Prva knjiga o Kraljevima



Autor: Prva knjiga o Kraljevima ne navodi svog autora. Tradicija kaže da je ovu knjigu napisao prorok Jeremija.

Datum pisanja: Prva knjiga o Kraljevima je najvjerovatnije napisana između 560.g. p.n.e. i 540.g. p.n.e.

Svrha pisanja: Ova knjiga je nastavak Prve i Druge knjige o Samuelu i počinje tako što prati Salomonov uspon kao kralja, nakon Davidove smrti. Na početku priče je kraljevstvo ujedinjeno, a zatim se narod razdjeljuje na dva kraljevstva, poznata kao Judeja i Izrael. Prva i Druga knjiga o Kraljevima je u hebrejskoj Bibliji spojena u jednu.

Ključni stihovi: 1. Kraljevima 1:30: “Ja sam ti se zakleo Gospodinom, Bogom Izraelovim: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene. On će umjesto mene sjediti na mom prijestolju. Danas ću to izvesti.”

1. Kraljevima 9:3: “I reče mu Gospodin: ‘Uslišio sam tvoju molitvu i tvoj vapaj što si mi ga upravio. Posvetio sam taj Hram što si mi ga sagradio. Zato će moje oči i srce tamo uvijek boraviti.’”

1. Kraljevima 12:16: “Kad sav Izrael vidje da ih kralj nije htio uslišiti, odgovori narod kralju ovo: ‘Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. Kući, sinovi Izraelovi! Sad gledaj svoju kuću, Davide!’”

1. Kraljevima 12:28: “Kad je kralj razmislio, dao je izraditi dva zlatna teleta, a zatim je rekao narodu: ‘Vi ste dosta dugo išli gore u Jeruzalem. A evo, Izraele, ovdje je tvoj bog, koji te je izveo iz egipatske zemlje!’”

1. Kraljevima 17:1: “Jednoga dana reče Ahabu Tišbijac Ilija, jedan od žitelja Gileada: ‘Tako živ bio Gospodin, Bog Izraelov, u čijoj sam službi: Sljedećih godina neće pasti ni rosa ni dažd, osim ako ja sam to zapovjedim!’”

Kratak sažetak: Prva knjiga o Kraljevima počinje sa Salomonom a završava sa Ilijom. Razlika između njih dvojice nam daje neku sliku o tome šta se događalo u međuvremenu. Salomon je bio rođen nakon skandala u palači, između Davida i Betšebe. Kao i njegov otac, bio je slab na žene, što ga je i povuklo dole. Počeo je dobro, moleći za mudrost i gradeći Hram Bogu, što je trajalo sedam godina. Ali onda je proveo 13 godina gradeć palaču sebi. Njegovo gomilanje žena ga je odvelo u slavljenje njihovih idola i odvuklo ga od Boga. Nakon njegove smrti, Izraelom je vladalo niz kraljeva, od kojih su mnogi bili opaki i u idolopoklonstvu. Prema tome, kao posljedica toga, vodili su narod daleko od Boga i čak ih ni Ilijino propovijedanje nije moglo vratiti. Među najokrutnijim kraljevima su bili Ahab i njegova kraljica Izebela, koji su doveli obožavanje Baala do novih visina u Izraelu. Ilija je pokušao da vrati Izraelce slavljenju Jahve, čak izazivajući idolopokloničke Baalove sveštenike na obračun sa Bogom, na gori Karmelu. Naravno, Bog je odnio pobjedu. To je razljutilo kraljicu Izebelu (u najmanju ruku). Naredila je Ilijinu smrt, tako da je on pobjegao i sakrio se u pustinji. Depresivan i iscrpljen, rekao je Gospodu: “Uzmi moj život”. Ali mu je Bog poslao hranu i ohrabrio ga, obratio mu se “tihim, blagim glasom” i postepeno mu povratio život za dalju službu.

Indikacije: Hram u Jerusalimu, gdje je Božiji Duh prebivao u Svetinji nad Svetinjama, nagovještava vjernike u Kristu, u kojima Duh Sveti prebiva od momenta njihovog spasenja. Baš kao što je trebalo da Izraelci zaborave idolopoklonstvo, i mi treba da ostavimo sve što nas odvaja od Boga. Mi smo Njegov narod, hram živoga Boga. Druga Korinćanima 6:16 nam kaže: “Kako li se podudara Božji hram s idolima? Doista, mi smo hram živoga Boga kao što reče Bog: ‘Prebivat ću posred njih, i među njima ću hodati, i bit ću im Bog, a oni će biti moj narod.”

Prorok Ilija je bio prethodnik Krista i Apostola Novog zavjeta. Bog ga je osposobio da čini čudesa, kako bi dokazao da je on zaista čovjek Božiji. On je podigao sina udovice iz Sarepte iz mrtvih, što je nju navelo da izjavi: “Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita”. Na isti način, u Novom zavjetu vidimo Božije ljude koji govore Njegove riječi Njegovom silom. Ne samo da je Isus uskrsnuo Lazara iz mrtvih, nego je uskrsnuo i sina udovice u Nainu (Luka 7:14-15) i Jairovu kćer (Luka 8:52-56). Apostol Petar je uskrsnuo Tabitu (Djela 9:40) a Pavle Eutiha (Djela 20:9-12).

Praktična primjena: Vjernici mogu izvući mnogo lekcija iz Prve knjiga o Kraljevima. Vidimo upozorenje vezano za društvo u kojem se nalazimo, posebno za bliske odnose i brak. Izraelski kraljevi koji su se, kao Salomon, oženili strankinjama, izložili su zlu sebe i narod koji su vodili. Kao oni koji vjeruju u Krista, moramo biti veoma pažljivi kada biramo prijatelje, poslovne i bračne partnere. “Ne varajte se: loše društvo kvari dobro ćudoređe.” (1. Korinćanima 15:33).

Ilijino iskustvo u pustinji nas također uči vrijednu lekciju. Nakon nevjerovatne pobjede nad 450 Baalovih proroka na gori Karmel, njegova radost se okrenula u žalost kada je od Izabelinog progona pobjegao da sačuva život. Uz ovakva iskustva “na vrhu planine” obično idu razočarenje, depresija i obeshrabrenje koji mogu da uslijede. Moramo biti na oprezu sa ovakvom vrstom iskustva u kršćanskom životu. Ali naš Bog je vjeran i nikad nas neće ostaviti ili napustiti. Tihi, nježni glas koji je ohrabrio Iliju ohrabriće i nas.



Vrati se na Sažetak Stari zavjet



Prva knjiga o Kraljevima