Šta je teologija oslobođenja?


Pitanje: Šta je teologija oslobođenja?

Odgovor:
Jednostavno rečeno, teologija oslobođenja je pokret koji pokušava da tumači Pismo kroz stanje siromašnih. Istinski Isusovi sljedbenici, prema ovoj teologiji, moraju da se zalažu za pravedno društvo, da donesu društvenu i političku promjenu i poistovijete se sa radničkom klasom. Isus, koji je i sam bio siromašan, je bio usredsređen na siromašne i ugnjetene, i svaka legitimna crkva će dati prednost onima koji su kroz historiju bili marginalizovani ili lišeni svojih prava. Cijela crkvena doktrina treba da izraste iz perspektive siromašnih. Branjenje njihovih prava se vidi kao centralni aspekt Evanđelja.

Ovdje je primjer toga kako teologija oslobođenja vidi Pismo kroz objektiv onih koji su siromašni i u oskudici: u Luki 1:52–53 Marija slavi Gospoda, govoreći: "Silnike sruši s prijestolja, neznatne podiže gore. Gladne napuni dobara, bogate otpusti prazne". Prema ovoj teologiji, Marija izražava radost radi toga što će Bog osloboditi materijalno siromašne i nahraniti fizički gladne, kao i oboriti materijalno bogate. On je Bog, drugim riječima, koji ima naklonost prema onima u oskudici u odnosu na one koji imaju bogatstvo.

Teologija oslobođenja ima svoje korijene u Rimokatolicizmu Latinske Amerike. Njen uspon se vidi kao odgovor na široko rasprostranjeno siromaštvo i ugnjetavanje velikog dijela društva u Latinskoj Americi. Uticajna knjiga koja promoviše ovu teologiju je Teologija oslobođenja, (1971.), koju je napisao Fr. Gustavo Gutiérrez.

Oni koji promovišu ovaj pravac nalaze podršku u Starozavjetnim prorocima. Na primjer, Malahija 3:5 upozorava na Božiji sud nad onima koji ugnjetavaju radnika: "Doći ću k vama na sud i brzo ću ustati kao tužilac proti... tlačiteljima najamnika i udovica i sirota i proti onima, koji bez straha izvrću pravo stranaca, veli Gospod nad vojskama" (vidi također Izaija 58:6–7; Jeremija 7:6; Zaharija 7:10). Također, Isusove riječi u Luki 4:18 pokazuju Njegovo saosjećanje za ugnjetavane: "Duh Gospodnji počiva na meni. On me pomaza, da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me, da navješćujem zarobljenima oslobođenje, slijepima vid, da oslobodim potlačene" (usp. Izaija 61:1).

Teolozi iz ovog pravca također koriste Isusove riječi u Mateju 10:34 da promovišu zamisao da bi crkva trebalo da bude uključena u aktivizam: "Ne mislite da sam došao donijeti mir na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač". Isus, prema teologiji oslobođenja, nije poticao na socijalnu stabilnost, nego na socijalne nemire.

Kritičari ove teologije je povezuju sa Marksizmom i vide je kao religijski oblik propale socijalističke politike. Vatikanski zvaničnici, uključujući nekoliko papa, su govorili protiv teologije oslobođenja. Razlog za katoličku opoziciju uključuje naglašavanje ovog pravca na praksu nad doktrinom i njihovo odbijanje crkvene hijerarhijske strukture – teologija oslobođenja brani "bazične zajednice" koje se okupljaju van granica crkve, uspješno zaobilazeći katoličko sveštenstvo.

Teologija oslobođenja se proširila dalje od siromašnih seljaka Južne i Srednje Amerike. Haiti i Južna Afrika su također potali domovi ovog pravca. U Sjedinjenim Državama, u nekim crkvama, kao što je Trinity United Church of Christ, koju vodi Jeremiah Wright, propovijeda se teologija oslobođenja crnaca. Teološki povezan sa ovim je i pokret teologije feminističkog oslobođenja, koji vidi žene kao ugnjetenu grupu koja mora da bude oslobođena.

Biblija svakako naučava Kristove sljedbenike da se brinu za siromašne (Galaćanima 2:10; Jakov 2:15–16; 1. Ivanova 3:17), i mi bi trebalo da govorimo protiv nepravde. I da, Biblija iznova i iznova upozorava na varljivost bogatstva (Marko 4:19). Međutim, teologija oslobođenja je pogrešna u nekoliko stvari. Kao prvo, ona stavlja društveno djelovanje na jednak nivo sa porukom evanđelja. Koliko god bilo važno hraniti gladne, to ne može preuzeti mjesto Kristovog evanđelja (vidi Djela 3:6). Primarna potreba čovječanstva je duhovna, ne društvena. Također, Evanđelje je tu za sve ljude, uključujući i bogate (Luka 2:10). Oni koji su posjetili Krista kao dijete su bili i pastiri i mudraci; obje skupine su bile dobrodošle. Dodijeliti poseban status bilo kojoj grupi, kao prioritetnoj kod Boga, znači diskriminaciju, nešto što Bog ne čini (Djela 10:34–35). Krist donosi jedinstvo u svoju crkvu, ne raspodjele prema društveno-ekonomskim, rasnim ili polnim razlikama (Efežani 4:15).

English


Vrati se na bosansku stranu
Šta je teologija oslobođenja?