Knjiga Tužaljki



Autor: Tužaljke ne navode jasno svog autora. Tradicija kaže da je ovu knjigu napisao prorok Jeremija. Ovaj pogled je vrlo vjerovatan jer je pisac bio svjedok babilonskog razaranje Jerusalima. Jeremija se uklapa u tu činjenicu (2. Ljetopisa 35:25; 36:21-22).

Datum pisanja: Tužaljke su najvjerovatnije napisane između 586. i 575.g. p.n.e., tokom ili brzo nakon pada Jerusalima.

Svrha pisanja: Radi Judinog neprestanog i nepokajanog idolopoklonstva, Bog je dozvolio Babilonjanima da opkole, opljačkaju, spale i razore Jerusalim. Solomunov Hram, koji se održao oko 400 godina, bio je spaljen do temelja. Prorok Jeremija, svjedok ovih događaja, napisao je Knjigu Tužaljki kao izraz tugovanja za ono što se dogodilo Judi i Jerusalimu.

Ključni stihovi: Tužaljke 2:17: “Završio je Gospodin što je naumio, ispunio je svoju prijetnju koju je davno kazao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, učinio je ponosnim tvoje protivnike.”

Tužaljke 3:22-23: “Milost je Gospodnja da nismo sasvim uništeni, neiscrpno je njegovo milosrđe. Ponavlja se svako jutro. Vrlo je velika tvoja vjernost.”

Tužaljke 5:19-22: “Ti, Gospodine, stoluješ u vijeke, tvoje prijestolje stoji od vijeka do vijeka. Zašto nas hoćeš zaboraviti do vijeka, zauvijek nas ostaviti? Obrati nas, Gospodine, k sebi! Mi se vraćamo. Ponovi naše dane kako su bili prije! Ili, zar si nas sasvim odbacio? Ljutiš li se toliko na nas?”

Kratak pregled: Tužaljke su podijeljene na pet poglavlja. Svako od njih predstavlja posebnu poemu. U originalnom hebrejskom, stihovi su u akrostihu, što znači da svaki od njih počinje sljedećim slovom hebrejskog alfabeta. U Tužaljkama prorok Jeremija iznosi svoje saznanje da su Babilonjani Božije oruđe kojim donosi sud na Jerusalim (Tužaljke 1:12-15; 2:1-8; 4:11). Ova knjiga razjašnjava da su grijeh i buntovništvo bili razlog za izlivanje Božijeg gnjeva (1:8-9; 4:13; 5:16). Tugovanje je prikladno u vrijeme nevolje, ali bi trebalo brzo da otvori put skrušenosti i pokajanju (Tužaljke 3:40-42; 5:21-22).

Indikacije: Jeremija je bio poznat kao “plačući prorok”, radi svoje duboke tuge koja ga je obuhvatala za njegov narod i njihov grad (Tužaljke 3:48-49). Ova ista žalost radi grijeha naroda i njihovog odbijanja Boga je bila izražena u Isusu dok je prilazio Jerusalimu, vidjevši unaprijed njegovo razaranje od strane Rimljana (Luka 19:41-44). Pošto su Jevreji odbili Mesiju, Bog je iskoristio rimsku opsadu da kazni svoj narod. Ali On ne uživa u tome da kažnjava svoju djecu i Njegov dar u Isusu Kristu kao rješenje za grijeh pokazuje Njegovu veliku samilost prema Njegovom narodu. Jednog dana, radi Krista, Bog će obrisati svaku suzu (Rimljanima 7:17).

Praktična primjena: Čak i usred strašnog suda, Bog je Bog nade (Tužaljke 3:24-25). Bez obzira na to koliko smo daleko otišli od Njega, mi imamo nadu da mu se možemo vratiti i dobiti Njegovo saosjećanje i oproštenje (1. Ivanova 1:9). Naš Bog je Bog koji ljubi (Tužaljke 3:22) i radi svoje velike ljubavi i samilosti, poslao je svog Sina kako mi ne bismo morali da propadnemo u svojim grijesima, nego da bismo mogli živjeti vječno sa Njim (Ivan 3:16). Božija vjernost (Tužaljke 3:23) i oslobođenje (Tužaljke 3:26) su osobine koje nam daju veliku nadu i utjehu. On nije neki nezainteresovani, hiroviti bog, nego onaj koji će osloboditi sve one koji mu se vrate, priznaju da ne mogu ništa učiniti kako bi zaradili Njegovu naklonost, i zazvali Gospodnju milost tako da ne bi bili uništeni (Tužaljke 3:22).



Vrati se na Sažetak Stari zavjet



Knjiga Tužaljki