Kako vjerovanje u stvaranje utiče na ostatak teologije?


Pitanje: Kako vjerovanje u stvaranje utiče na ostatak teologije?

Odgovor:
Rasprava o stvaranju i evoluciji bjesni već godinama. Za mnoge to izgleda kao da dva suparnika viču jedan na drugog, a da nijedan od njih zaista ne sluša drugu stranu. Zajedljivost je narasla do te tačke gdje svaka strana refleksno odbacuje drugu – evolucionisti odbacuju kreacioniste kao nauku koja je potpuno zanemarljiva, a kreacionisti optužuju evolucioniste za uplitanje u sve vrste makijavelijstičke zavjere da ušutkuju njihovu stranu. Ovdje se ne radi toliko o tome da se odbace argumenti druge strane kao hiperbolični, koliko o tome da treba istaći da postoji malo dragocjenog iskrenog dijaloga koji se odigrava u ovom verbalnom ratu.

Zbog poteškoća u tome da se odvoji istina, mnogi kršćani prebacuju ovu raspravu o stvaranju i evoluciji na status sekundarnog pitanja, koje se ne odnosi na to kako se neko pomiri sa Bogom kroz Evanđelje Isusa Krista. U većini slučajeva, ovakvo razmišljanje je ispravno. Možemo toliko biti uhvaćeni u ovu debatu da izgubimo fokus sa glavnog pitanja: širenja Evanđelja. Međutim, kao što je to slučaj sa mnogim drugim "sekundarnim" problemima, ono što neko vjeruje vezano za stvaranje igra ulogu u tome kako vidi teologiju u globalu, a posebno Evanđelje. Tačnije, kako neko gleda na stvaranje ima značajan uticaj na ostatak njegovih teoloških pogleda.

Vezano za doktrinu stvaranja, ovdje je nekoliko pogleda unutar kršćanstva:

1. Bukvalnih 24x6 sati/dana stvaranja – Bog je stvorio sve u šest 24-satnih dana.

2. Pogled dan-doba – Događaji stvaranja su se dogodili kako je opisano u Postanku 1, ali umjesto 24-satnih dana, "dani" stvaranja predstavljaju neodređene, ograničene periode vremena.

3. Pogled stvaranja unutar okvira – Dani u Postanku 1 predstavljaju teološki okvir unutar kojeg je ispričano stvaranje svih stvari.

Kroz većinu crkvene historije, sve do zadnjih 150 godina, 24x6 pogled na stvaranje je bio najuobičajeniji unutar crkve. Nemaju svi kršćani ovo viđenje, a svi koji ga imaju, ne drže ga se u potpunosti. Međutim, nije upitno da je ovo bilo dominantno tumačenje Postanka tokom većeg dijela crkvene historije. Mi ne želimo da vjerujemo u nešto samo zato što je to tradicija ili je historijski, uključujući i ovaj pogled od 24x6 sati stvaranja; umjesto toga, želimo da vjerujemo u neku doktrinu jer je podržana tekstom Pisma.

Kad se radi o ovom određenom slučaju, mnogi konzervativni teolozi vjeruju da 24x6 pogled također ima najjaču egzegetsku podršku iz teksta. Prije svega, to je prirodno viđenje koje neko dobije samo iz čitanja ovih stihova. Uz to, postoje druge tačke, kao što je ta da je način na koji je obrazac od sedam dana postavljen tokom sedmice stvaranja, također obrazac za našu kalendarsku sedmicu (Izlazak 20:8–11).

Još od nastanka moderne nauke, 24x6 pogled na stvaranje je bio sve više odbačen od strane kršćana. Osnovni razlog za to je činjenica da to viđenje iziskuje "mladu zemlju" kao doba univerzuma (negdje između 6000 i 30 000 godina), a preovladavajuće naučno gledište je da je svemir star milijardu godina. Dan-razdoblje pogled (ponekad nazvan progresivnim kreacionizmom) je pokušaj da se izmire izvještaj o stvaranju u Postanku i pogled "stare zemlje" kao doba univerzuma.

Molimo vas da zapazite da pogled dan-razdoblje još uvijek pretpostavlja da je Bog stvorio sve stvari i da još uvijek odbija ateističku (naturalističku) evoluciju. Niti bi trebalo ovo gledište miješati sa "teističkom evolucijom", pogledom gdje je makroevolucija istinita, ali umjesto da je upravljana pukom slučajnošću, upravljana je Božijom rukom. Pobornici gledišta dan-razdoblje sebe vide kao pomiritelje biblijskog izvještaja sa naukom. Oni koji mu se protive ga vide kao klizav teren za odbijanje istinitosti Riječi Božije.

Pošto mnogi kršćani gledaju na raspravu o stvaranju i evoluciji kao na manje važnu, obično postoji malo ili nimalo zabrinutosti u vezi sa teološkim implikacijama o tome kako neko tumači biblijski pogled na stvaranje. Međutim, zaista je ono što neko vjeruje po pitanju stvaranja ključno, jer to vodi do pitanja nepogrešivosti, vjerodostojnosti i autoriteta Pisma. Od osnovnog je značaja zašto neko izabere određeno gledište, u svjetlu Božije Riječi. Vjerovati da je Biblija nadahnuta i nepogrešiva ali ne bukvalna u prva dva poglavlja Postanka, je jedna stvar. Vjerovati da Biblija jednostavno griješi ili da joj se ne može vjerovati je drugo. Drugim riječima, ključni problem, kada je upitanju nečiji pogled na stvaranje, je kako to viđenje stoji u odnosu na autoritet i pouzdanost Biblije.

Ako se Bibliji ne može vjerovati u prva dva poglavlja, šta njen ostatak čini vjerodostojnim? Njeni kritičari će obično usredsrediti svoje napade na prvih jedanaest poglavlja Postanka, posebno na zapis o stvaranju. Pitanje je zašto oni ciljaju na ovaj dio Pisma? Prvih jedanaest poglavlja Postanka postavlja scenu za ostatak biblijske priče. Ne možemo razumjeti pripovijedanje Pisma koje se odvija, bez Postanka 1–11. Toliko je mnogo činjenica u ovim poglavljima koje su temeljne za ostatak Biblije – npr. Stvaranje, pad, grijeh, sigurnost suda, neophodnost Spasitelja i uvod za Evanđelje. Zanemarivanje ove temeljne doktrine bi učinilo ostatak Biblije nerazumljivim i beznačajnim.

Ipak kritičari Biblije žele da prikažu ova prva poglavlja Postanka kao drevni hebrejski mit, a ne kao iskonsku historiju. Istina je u tome da, u poređenju sa pričama o stvaranju iz drugih kultura, zapis iz Postanka – čak najbukvalnije tumačen – zvuči više kao historija nego kao mit. U većini antičke literature, na stvaranje se gleda kao na borbu između bogova. Većina mitova o tome prikazuju kulturu o kojoj je riječ kao centar religioznog univerzuma. Izvještaj iz Postanka, iako ima dosta sličnosti sa drugim pričama o stvaranju, razlikuje se u tome što on predstavlja Boga kao jedinog koji je suveren nad stvorenjem (a ne među mnogim bogovima) i čovječanstvom kao vrhuncem Njegovog stvaranja, koje služi kao upravitelj nad stvorenim.

U svakom slučaju, postoje neodgovorena pitanja u vezi sa izvještajem iz Postanka, kao što je tačan datum stvaranja. Niti postoji mnogo detalja o specifičnim načinima ili metodima koje je Bog mogao da upotrijebi. Radi toga, naravno, postoje rasprave o različitim biblijski kompatibilnim izvještajima o stvaranju. Svrha zapisa u Postanku nije da da potpuni historijski prikaz koji bi prošao prozivku savremenih historičara. On je bio prahistorija jevrejskog naroda dok su se pripremali da uđu u Obećanu zemlju; trebalo je da znaju ko su i odakle su došli.

Još jedna stvar koju treba zapaziti je da je mnogo kršćanske teologije zasnovano na historijskoj tačnosti izvještaja iz Postanka. Koncept braka proizilazi iz njega (Postanak 2:24) i Isus ga pominje u sva tri sinoptička Evanđelja. Sam naš Gospod potvrđuje da je čovjek stvoren kao muško i žensko "od početka stvaranja" (Matej 19:4). Ove tvrdnje, da bi mogle da se shvate, oslanjaju se na historijsku tačnost izvještaja o stvaranju u Postanku. Što je najvažnije, doktrina o spasenju zavisi od postojanja istinske osobe poi menu Adam. Pavle u svojim poslanicama dva puta (Rimljanima 5 i 1. Korinćanima 15) povezuje naše spasenje u Kristu sa našom identifikacijom u Adamu. U 1. Korinćanima 15:21–22 čitamo: "Jer kako po čovjeku smrt, tako dođe i uskrsnuće mrtvih po čovjeku. Jer kako u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti". Čitava ljudska rasa je u palom stanju po tome što je "u Adamu" po prirodnom rođenju. Na sličan način, oni koje je Bog izrabrao za spasenje su spašeni po tome što su "u Kristu", po duhovnom rođenju. Ta razlika – u Adamu/u Kristu – je ključna za ispravno razumijevanje kršćanske doktrine o spasenju, a ona nema smisla ako nije postojao bukvalni Adam od koga potiče cijelo čovječanstvo.

Pavle tvrdi slično u RImljanima 5:12–21. Ali ono što čini ovaj odlomak jedinstvenim je to što on izričito kaže: "Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše" (Rimljanima 5:12). Ovaj stih je osnova u argumentu za potpunu izopačenost ("prvo načelo" kalvinističke platforme) i kao u odlomku iz 1. Korinćanima, zavisi od stvarnog Adama da bi imao ikakvog smisla. Bez stvarnog Adama ne bi postojao stvarni grijeh ni potreba za stvarnim Spasiteljem.

Uprkos tome koji stav neko zauzme vezano za doktrinu o stvaranju, barem je jedna tačka jasna i ne otvara debatu unutar krščanstva: Bog je stvorio nebo i zemlju (Pstanak 1:1). I dok mi sa Got Questions vjerujemo da pogled 24x6 ima najjači biblijski argument, postoje i druga viđenja koja nude valjana tumačenja unutar domena kršćanskog vjerovanja.

Treba da naglasimo da bibilja ne naučava (ni eksplicitno ni implicitno) ateistički ili "darvinistički" pogled na naše porijeklo. Stoga, tvrditi da rasprava o stvaranju i evoluciji nije važna znači imati nisko mišljenje o Bibliji. Ona jeste važna, posebno zbog toga što to kako pristupamo Pismu vezano za porijeklo govori o tome kako mu pristupamo vezano za sve ostalo. Ako ne možemo vjerovati Bibliji kada govori o pitanju stvaranja, zašto bismo joj vjerovali kada govori o spasenju? Logično, ono što vjerujemo vezano za stvaranje je važno za ostatak naše teologije.

English


Vrati se na bosansku stranu
Kako vjerovanje u stvaranje utiče na ostatak teologije?

Saznajte kako ...

Provedi večnost sa Bogom



Primite oproštaj od Boga