Djela apostolska



Autor: Djela apostolska ne navode svog pisca. Iz Luke 1:1-4 i Djela 1:1-3 je jasno da je ove dvije knjige napisao isti autor. Tradicija iz najranijih dana crkve kaže da je Luka, saradnik apostola Pavla, napisao i Lukino Evanđelje i Djela apostolska (Kološanima 4:14; 2. Timoteju 4:11).

Datum pisanja: Djela apostolska su najvjerovatnije napisana između 61.-64.g.n.e.

Svrha pisanja: Djela apostolska su napisana da prikažu historiju rane crkve. U knjizi se naglašava važnost dana Pentakosta i primanja sile da se bude djelotvoran svjedok za Isusa Krista. Djela bilježe kako su apostoli svjedočili o Kristu u Jeruzalemu, Judeji, Samariji i ostatku okolnog svijeta. Knjiga baca svjetlo na dar Duha Svetog, koji osposobljava, vodi, uči i služi nas kao Tješitelj. Čitajući Djela apostolska, prosvijetljeni smo i ohrabreni mnogim čudima koja su se desila u to doba kroz učenike Petra, Ivana i Pavla. Djela apostolska naglašavaju važnost poslušnosti Božijoj Riječi i promjene do koje dolazi kao rezlutat poznanja Krista. Također se pominju i primjeri onih koji su odbili istinu koju su učenici propovijedali o Gospodu Isusu Kristu. Ova knjiga svjedoči i o moći, pohlepi i mnogim drugim đavoljim porocima.

Ključni stihovi: Djela 1:8: “Nego ćete primiti silu Duha Svetoga kad siđe na vas, i bit ćete mi onda svjedoci u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje.”

Djela 2:4: “I napuniše se svi Duha Svetoga, i stadoše govoriti raznim jezicima, kako im je Duh davao govoriti.”

Djela 4:12: “I nema ni u jednom drugom spasenja; jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima u kojem se trebamo spasiti.”

Djela 4:19-20: “Petar i Ivan im odvratiše: ‘Je li pravo pred Bogom da više slušamo vas, negoli Boga? Sudite! Jer ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.’”

Djela 9:3-6: “Kad je na svojemu putu došao u blizinu Damaska, odjednom ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju, začu glas gdje mu govori: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ On reče: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A on će: ‘Ja sam Isus koga ti progoniš. Ustani i uđi u grad! Ondje će ti se kazati što trebaš činiti.’”

Djela 16:31: “A oni rekoše: ‘Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se, ti i tvoja kuća.’”

Kratak sažetak: Djela apostolska govore o historiji kršćanske crkve i širenja Evanđelja Isusa Krista, kao i o sve većem protivljenju tome. Iako su mnoge vjerne sluge bile upotrijebljene da propovijedaju i naučavaju Evanđelje, Savle, čije se ime bilo promijenilo u Pavle, je bio najuticajniji. Prije nego što se obratio, imao je žar za progonstvo i ubijanje kršćana. Njegovo dramatično obraćenje na putu za Damask (Djela 9:1-31) je vrhunac Djela apostolskih. Nakon toga je otišao u drugu krajnost ljubavi prema Bogu i propovijedanja Njegove Riječi u sili, žaru i Duhu istinskog i živog Boga. Učenici su bili osposobljeni Duhom Svetim da budu Njegovi svjedoci u Jeruzalemu (poglavlja 1–8:3), Judeji i Samariji (poglavlja 8:4–12:25), i do kraja svijeta (poglavlja 13:1–28). U zadnjem dijelu su uključena Pavlova tri misijska putovanja (13:1–21:16), njegova suđenja u Jeruzalemu i Cezareji (21:17–26:32) i njegovo posljednje putovanje u Rim (27:1–28:31).

Povezanosti: Djela apostolska služe kao tranzicija od Starog Saveza držanja Zakona do Novog Saveza milosti i vjere. Ovaj prelaz se vidi u nekoliko ključnih događaja u knjizi. Prvo, tu je promjena u službi Duha Svetog, čija je primarna funkcija u Starom zavjetu bila vanjsko “pomazanje” Božijih ljudi, među kojima su bili Mojsije (Brojevi 11:17), Otniel (Suci 3:8-10), Gideon (Suci 6:34) i Šaul (1. Samuelova 10:6-10). Nakon Isusovog uskrsnuća, Duh je došao da živi u samim srcima vjernika (Rimljanima 8:9-11; 1. Korinćanima 3:16), vodeći ih i osnažujući ih iznutra. Duh koji prebiva u vjernicima je Božiji dar onima koji mu dođu u vjeri.

Pavlovo obraćenje je bilo dramatičan primjer tranzicije sa Starog na Novi zavjet. Pavle je priznao da je, prije nego što je sreo uskrslog Spasitelja, bio najrevniji od svih Izraelaca i besprijekoran “po zakonskoj pravdi” (Filipljani 3:6), čak dotle da je progonio one koji su naučavali spasenje milošću kroz vjeru u Krista. Ali nakon što se obratio, shvatio je da su svi njegovi legalistički napori bili bezvrijedni, rekavši da ih smatra blatom: “...da steknem Krista, i da se nađem u njemu, nemajući svoje pravde koja je od Zakona. Zato imam pravdu koja je po vjeri u Krista, pravdu koja je od Boga po vjeri...” (Filipljanima 3:8b-9). Sada i mi živimo po vjeri, ne djelima Zakona, tako da nema hvalisanja (Efežanima 2:8-9).

Petrova vizija platna u Djelima 10:9-15 je još jedan znak prelaska sa Starog zavjeta – u ovom slučaju zakona o prehrani datom Jevrejima – na Novozavjetno jedinstvo Jevreja i neznabožaca u jednoj univerzalnoj Crkvi. I “čiste” životinje koje simbolizuju jevrejski narod i “nečiste” koje simbolizuju neznabošce su proglašene “očišćenim” Bogom kroz Kristovu žrtvenu smrt. Kako nisu više pod Starim zavjetom zakona, i jedni i drugi su sada ujedinjeni u Novom zavjetu milosti kroz vjeru u Kristovu prolivenu krv na križu.

Praktična primjena: Bog može učiniti veličanstvene stvari kroz obične ljude kada ih On osposobi Duhom Svetim. On je u suštini izdvojio grupu ribara i upotrijebio ih da okrenu svijet naglavačke (Djela 17:6). On je uzeo mrzitelja i ubicu kršćana i promijenio ga u najvećeg kršćanskog evangelizatora, pisca skoro polovine Novozavjetnih knjiga. Bog je upotrijebio progonstvo da prouzrokuje najbrže širenje “nove vjere” u svjetskoj historiji. On može i radi isto kroz nas – mijenja nam srca, osposobljava nas Duhom Svetim i daje nam strast da širimo dobru vijest spasenja kroz Krista. Ako pokušavamo da postignemo ove stvari u sopstvenoj snazi, nećemo uspjeti. Kao i učenici u Djelima 1:8, treba da čekamo na to da nas Duh Sveti osposobi, a onda da idemo u Njegovoj sili kako bismo ispunili Veliko poslanje (Matej 28:19-20).



Vrati se na Sažetak Novi zavjet



Djela apostolska