Da li kršćanin može da sluša svjetovnu muziku?



Pitanje: Da li kršćanin može da sluša svjetovnu muziku?

Odgovor:
Mnogi kršćani se bore sa ovim pitanjem. Mnogi svjetovni muzičari su neizmjerno talentovani. Svjetovna muzika može biti veoma zanimljiva. Postoje neke pjesme u svijetu koje imaju primamljivu melodiju, duboke tekstove i pozitivne poruke. Kad se suočimo sa pitanjem da li ili ne slušati svjetovnu muziku, treba da razmotrimo tri osnovna faktora: 1) svrhu muzike, 2) muzički pravac i 3) sadržaj teksta.

1) Svrha muzike. Da li je muzika stvorena isključivo za slavljenje, ili je Bog namijenio da bude i opuštajuća i da se uz nju zabavimo? Najpoznatiji biblijski muzičar, kralj David, prvenstveno je koristio muziku u svrhu slavljenja Boga (vidi Psalam 4:1; 6:1, 54, 55; 61:1; 67:1; 76:1). Međutim, kada su kralja Šaula mučili zli duhovi, on bi zvao Davida da mu svira harfu kako bi ga umirio (1. Samuelova 16:14-23). Izraelci su također koristili muzičke instrumente kako bi upozorili na opasnost (Nehemija 4:14) i iznenadili svoje neprijatelje (Suci 7:16-22). U Novom zavjetu, apostol Pavle poučava kršćane da hrabre jedan drugog muzikom: “Govorite među sobom psalmima i hvalospjevima, i duhovnim pjesmama” (Efežanima 5:19). Dakle, iako je izgleda prvobitna svrha muzike slavljenje, Biblija definitivno dozvoljava da se ona koristi u druge svrhe.

2) Muzički pravac. Nažalost, kršćani se mogu sukobiti po ovom pitanju. Postoje oni koji strogo zahtijevaju da se ne koriste instrumenti pri pjevanju. Postoje oni koji žele samo da pjevaju stare crkvene himne. Postoje oni koji žele više veselih i savremenih pjesama. A postoje i oni koji koji najbolje slave uz rok stil. Umjesto da prepoznamo ove razlike kao lični ukus i kulturološke odlike, neki kršćani tvrde da je njihov odabir stila jedini “biblijski” i da su sve druge forme nezdrave, bezbožne, ili čak satanističke.

Biblija nigdje ne osuđuje neki poseban stil muzike, niti igdje kaže da je neki stil bezbožan. U njoj se spominju brojni žičani i duvački instrumenti. Iako ne nalazimo napisano ništa o bubnjevima, nailazimo na druge udaračke instrumente (Psalam 68:26; Ezra 3:10). Skoro sve moderne muzičke forme su varijacije i/ili kombinacije istog tipa muzičkih instrumenata, koji se sviraju drugačijim tempom ili taktom. Ne postoji biblijska osnova po kojoj se može tvrditi da je neki određeni stil bezbožan ili van Božije volje.

3) Sadržaj teksta pjesme. Pošto ni svrha ni stil muzike ne određuju da Ii kršćanin smije da sluša svjetovnu muziku, treba uzeti u obzir sadržaj teksta neke pjesme. Iako se ovi stihovi ne odnose direktno na muziku, Filipljani 4:8 su odličan vodič za odabir teksta: “Uostalom, braćo, neka vam je na umu što je god istinito, što je časno, što je pravedno, što je sveto, što je ljubazno, što je pohvalno, što je god kreposno i što je god hvale vrijedno!” Ako treba da mislimo na ovakve stvari, sigurno je to ono čime treba da punimo svoj um kroz muziku i tekst pjesama. Da li tekstovi svjetovnih pjesama mogu biti istiniti, časni, pravedni, sveti, ljubazni, pohvalni, kreposni i hvale vrijedni? Ako da, onda nema ništa pogrešno u tome da kršćanin sluša takvu vrstu svjetovne pjesme.

Međutim, većina svjetovne muzike nije u skladu sa Filipljanima 4:8. Ona često promoviše nemoralnost i nasilje i omalovažava čistotu i integritet. Ako neka pjesma uzvisuje ono što protivrječi Bogu, kršćanin ne bi trebalo da je sluša. Kakogod, postoje mnoge svjetovne pjesme koje ne spominju Boga ali ipak uzdižu pobožne vrijednosti, kao što su iskrenost, čistota i integritet. Ako ljubavna pjesma promoviše svetost braka i/ili čistotu prave ljubavi – čak i ako ne spominje Boga ili Bibliju – ipak se može slušati i uživati u njoj.

Šta god neko dozvoli da mu okupira um, prije ili kasnije će odrediti njegove riječi i djela. To je premisa koja stoji iza Filipljana 4:8 i Kološanima 3:2, 5: uspostavljanje zdravog načina razmišljanja. Druga Korinćanima 10:5 kaže da “upravljamo svaku misao na poslušnost Kristu”. Ovi stihovi nam daju jasnu sliku o tome koju vrstu muzike bi trebalo da slušamo.

Očito je najbolja vrsta muzike ona koja slavi i veliča Boga. Talentovani kršćanski muzičari se kreću u skoro svakom žanru, od klasične do rok, rep ili rege muzike. Ne postoji ništa samo po sebi pogrešno u nekom muzičkom pravcu. Riječi su one koje određuju da li je neka pjesma “prihvatljiva” za kršćanina. Ako nas bilo šta navodi na to da razmišljamo o nečemu ili upadnemo u nešto što ne veliča Boga, onda bi to trebalo izbjegavati.



Vrati se na bosansku stranu



Da li kršćanin može da sluša svjetovnu muziku?