Kako mogu da znam kako da ispravno slavim Boga?


Pitanje: Kako mogu da znam kako da ispravno slavim Boga?

Odgovor:
Slavljenje može da se definiše kao čin davanja časti i ljubavi nekom boižanstvu, idolu ili osobi na "nesebičan" način. Čin obožavanja uključuje potpuno davanje sebe u slavljenju, hvaljenju i poštovanju tog božanstva, osobe ili materijalnog objekta. To nije čin koji se radi sa pola srca, a samo nakon što razlučimo šta jeste a šta nije slavljenje, u odnosu prema božanskom biću, možemo potpunije da odgovorimo na gornje pitanje. Istinsko, biblijsko slavljenje, kako ga je definisao učenjak A. W. Pink (1886 – 1952) u svom izlaganju Evanđelja po Ivanu, znači sljedeće: "To je otkupljeno srce, okupirano Bogom, koje sebe izražava u divljenju i zahvalnosti". Slično tome, A. W. Tozer kaže: "Istinsko slavljenje treba da bude toliko lično i beznadežno zaljubljeno u Boga, da zamisao prenosa te ljubavi ne postoji čak ni izdaleka".

Dakle, istinsko slavljenje Boga se prepoznaje po sljedećim kriterijima: prvo, ono dolazi iz otkupljenog srca čovjeka ili žene koji su opravdani pred Bogom vjerom i koji se pouzdaju jedino u Gospoda Isusa Krista za oproštenje grijeha. Kako neko može da slavi Boga nebesa ako se nije obračunalo sa njegovim grijehom? Takvo slavljenje nikad ne može da bude prihvaćeno, ono koje proizlazi iz neobnovljenog srca na koje Sotona, sopstveno ja i svijet imaju uticaj (2. Timoteju 2:26; 1. Ivanova 2:15). Bilo koje slavljenje, osim iz "opranog" srca, je uzaludno.

Drugo, istinsko slavljenje Boga dolazi iz srca koje želi samo Njega. To je upravo ono u čemu su Samaritanci griješili: oni su željeli da slave i Boga i idole (2. Kraljevima 17:28-41), a to je Gosod Isus Krist potvrdio kada je govorio o istinskom slavljenju ženi Samarićanki, koja je došla da zahvati vodu iz bunara. "Vi obožavate ono što ne poznajete." (Ivan 4:22). Ovi ljudi su slavili Boga "sa pola srca", jer nisu bili u potpunosti privrženi Bogu. Moguće je da čak i istinski vjernici upadnu u takvu grešku. Mi možda ne pristajemo na fizičke idole, kao Samarićani, ali šta najviše upija našu volju, vrijeme, naše resurse? Da li je to karijera, posjedovanje materijalnih stvari, novac, zdravlje, čak možda naša porodica? Hajde da zavapimo kao kralj David u Psalmu 63:5: "Kao mašću i uljem, ja ću se nasititi, i radošću na usnama, moja usta pjevat će hvalospjeve". Ništa manje od Boga ne bi trebalo da zadovolji srce obnovljenog čovjeka, a njegov odgovor na to božansko zadovoljstvo, koje se poredi sa najboljom hranom ikad, je plod usana koje pjevaju slavu Bogu (Hebrejima 13:15).

Treće, istinsko slavljenje Boga je čežnja da nastavimo da gradimo svoju spoznaju o Njemu. Kako smo samo izgubili tu želju u današnjem vremenu! Osim Biblije, koju bi trebalo svakodnevno da čitamo, trebalo bi da dopunimo svoje saznanje i čitanjem drugih dobrih knjiga. Treba da redovno ispunjavamo svoje misli Božijim stvarima; On bi trebalo da je uvijek u našem umu i sve što radimo bi trebalo da bude učinjeno pozivajući se na Njega (Kološanima 3:17; 1. Korinćanima 10:31). Zanimljivo je da grčka riječ za "slavljenje" u Rimljanima 12:1 može također da znači "služba". Dakle, naš svakodnevni život bi taokđer trebalo da se smatra slavljenjem. Mi treba svaki dan da dajemo sebe kao žive žrtve, svete i ugodne Bogu. Crkva bi trebalo da bude ona koja utiče na svijet svojim slavljenjem Njega. Prečesto je suprotno.

Hajde da očistimo svoja srca ako zaista želimo da slavimo trojedinog Boga u duhu i istini. Naš Bog je svet; On je u potpunosti "drugačiji", Bog koji ne može da nas dijeli sa drugim objektima naše ljubavi. Zaista, Bog koji nas NEĆE dijeliti ni sa kim, radi svoje svetosti. Mi smo stvoreni da budemo stvorenja koja slave, ali nas je pad osakatio i uništio. Slavljenje je najprirodnija stvar za čovjeka, ali dok se ne obnovimo u Bogu kroz žrtvu Njegovog dragog Sina, svo naše slavljenje je uzaludno. Ono je "oganj tuđ" pred oltarom (Levitski zakonik 10:1).

English


Vrati se na bosansku stranu
Kako mogu da znam kako da ispravno slavim Boga?