Da li Biblija naučava situacionu etiku?


Pitanje: Da li Biblija naučava situacionu etiku?

Odgovor:
Situaciona etika je određeni pogled na moralnu etiku koji drži da je moralna pozadina nekog čina određena njegovim kontekstom. Ona tvrdi da ako postoji ispravno i pogrešno, to je određeno samo određenim željenim ishodom neke situacije. Situaciona etika se razlikuje od moralnog relativizma u tome što on tvrdi da ne postoji ispravno i pogrešno. Ova etika obuhvata etički kod u kojem se ispravno i pogrešno određuje potrebama svake situacije.

Od korica do korica, Biblija je istinita, dosljedna i primjenjiva. Da li ona naučava, savjetuje ili čak naginje ka zagovaranju situacione etike? Kratki odgovor na to je "ne". Hajde da razmotrimo tri principa: 1) Bogje stvoritelj i održavatelj. 2) Cijela Božija Riječ je istinita. Čak i dijelovi koje ne volimo ili ne razumijemo. 3) Ispravno i pogrešno se određuju i definišu prema onome ko Bog jeste.

1. Bog je stvoritelj i održavatelj. Situaciona etika tvrdi da je moralnost određena okruženjem ili okolnostima. Božija Riječ kaže da nju određuje Božija suverenost, jer je On stvoritelj i održavatelj. I to nije stvar semantike, nego je činjenica. Čak i da je Bog dao neku zapovijed jednoj grupi ljudi a to zabranio drugoj, određivanje da li je to ispravno ili pogrešno, etično ili ne, nije zasnovano na situaciji, nego je Božija zapovijed. Bog ima autoritet da određuje šta je ispravno a šta pogrešno. Rimljani 3:4 kažu: "Neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac".

2. Cijela Božija Riječ je istinita. Sugerisati da Biblija zagovara situacionu etiku bi značilo da se nagovještava da ona sadrži neke greške u sebi. To nije moguće. Nije moguće radi tačke 1, jer je Bog stvoritelj i održavatelj.

3. Ispravno i pogrešno se određuju onim ko Bog jeste. Ljubav je Božija priroda. On određuje šta je ona, ne po onome šta On radi, nego jednostavno po onome ko On jeste. Biblija kaže: "Bog je ljubav" (1. Ivanova 4:16). Ljubav je nesebična i obzirna prema drugima, nikad ne traži sopstvenu slavu ili zadovoljstvo (1. Korinćanima 13). Stoga, zahvaljujući onome ko Bog jeste, Biblija, kao dana od Boga i kao ona koja je cijela istinita, ne može da sadrži etički sistem koji bi se suprotstavljao Božijoj prirodi. Situaciona etika nalazi da su ispravno i pogrešno nešto što zadovoljava većinu ili jednu osobu iz sebičnosti. Ljubav je suprotnost tome. Ona traži da ohrabri i izgradi druge.

Dva osnovna problema vezano za situacionu etiku su realnost apsolutne istine i koncept prave ljubavi. Biblija naučava o apsolutnoj istini, što zahtijeva da su ispravno i pogrešno predodređeni Svetim Bogom. I ljubav – Božija definicija istinske, iskrene, prave ljubavi – ne ostavlja prostoraza sebične ili nečiste motivacije. Čak i ako neko kaže da neka situacija zahtijeva sebičnost, još uvijek je to nešto što je određeno ljudskim a ne božanskim. Razlozi ljudskog bića da odredi šta je ono što je najbolje, bez istinske ljubavi, su u temelju sebični.

Dakle, šta se dešava kada nešto izgleda ispravno ali Bog kaže da je to pogrešno? Moramo vjerovati Njegovoj suverenosti i tome "da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci" (Rimljanima 8:28). Ako pripadamo Kristu, Bog nam je dao svoj Duh (Ivan 16) i po Njemu imamo razumijevanje ispravnog i pogrešnog. Kroz Njega smo uvjereni, ohrabreni i vođeni ka pravednosti. Iskrena želja da se zna istina, spojena sa traženjem Boga, će biti nagrađena Njegovim odgovorom. "Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!" (Matej 5:6).

English


Vrati se na bosansku stranu
Da li Biblija naučava situacionu etiku?