao i ostalih 65 knjiga Biblije.

Datum pisanja: Rani crkveni otac Klement je 95. g.n.e. citirao Poslanicu Hebrejima. Kakogod, unutrašnji dokazi kao što je činjenica da je Timotej bio živ u vrijeme kad je Poslanica napisana, i odsustvo bilo kakvog dokaza koji pokazuje da je došao kraj Starozavjetnog žrtvenog sistema koji se dogodio sa razoranjem Jeruzalema, 70. g.n.e, ukazuje na to da je ova knjiga napisana oko 65. g.n.e.

Svrha pisanja: Pokojni Dr. Walter Martin, osnivač Kršćanskog istraživačkog instituta (Christian Research Institute) i pisac bestselera Kingdom of the Cults (Kraljevstvo kultova) našalio se na svoj uobičajen ironični način da je Poslanicu Hebrejima napisao Židov drugim Židovima, govoreći Židovima da se prestanu ponašati kao Židovi. Zaista, mnogi od ranih židovskih vjernika su se vraćali obredima judaizma kako bi izbjegli rastuće progonstvo. Ova Poslanica je, dakle, ohrabrenje tim progonjenim vjernicima, da nastave u milosti Isusa Krista.

Ključni stihovi:
Hebrejima 1:1-2: “Bog, koji je negda mnogo puta i različitim načinom govorio ocima po prorocima, progovori nama u ove posljednje dane po Sinu. Njega postavi baštinikom svemu, po njemu stvori i svijet.”

Hebrejima 2:3: “...kako ćemo mi izbjeći, ako ne budemo marili za toliko spasenje?”

Hebrejima 4:14-16: “Imajući dakle uzvišenoga velikog svećenika koji je prošao nebesa, Isusa, Sina Božjega, držimo se vjere koju ispovijedamo! Jer nemamo velikoga svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego je u svemu bio podložan kušnji kao i mi, osim u grijehu. Pristupajmo dakle s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosrđe i nađemo milost kad nam ustreba pomoć!”

Hebrejima 11:1: “A vjera daje sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo.”

Hebrejima 12:1-2: “Zato dakle i mi, imajući oko sebe toliki oblak svjedoka, skinimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s ustrajnošću trčimo u borbu koja nam je određena. Uprimo pogled u Isusa, Početnika i Dovršitelja vjere. On mjesto sebi određene radosti podnese križ ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Božjega prijestolja.”

Kratak sažetak: Poslanica Hebrejima se obraća trima odvojenim grupama: vjernicima u Kristu, nevjernicima koji su imali znanje o činjenicama o Kristu i intelektualno ih prihvatali, i nevjernicima koji su bili privučeni Kristu, ali koji su ga na kraju odbili. Važno je razumjeti kojoj se grupi obraća pojedini odlomak. Ako tu pogriješimo, možemo izvući zaključke koji nisu u skladu sa ostatkom Pisma.

Pisac Hebrejima iznova i iznova spominje Kristovu superionost i u Njegovom karakteru i u Njegovoj službi. U spisima Starog zavjeta vidimo da su obredi i ceremonije judaizma simbolično upućivali na dolazećeg Mesiju. Drugim riječima, ti obredi su bili samo sjena onoga što će doći. Hebreji nam govore da je Isus Krist bolji od svega što obična religija može da ponudi. Sav raskoš i sva formalnost religije blijedi u poređenju sa osobom, djelom i službom Isusa Krista. Dakle, tema ove elokventno napisane poslanice ostaje superionost našeg Gospoda Isusa.

Povezanosti: Vjerovatno nigdje u Novom zavjetu Stari zavjet nije stavljen u toliki fokus kao u Hebrejima, koji imaju svoj temelj u levitskom sveštenstvu. Pisac Hebreja iznova i iznova upoređuje nedostatke koje ima Starozavjetni žrtveni sistem sa savršenošću i dovršenosti u Kristu. Gdje Stari zavjet zahtijeva stalne žrtve i jednogodišnju žrtvu pomirnicu koju bi prinio sveštenik, Novi zavjet proviđa žrtvu koju je jednom zauvijek prinio Krist (Hebrejima 10:10) i direktni pristup Božijem tronu za sve koji su u Njemu.

Praktična primjena: Bogata u temeljnoj kršćanskoj doktrini, Poslanica Hebrejima nam također daje ohrabrujuće primjere Božijih “heroja vjere” koji su istrajali uprkos velikim poteškoćama i protivljenju (Hebrejima 11). Ovi članovi Božije dvorane vjere nam daju neoborivi dokaz za bezuslovnu sigurnost i apsolutnu Božiju pouzdanost. Na isti način, mi možemo zadobiti savršeno pouzdanje u Božija bogata obećanja, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo, razmišljajući o nepoljuljanoj vjernosti Božijih djela u životima Starozavjetnih svetih.

Pisac Hebrejima daje obilno ohrabrenje vjernicima, ali i pet ozbiljnih upozorenja na koja treba da pazimo. Tu je opasnost od zanemarivanja (Hebreji 2:1-4), opasnost od nevjere (Hebreji 3:7–4:13), opasnost od duhovne nezrelosti (Hebreji 5:11–6:20), opasnost od toga da ne istrajemo (Hebreji 10:26-39) i stalna opasnost od odbijanja Boga (Hebrejima 12:25-29). Tako u ovom remek-djelu nalazimo veliko bogatstvo doktrine, osvježavajući izvor ohrabrenja i zdravih, praktičnih upozorenja na ljenost u kršćanskom hodu. Ali tu postoji još mnogo više, jer u Poslanici Hebrejima nalazimo veličanstveno naslikan portret našeg Gospoda Isusa Krista – Početnika i Dovršitelja našeg velikog spasenja (Hebreji 12:2).



Vrati se na Sažetak Novi zavjet



Poslanica Hebrejima