Pitanje
Kako psihologija ide uz biblijsko savjetovanje?
Odgovor
Svjetovna psihologija je zasnovana na učenjima psihoanalitičara kao što su Sigmund Freud, Carl Jung, and Carl Rogers. Biblijsko, ili “noutetičko” savjetovanje se, sa druge strane, zasniva na otkrivenoj Riječi Božijoj. Ono vidi Pismo kao dovoljno da opremi dijete Božije za svako dobro djelo (2. Timoteju 3:17). Biblijsko savjetovanje uči da je čovječiji osnovni problem duhovne prirode; stoga ateistički psiholozi, koji su i sami duhovno mrtvi, nemaju pravi uvid u čovjekovo stanje.
Nadalje, ono što se obično naziva “kršćansko savjetovanje” se razlikuje od “biblijskog savjetovanja” u tome što se u kršćanskom savjetovanju, uz Bibliju, često koristi svjetovna psihologija. To ne znači da kršćanski savjetnik nije također i biblijski savjetnik, ali su kršćanski savjetnici često kršćani koji uključuju svjetovnu psihologiju u svoje savjetovanje. Biblijsko, ili noutetičko savjetovanje u potpunosti odbacuje svjetovnu psihologiju.
Psihologija je uglavnom humanistička. Svjetovni humanizam uzdiže čovjeka kao najveći standard istine i morala i odbija vjeru, natprirodno i Bibliju. Stoga, svjetovna psihologija je čovjekov pokušaj da shvati i popravi njegovu duhovnu stranu, bez upućivanja na duhovno ili prepoznavanja istog.
Biblija kaže da je čovječanstvo jedinstvena Božija tvorevina, stvorena po Njegovom obličju (Postanak 1:26, 2:7). Ona se izričito bavi čovjekovom duhovnošću, uključujući njegov pad u grijeh, posljedice tog grijeha i čovjekov trenutni odnos sa Bogom.
Svjetovna psihologija se zasniva na idejama da je čovjek u osnovi dobar i da odgovor na njegove probleme leži u njemu samom. Biblija oslikava dosta drugačiju sliku o čovjekovom stanju. On nije “u osnovi dobar”; on je “mrtav zbog svojih prijestupa i grijeha” (Efežani 2:1) a nepreobraženo srce je “više nego išta podmuklo” (Jeremija 17:9). Radi toga biblijski savjetnik ima jedan sasvim drugačiji pristup: umjesto da traži rješenje za duhovne probleme unutar nečijeg uma, on gleda da suoči sa grijehom, zadobije mudrost odozgo (Jakov 3:17) i primijeni Riječ Božiju na određenu situaciju.
Biblijski savjetnici, u suprotnosti sa psihoterapeutima i nekim kršćanskim savjetnicima, vide Bibliju kao jedini izvor potpunog i detaljnog pristupa savjetovanju (2. Timoteju 3:15-17; 2. Petrova 1:4). Biblijsko savjetovanje je predano tome da pusti Boga da govori za sebe kroz svoju Riječ. Ono traži da pruži ljubav istinitog i živog Boga, ljubav koja se bavi grijehom i dovodi do poslušnosti.
Psihoterapija se zasniva na potrebama. Potrebama za samopoštovanjem, ljubavlju i prihvatanjem, i poteba za značajem dominira. Vjeruje se da, kad bi ove potrebe bile zadovoljene, ljudi bi bili sretni, dobri i moralni; ako ove potrebe nisu ispunjene, ljudi su nesretni, puni mržnje i nemoralni. Biblijsko savjetovanje naučava da se istinsko zadovoljstvo i sreća mogu pronaći samo u odnosu sa Bogom i težnji za pobožnošću. Nikakva psihoterapija, na primjer, ne može učiniti sebičnu osobu nesebičnom, ali poslušni Božiji sluga će biti zadovoljan u svom radosnom, nesebičnom davanju (2. Korinćanima 9:7).
Dakle, kako psihologija ide uz biblijsko savjetovanje? Ukratko, ne ide. Svjetovna psihologija počinje i završava sa čovjekom i njegovim idejama. Istinsko biblijsko savjetovanje upućuje svoje klijente na Krista i Božiju Riječ. Biblijsko savjetovanje je pastoralna služba, proizvod duhovnog dara ohrabrivanja, a njen cilj nije samopoštovanje nego posvećenje.
English
Kako psihologija ide uz biblijsko savjetovanje?
