Šta su sedam dispenzacija?


Pitanje: Šta su sedam dispenzacija?

Odgovor:
Dispenzacionalizam je metod tumačenja historije koji odvaja Božiji rad i svrhu prema čovječanstvu na različite vremenske periode. Inače postoji njih sedam koje raspoznajemo, iako neki teolozi tvrde da ih ima devet. Drugi ih broje nekoliko, kao tri, ili mnogo, kao trideset i sedam. U ovom članku ćemo se ograničiti na sedam osnovnih dispenzacija, koje možemo naći u Pismu.

Prva dispenzacija se naziva dispenzacija nedužnosti (Postanak 1:28-30 i 2:15-17). Ona pokriva razdoblje Adama i Eve u Edenskom vrtu. Ovdje Bog zapovijeda da (1) ispune zemlju djecom, (2) potčine zemljju sebi, (3) vladaju nad životinjama, (4) brinu se o vrtu i (5) ne jedu plodove drveta poznanja dobra i zla. Bog upozorava na kaznu fizičke i duhovne smrti za neposlušnost. Ova dispenzacija je bila kratkog vijeka i završena je Adamovom i Evinom neposlušnošću kad su jeli zabranjeno voće, kao i njihovim istjerivanjem iz vrta.

Druga se naziva dispenzacija savjesti i traje oko 1656 godina, od vremena kad su Adam i Eva bili izbačeni iz vrta, do Potopa (Postanak 3:8–8:22). Ovo razdoblje pokazuje šta će čovječanstvo uraditi ako je ostavljeno svojoj sopstvenoj volji i savjesti, koji su se iskvarili naslijeđenom grešnom prirodom. Pet glavnih aspekata ove dispenzacije su 1) prokletstvo nad zmijom, 2) promjena stanja žene i rađanja, 3) prokletstvo nad prirodom, 4) nametanje rada čovječanstvu kako bi proizvelo hranu i 5) obećanje dolaska Krista kao sjemena koje će satrti glavu zmiji (Sotoni).

Treća dispenzacija je dispenzacija ljudske vladavine, koaj počinje u osmoj glavi Postanka. Bog je uništio život na zemlji Potopom, spasivši samo jednu porodicu kako bi ponovo započeo ljuski rod. Dao je sljedeća obećanja i zapovijedi Noi i njegovoj familiji:
1. Bog više neće prokleti zemlju.
2. Noa i njegova porodica će ispuniti zemlju ljudima.
3. Oni će imati vlast nad životinjama.
4. Dopušteno im je da jedu meso.
5. Zakon smrtne kazne je uspostavljen.
6. Više nikad neće biti sveopšteg svjetskog potopa.
7. Znak Božijeg obećanja će biti duga.

Noini potomci se nisu raširili i ispunili zemlju kako je Bog zapovijedio, te su, prema tome, podbacili u svojoj odgovornosti u ovoj dispenzaciji. Oko 325 godina nakon Potopa, stanovnici zemlje su počeli da grade kulu, veliki spomenik svojoj solidarnosti i ponosu (Postanak 11:7-9). Bog je zaustavio izgradnju time što je stvorio različite jezike i tako je sproveo svoju zapovijed da se zemlja napuni. Posljedica toga je bilo razvijanje različitih naroda i kultura. Od te tačke nadalje, ljudska vladavina je postala realnost.

Četvrta, zvana dispenzacija obećanja, počinje sa pozivom Abrahama, nastavlja se životima patrijarha i završava izlaskom židovskog naroda iz Egipta, što je period od oko 430 godina. Tokom ove dispenzacije je Bog razvio veliki narod koji je izabrao kao svoj (Postanak 12:1–Izlazak 19:25).

Osnovno obećanje tokom ove dispenzacije je bilo Abrahamov savez. Evo nekih ključnih tačaka tog bezuslovnog zavjeta:

1. Od Abrahama će izaći veliki narod koji će Bog blagosloviti napretkom, prirodno i duhovno.

2. Bog će učiniti Abramovo ime velikim.

3. Bog će blagosloviti one koji blagosiljaju Abrahamove potomke i prokleti one koji ih proklinju.

4. U Abrahamu će sve porodice na zemlji biti blagoslovene. Ovo je ispunjeno u Isusu Kristu i Njegovom djelu spasenja.

5. Znak ovog saveza je obrezanje.

6. Ovaj savez, koji je ponovljen Izaku i Jakovu, je ograničen na židovski narod i 12 plemena Izraela.

Četvrta se naziva dispenzacijom Zakona. Trajala je skoro 1500 godina, od izlaska pa sve dok nije bila zaustavljena nakon smrti Isusa Krista. Nastaviće se tokom Milenijuma, sa nekim izmjenama. Tokom dispenzacije Zakona, Bog se konkretno bavio židovskim narodom, preko Mojsijevog saveza, ili Zakona, koji se može vidjeti u Izlasku 19–23. Ona uključuje slavljenje u hramu kojim su upravljali sveštenici, uz dodatna uputstva koja su izricali Božiji vjesnici, proroci. Na kraju, radi neposlušnosti naroda prema Savezu, Izraelova plemena su izgubila Obećanu zemlju i bili su podvrgnuti ropstvu.

Šesta dispenzacija, ona u kojoj mi sada živimo, je dispenzacija milosti. Počela je sa Novim zavjetom u Kristovoj krvi (Luka 22:20). Ovo "razdoblje milosti" ili "crkveno razdoblje" se dešava između 69. i 70. sedmice u Danielu 9:24. Počinje Kristovom smrću i završava uznesenjem Crkve (1. Solunjanima 4). Ova dispenzacija se odnosi na cijeli svijet i uključuje i Židove i nežidove. Odgovornost čovjeka tokom ovog razdoblja je da vjeruje u Isusa, Sina Božijeg (Ivan 3:18). U ovom periodu Duh Sveti prebiva u vjernicima kao Utješitelj (Ivan 14:16-26). Ova dispenzacija traje preko 2000 godina i niko ne zna kada će se završiti. Ono što znamo je da će to biti uznesenjem svih nanovorođenih vjernika sa zemlje, odlaskom na nebo sa Kristom. Nakon uznesenja slijedi sud Božiji koji će trajati sedam godina.

Sedma dispenzacija se naziva hiljadugodišnje Kristovo kraljevstvo i trajaće 1000 godina, kada će sam Krist vladati na zemlji. Ovo kraljevstvo će ispuniti proroštvo židovskom narodu da će se On vratiti i biti njihov kralj. Jedini ljudi kojima će biti dopušteno da uđu u to kraljevstvo su nanovorođeni vjernici iz razdoblja milosti i pravednici koji su opstali tokom sedam godina Velike nevolje. Nijednoj nespašenoj osobi neće biti dozvoljen pristup u ovo kraljevstvo. Sotona je vezan tokom tih hiljadu godina. Ovaj period završava krajnjim sudom (Otkrivenje 20:11-14). Stari svijet je uništen vatrom, a nastaje novo nebo i nova zemlja iz Otkrivenja 21 i 22.

English


Vrati se na bosansku stranu
Šta su sedam dispenzacija?