Pitanje
Šta je satanizam?
Odgovor
Satanizam se ne može lako definisati. Postoji nekoliko "pravaca" satanizma. U suprotnosti sa kršćanima, satanisti se sami ne slažu oko najosnovnijih principa. Kršćani se možda razlikuju u mišljenju ili uvjerenju o tumačenju određenih biblijskih odlomaka, ali svi vjeruju u iste temeljne principe da je Isus Božiji Sin koji je platio cijenu za naše grijehe smrću na križu i da je ustao iz mrtvih. Satanisti se raspravljaju međusobno da li Sotona uopšte postoji i da li oni slave njega ili sebe. U suštini, oni su zbunjena grupa vezana lažima. Ivan 8:44 se vjerovatno može primijeniti na sataniste: "Vi imate đavla za oca i hoćete da činite po željama oca svojega. On je bio krvnik ljudi od početka. On nije bio utvrđen u istini jer nema istine u njemu. Kad govori laž, od svojega govori, jer je lažac i otac laži".
Radi ovih laži postoji veliki broj različith pravaca ideologije unutar satanizma. Nešto od satanističke prakse je ustaljeno, a satanističko jedinstvo se više ogleda u ritualima nego u osnovnom sistemu vjerovanja. Satanisti rade određene stvari; oni ne moraju da vjeruju u određene stvari.
Većina satanista, obožavatelja đavola, dijabolika, luciferijanaca i članova sotonske crkve, tvrdi da su im korijeni u Lavejanskom satanizmu, nazvanom prema Antonu Laveyu, autoru Satanističke biblije i osnivaču prve sotonske crkve. LeVey je vjerovatno započeo prvu sotonsku ckrvu 1966. Kao samoprozvani autoritet nad svim zlim, bio je počeo davanjem sedmičnih časova za cijenu od dva dolara po osobi. I tako je rođena sotonska crkva.
Osnovna zajednička crta svih grana satanizma je promovisanje sebe. Svi oblici satanizma tvrde da život postoji da bi se trošio i da je sebičnost vrlina. Neki satanisti drže da je jedino postojanje za koje će znati ovdje na zemlji. Prema tome, obožavaoci đavola žive za sadašnji trenutak, a njihovo vjerovanje je proždrljivost i razvrat.
Satanizam se zavjetuje na svoju vjernost Sotoni, iako neki iz sotonske crkve ne vjeruju da postoje ni Bog ni đavo. Većina njih također ne vjeruje da postoji otkupitelj za bilo koga. Svaka osoba je u potpunosti odgovorna za sopstveni životni put. Ipak, mole se Sotoni u ritualima, tražeći da se njegova suverena ruka manifestuje u njihovim životima. Ova vrsta razmišljanja otkriva uticaj laži i prevare u njihovoj filozofiji. Sotoni je svejedno da li sotonisti vjeruju u njega ili ne. Krajnji rezultat je isti – duše su im u svezi s njim i, osim ako se Božija milost ne umiješa, iskusiće vječnost u paklu.
Ukratko, satanizam može i ne mora da uključuje obožavanje Sotone, ali je svjestan napor da se NE slavi jedini istiniti Bog. Rimljani 1 daju jasan pogled na srce i motive sataniste. Oni imaju "pokvaren um da čine što ne valja... napunjeni svake nepravde" (st. 28-29). Ljudi koje je Sotona zaveo ovim načinom života teško razumiju Božiji koncept milosti i slobode. Umjesto toga, žive sami za sebe.
Druga Petrova 2 sadrži upozorenje za sve koji bi slijedili satanizam ili bilo šta drugo osim Boga: "Ovo su izvori bez vode, tmasti oblaci, koje progoni bura, za koje se čuva tama najdublja. Jer govore ohole i prazne riječi, i mame tjelesnim željama i razuzdanošću one ljude, koji se odskora ukloniše od onih, što žive u zabludi. Obećavaju im slobodu, a sami su robovi propasti" (st. 17-19).
English
Šta je satanizam?
