Druga knjiga o Kraljevima



Autor: Druga knjiga o Kraljevima ne navodi svog autora. Tradicija kaže da je prorok Jeremija pisac i Prve i Druge knjige o Kraljevima.

Datum pisanja: Druga knjiga o Kraljevima, zajedno sa Prvom, je napisana najvjerovatnije između 560. i 540.g. p.n.e.

Svrha pisanja: Druga knjiga o Kraljevima je nastavak Prve. Ona nastavlja priču o kraljevima nad podijeljenim kraljevstvom (Izrael i Juda). Druga Kraljevima zaključuje sa porazom i protjerivanjem naroda Izraela i Jude u Asiriju i Babilon.

Ključni stihovi: 2. Kraljevima 17:7-8: “To se dogodilo zato jer su se Izraelci ogriješili o Gospodina, svoga Boga, koji ih je bio izveo iz Egipta, iz vlasti faraona, egipatskoga kralja, i jer su štovali tuđe bogove. Živjeli su po običajima pogana koje je Gospodin bio prognao ispred Izraelaca, i po običajima Izraelovih kraljeva, koji su ih bili uveli.”

2. Kraljevima 22:1a-2: “Jošija je imao osam godina kad je postao kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Činio je ono što se sviđalo Gospodinu, i hodio je posve putem svojega djeda Davida. Od toga puta nije odstupio ni lijevo ni desno.”

2. Kraljevima 24:2: “Gospodin posla protiv njega kaldejske, aramejske, moapske čete i čete Amonovih sinova. Posla ih protiv Jude, da ga unište po Gospodnjoj prijetnji, koju je bio dao objaviti preko svojih slugu, proroka.”

2. Kraljevima 8:19: “Ipak, Gospodin ne htjede zatrti Judu zbog svojega sluge Davida, jer mu je bio obećao da će njemu i njegovim sinovima vazda davati svjetiljku.”

Kratak sažetak: Druga Kraljevima oslikava pad razdijeljenog kraljevstva. Proroci nastavljaju da upozoravaju narod da je blizu Božiji sud, ali oni se ne kaju. Izraelsko kraljevstvo je iznova i iznova vođeno pokvarenim kraljevima i čak iako je par Judinih kraljeva bilo dobro, većina njih je vodila narod daleko od slavljenja Jahve. Ovih nekoliko dobrih vladara, zajedno sa Elizejem i drugim prorocima, nisu mogli zaustaviti pad nacije. Sjeverno kraljevstvo Izrael je na kraju uništeno od strane Asiraca, a oko 136 godina kasnije i Južno, Judeja, od strane Babilonaca.

Postoje tri istaknute teme predstavljene u Drugoj knjizi o Kraljevima. Prvo, Gospod će suditi svom narodu kada su neposlušni i kada se okreću od Njega. Izraelska nevjernost se odrazila u opakom idolopoklonstvu kraljeva i kao plod toga, Bog je upotrijebio svoj pravedni gnjev protiv njihovog buntovništva. Drugo, riječ istinskih Božijih proroka se uvijek ostvari. Pošto Gospod uvijek drži svoju Riječ, i riječi Njegovih proroka su uvijek istinite. Treće, Gospod je vjeran. On se sjeća svog obećanja datog Davidu (2. Samuelova 7:10-13) i, uprkos neposlušnosti naroda i opakih kraljeva koji su vladali njim, nije istrijebio Davidovu lozu.

Indikacije: Isus koristi priče o udovici iz Sarepte, iz 1. Kraljevima, i o Naamanu iz 2. Kraljevima kako bi ilustrovao veliku istinu o Božijem saosjećanju prema onima koje su Jevreji smatrali nedostojnim Njegove milosti – siromašnim, slabim, potlačenim, prema carinicima, Samaritancima, neznabošcima. Navodeći primjere siromašne udovice i gubavca, Isus pokazuje da je On veliki ljekar koji iscjeljuje i služi onima u najvećoj potrebi za božanskom suverenom milošću. Upravo ova istina je osnova tajne tijela Kristovog, Njegove crkve, koju će sačinjavati ljudi iz svih društvenih nivoa, muškarci i žene, bogati i siromašni, Jevreji i pogani (Efežanima 3:1-6).

Mnoga od Elizejevih čuda nagovještavaju Isusa samog. Elizej je uskrsnuo Šunamkinog sina (2. Kraljevima 4:34-35), iscijelio Naamana od gube (2. Kraljevima 5:1-19) i umnožio hljeb kako bi nahranio stotinu ljudi onim što je preostalo (2. Kraljevima 4:42-44).

Praktična primjena: Bog mrzi grijeh i On neće dozvoliti da se on nastavi unedogled. Ako mu pripadamo, možemo očekivati Njegovo disciplinovanje kada mu nismo poslušni. Otac koji ljubi ispravlja svoju djecu za njihovo dobro i kako bi dokazao da oni zaista pripadaju Njemu. Bog s vremena na vrijeme može iskoristiti nevjernike kako bi ispravio svoj narod i upozorio nas na sud koji dolazi. Kao kršćani, imamo Njegovu Riječ koja treba da nas vodi i upozori kada skrenemo sa Njegovog puta. Kao što je slučaj i sa starim prorocima, Njegova Riječ je vjerodostojna i uvijek istinita. Božija vjernost prema Njegovom narodu nikad neće iznevjeriti, čak i ako mi hoćemo.

Priče o udovici i gubavcu su primjer nama, vezano za tijelo Kristovo. Kao što je Elizej bio samilosan prema onima iz najniže klase društva, mi treba da budemo velikodušni prema svima koji pripadaju Kristu, u našim crkvama. Bog nije “pristrasan” (Djela 10:34), pa tako ni mi ne treba da budemo.



Vrati se na Sažetak Stari zavjet



Druga knjiga o Kraljevima