Šta je sikizam?


Pitanje: Šta je sikizam?

Odgovor:
Sikizam je nastao kao pokušaj da se usklade islam i hinduizam. Ali gledati na sikizam kao na usklađivanje ove dvije religije ne obuhvata teološku i kulturološku jedinstvenost sikizma. Zvati ga kompromisom između islama i hinduizma bi se shvatilo kao uvreda slična tome kao kad bismo kršćanina zvali jevrejinom heretikom. Sikizam nije kult niti hibrid, nego odvojen religijski pokret.

Priznatom osnivaču sikizma, Nanaku (1469-1538), je rođen u Indiji – otac mu je bio hinduista a majka muslimanka. Za njega je rečeno da je primio direktan poziv od Boga koji ga je postavio kao gurua. Ubrzo je postao poznat u oblasti Punjab, u sjevernoistočnoj Indiji, radi svoje predanosti i pobožnosti, kao i hrabroj tvrdnji: “Ne postoji musliman i ne postoji hinduista”. On je skupio značan broj učenika (sika). Naučavao je da je Bog jedan i imenovao ga je kao Sat Nam (“istinsko ime”) ili Ekankar, spajajući slogove ek (“jedan”), aum (mistični zvuk koji izražava Boga) i kar (“Gospod”). Ovaj monoteizam ne uključuje ličnost niti bi trebalo da se miješa sa bilo kojim istočnjačkim panteizmom (Bog je sve). Međutim, Nanak je zadržao doktrine reinkarnacije i karme, što su značajna načela istočnjačkih religija kao što je budizam, hinduizam i taoizam. On je naučavao da neko može da izbjegne krug reinkarnacije (samsara) samo mističnim jedinstvom sa Bogom kroz posvećenost i pjevanje. Nakon Nanaka je uslijedio neprekinut lanac od devet postavljenih gurua, koji su održali vođstvo do 18. vijeka (1708).

Sikizam je prvobitno bio pacifistički, ali nije mogao dugo da ostane takav. Njegovo odbijanje nadmoći proroka Muhameda se uzelo kao bogohulje i izazvalo je mnogo protivljenja od strane historijski ratobornog islama. U vrijeme desetog gurua, Gobinda Raia, također znanog kao Gobind Singh ("lav"), organizovala se Khalsa, svjetski poznata vrsta ratnika sika. Khalsa je bila okarakterisana po njihovih “pet K”: kesh (duga kosa), kangha (čelični češalj u kosi), kach (kratke pantalone), kara (čelična narukvica) i kirpan (mač ili bodež sa strane).Britanci, koji su kolonizirali Indiju u to doba, uveliko su ih koristili kao ratnike i tjelohranitelje. Muslimani su na kraju pogubili Gobinda Singha. On je bio posljednji ljudski guru. Ko je bio njegov nasljednik? Sveta knjiga sika, Adi Granth, je preuzela njegovo mjesto, kao što i naznačava njeno drugo ime, Guru Granth. Njoj se pripisuje božanski status, iako se ona sama ne slavi.

Uprkos svojim pacifističim korijenima, sikizam je postao poznat kao militantan, što je žalosno, jer takva borbenost uglavnom proizlazi iz geografskih problema, van kontrole sika. Vrlo sporna granica Indije i Pakistana, koji su podijeljeni 1947. direktno presijeca regiju Punjab, gdje su siki imali veliki stepen autonomije. Njihovi napori da zadrže politički i društveni identitet su često bili neuspješni. Teroristi su preuzeli ekstremne mjere kako bi ustanovili državu sika, Khalistan, ali većina njih su ljudi koji vole mir.

Kršćani i siki mogu da se poistovijete jedni sa drugima u tome što su tradicije obje ove religije prošle kroz mnogo progonstva i što obje slave jednog Boga. I jedni i drugi, kao osobe, mogu da imaju mir i uzajamno poštovanje. Ali sikizam i kršćanstvo ne mogu da se spoje. Njihovi sistemi vjerovanja sadrže neke tačke u kojima se slažu, ali na kraju imaju različit pogled na Boga, različit pogled na Isusa, različit pogled na Pismo i različit pogled na spasenje.

Prvo, sikizam ima koncept Boga kao apstraktnog i neličnog, što je u direktnoj suprotnosti sa “Abba, Oče”, Bogom koji voli i brine se, kakav je otkriven u Bibliji (Rimljanima vealed in the Bible (Romans 8:15; Galaćanima 4:6). Naš Bog je prisno uključen u život svoje djece, znajući kada sjednemo i ustanemo, i znajući svaku našu pomisao (Psalam 139:2). On nas voli vječnom ljubavlju i strpljivo i vjerno nas privlači sebi (Jeremija 31:3). On također jasno kaže da ne može da se pomiri sa bilo kojim takozvanim bogom drugih religija: “Prije mene nije bilo boga, niti će ga poslije mene biti” (Izaija 43:10) i “Ja sam Gospod, nema drugoga, nema drugoga boga osim mene” (Izaija 45:5).

Drugo, sikizam poriče jedinstven status Isusa Krista. Kršćansko Pismo tvrdi da spasenje može doći jedino kroz Njega: “Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni” (ivan 14:6). “I nema ni u jednom drugom spasenja; jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima, u kojem treba da se spasimo” (Djela 4:12). Koji god status da status siki pripisuju Kristu, to nije onaj koji On zaslužuje, niti onaj koji mu Biblija pripisuje – Sin Božiji i Spasitelj svijeta.

Treće, i siki i kršćani tvrde da je njihova sveta knjiga jedinstveno nadahnuta. Ne mogu i jedna i druga izvorna knjiga, kršćanstva i sikizma, biti “jedina Božija Riječ”. Preciznije, kršćani tvrde da je Biblija sama Riječ Božija. Pismo je Bogom nadahnuto, napisana za sve koji žele da znaju i razumiju “i korisno za učenje, za korenje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božji, spreman za svako dobro djelo” (2. Timoteju 3:16-17). Bibliju je dao naš nebeski Otac, kako bismo mogli da ga znamo i volimo, kako bismo mogli da dođemo “do spoznanja istine” (1. Timoteju 2:4) i da bismo mogli da mu dođemo radi vječnog života.

Četvrto i posljednje, pogled sika na spasenje odbacuje Kristovu žrtvu pomirnicu. Sikizam naučava doktrinu karme, uz posvećenje Bogu. Karma nije adekvatno objašnjenje grijeha i nikakva količina dobrih djela ne može da nadoknadi niti jedan od njih pred beskrajno svetim Bogom. Savršena svetost ne može da podnese ništa manje od mržnje prema zlu. Pošto je On svet, Bog ne može samo da oprosti grijeh bez plaćanja duga koji njime nastaje. Pošto je dobar, Bog nemože da pusti grešne ljude u blaženstvo neba, ako nisu promijenjeni. Ali u Kristu, Bogočovjeku, imamo žrtvu neograničene vrijednosti koja plaća naš dug. Naše oproštenje je bilo skupo preko svake mjere, tako skupo da mi ljudi ne možemo da ga priuštimo. Ali možemo da ga primimo kao dar. To je ono što Biblija misli pod “milošću”. Krist je platio dug koji mi nismo mogli. On je žrtvovao svoj život kao zamjenu za nas, tako da mi možemo da živimo s Njim. Mi samo treba da povjerujemo u Njega. Sikizam, sa druge strane, se ne suočava sa beskonačnom posljedicom grijeha, ulogama Božije dobrote i pravednosti i ljudskom potpunom izopačenošću.

Kao zaključak možemo da kažemoda sikizam ima historijske i teološke tragove i u hinduizmu i u islamu, ali nije ispravno shvatati ga samo kao hibrid ovo dvoje. On se razvio u zaseban religijski sistem. Kršćanin može da nađe zajednički jezik sa sikom do određene tačke, ali se na kraju kršćanstvo i sikizam ne mogu uskladiti.



English
Vrati se na bosansku stranu
Šta je sikizam?

Saznajte kako ...

Provedi večnost sa Bogom



Primite oproštaj od Boga