Pitanje
Šta je progresivno otkrivenje kada se odnosi na spasenje?
Odgovor
Izraz "progresivno otkrivenje" se odnosi na zamisao i naučavanje da Bog otkriva različite aspekte svoje volje i sveopšti plan za čovječanstvo kroz različite periode vremena, koji se, po nekim teolozima, nazivaju "dispenzacijama". Prema dispenzacionalistima, to je različita raspodjela (npr, uređeno stanje stvari) u cjelokupnom djelovanju Božije svrhe. I dok dispenzacionalisti raspravljaju o broju dispenzacija koje se pojavljuju tokom historije, svi oni vjeruju da Bog otkriva samo određene aspekte o sebi i svom planu spasenja u svakoj od njih, s tim da svaku novu dispenzaciju nadograđuje na prethodnu.
Dok dispenzacionalisti vjeruju u progresivno otkrivenje, važno je zapaziti da neko ne mora biti dispenzacionalista kako bi ga prihvatio. Skoro svi koji proučavaju Bibliju prepoznaju činjenicu da Bog ranijim generacijama nije otkrio u potpunosti određene istine koje Pismo sadrži. Svi koji danas ne nose životinsku žrtvu sa sobom kada žele da se približe Bogu ili koji slave prvog dana u sedmici a ne posljednjeg, shvataju da su se ovakve razlike u praksi i saznanju postepeno otkrivale i primjenjivale kroz historiju.
Uz to, postoje značajnije stvari vezano za koncept progresivnog otkrivenja. Jedan od primjera je rođenje Krista i Njegoov djelo, o čemu i Pavle govori: "Zato sam ja Pavao sužanj Krista Isusa za vas neznabošce. Jer čuli ste službu milosti Božje, koja je meni dana za vas, da se meni po otkrivenju očitova tajna, kao što gore opisah ukratko. Odakle možete čitajući razabrati moje razumijevanje u tajni Kristovoj, koja se u drugim vremenima ne očitova sinovima čovječjim, kako se sad otkrila svetim njegovim apostolima i prorocima u Duhu, da su neznabošci subaštinici i sutjelesnici i zajedničari obećanja u Kristu Isusu po evanđelju" (Efežanima 3:1-6).
Pavle tvrdi skoro istu stvar u Rimljanima: "A onome, koji vas može utvrditi po evanđelju mojemu i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju tajne, koja je bila skrivena od vječnih vremena, a sad se javila i kroz Pisma proročka upoznala, po zapovijedi vječnoga Boga" (Rimljanima 16:25-26).
U raspravama o progresivnom otkrivenju, jedno od prvih pitanja koja ljudi imaju je kako se to primjenjuje na spasenje. Da li su oni koji su živjeli prije Kristovog dolaska spašeni na drugačiji način nego oni koji su spašeni danas? U Novozavjetnom dobu, ljudima je rečeno da povjeruju u svršeno djelo Isusa Krista i vjeruju da ga je Bog podigao iz mrtvih, i da će biti spašeni (Rimljanima 10:9-10; Djela 16:31). Ipak, stručnjak za Stari zavjet, Allen Ross, primjećuje: "Najnevjerovatnije je da su svi koji su vjerovali u spasenje (u Starom zavjetu) svjesno vjerovali u zamjensku smrt Isusa Krista, Sina Božijeg". John Feinberg dodaje: "Ljudi Starozavjetnog doba nisu znali da je Isus Mesija, da će umrijeti i da će Njegova smrt biti osnova spasenja". Ako su njih dvojica u pravu, šta je onda Bog tačno otkrio onima koji su živjeli prije Krista, i kako su Starozavjetni sveti spašeni? Šta, ako se išta, promijenilo u pogledu spasenja Starog i Novog zavjeta?
Progresivno otkrivenje – dva načina ili jedan put spasenja?
Neki procjenjuju da oni koji drže do progresivnog otkrivenja priznaju dva različita metoda spasenja – jedno koje je važilo prije Kristovog dolaska i drugo koje je došlo nakon Njegove smrti i uskrsnuća. Ove tvrdnje je opovrgao L. S. Chafer, koji je napisao: "Da li postoje dva načina na koja neko može biti spašen? U odgovoru na ovo pitanje može stajati tvrdnja da je spasenje, bilo kog posebnog karaktera, uvijek djelo Boga u korist čovjeka, a nikada djelo čovjeka u korist Boga… Stoga, postoji samo jedan način da se bude spašen a to je Božijom silom koja ga čini mogućim kroz Kristovu žrtvu".
Ako je ovo istina, kako se onda otkrivenja iz Starog i Novog zavjeta, po pitanju spasenja, mogu izmiriti? Charles Ryrie jezgrovito sumira ovu temu na sljedeći način: "Osnova spasenja u svakom dobu je Kristova smrt; zahtjev za spasenje u svakom dobu je vjera; objekat vjere u svakom dobu je Bog; sadržaj vjere se mijenja u različitim razdobljima". Drugim riječima, bez obzira kada je neka osoba živjela, njeno spasenje u konačnici zavisi od Kristovog djela i vjere u Boga, ali količina znanja koju neko ima vezano za detalje Božijeg plana se povećavala kroz razdoblja Božijim progresivnim otkrivenjem.
Što se tiče Starozavjetnih svetih, Norman Geisler nudi sljedeće: "Ukratko, izgleda da su najustavnovljeniji zahtjevi za spasenje u Starom zavjetu (u smislu izričite vjere) bili (1) vjera u Božije jedinstvo, (2) prepoznavanje ljudske grešnosti, (3) prihvatanje Božije neophodne milosti i vjerovatno (4) razumijevanje da će doći Mesija".
Da li postoje dokazi u PIsmu koji podržavaju njegove tvrdnje? Razmotrimo sljedeći odlomak, koji sadrži prva tri zahtjeva, u Lukinom evanđelju:
"Dva čovjeka uzađoše u hram, da se pomole. Jedan je bio farizej, drugi carinik. Farizej stade i počne se moliti u sebi: 'Bože, zahvaljujem ti, što nijesam kao ostali ljudi, kao razbojnici, varalice, preljubočinci ili kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega, što stečem.' A carinik je stajao izdaleka i nije se usudio ni očiju svojih podignuti k nebu, nego se je udarao u prsa svoja i molio se: 'Bože, milostiv budi meni grješniku!' Kažem vam: Onaj otide opravdan kući, a ne onaj, jer tko se povisi, ponizi se, tko se ponizi, povisi se." (Luka 18:10-14)
Ovaj događaj se zbio prije smrti i Kristovog uskrsnuća, tako da jasno uključuje osobu koja nije imala znanje o Novozavjetnoj evanđeoskoj poruci, kakvu je znamo danas. U jednostavnoj izjavi carinika ("Bože, milostiv budi meni grješniku!") nalazimo (1) vjeru u Boga, (2) prepoznavanje grijeha i (3) prihvatanje milosti. Zatim Isus iznosi jednu vrlo zanimljivu tvrdnju: kaže da je čovjek otišao kući "opravdan". Ovo je isti izraz koji Pavle koristi da objasni položaj Novozavjetnog sveca koji povjeruje u poruku Evanđelja i stavi svoju vjeru u Krista: "Opravdani dakle vjerom imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu" (Rimljanima 5:1).
Četvrta tačka sa Geislerove liste nedostaje u Lukinom izvještaju – razumijevanje da će doći Mesija. Međutim, drugi Novozavjetni odlomci ukazuju na to da je to moglo biti uobičajeno naučavanje. Na primjer, u Ivanovom izvještaju o Isusu i Samarićanki na studencu, žena kaže: "Znam, da dolazi Krist – to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam reći" (Ivan 4:25). Međutim, kako i sam Geisler priznaje, vjera u Mesiju nije bila obavezna za spasenje u Starom zavjetu.
Progresivno otkrivenje – još dokaza iz Pisma
Brzi pregled Pisma otkriva sljedeće stihove iz Starog i Novog zavjeta, koji podržavaju činjenicu da je vjera u Boga uvijek bila put spasenja:
• "Abram povjerova Gospodu, i on mu to uračuna u pravednost." (Postanak 15:6)
• "Ali svaki, koji zaziva ime Gospodnje, spasit će se." (Joel 3:5)
• "For it is impossible for the blood of bulls and goats to take away sins" (Hebrews 10:4).
• "A vjera je tvrdo pouzdanje u ono, čemu se nadamo, osvjedočenje o onom, što ne vidimo. Jer u njoj stari postigoše sjajno svjedočanstvo." (Hebrejima 11:1-2).
• "A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj, koji hoće da dođe k Bogu, valja da vjeruje, da ima Bog i da plaća onima, koji ga traže." (Hebrejima 11:6).
Pismo jasno tvrdi da je vjera ključ za spasenje za sve ljude tokom historije, ali kako Bog može da spasi one bez njihove spoznaje o Kristovoj žrtvi za njih? Odgovor je taj da ih je Bog spasio na osnovu njihovog odgovora na spoznaju koju jesu imali. Njihova vjera je gledala unaprijed na nešto što nisu mogli vidjeti, dok današnji vjernici gledaju unazad na događaje koje oni mogu da vide. Sljedeći grafikon opisuje ovo shvatanje:
Pismo naučava da je Bog uvijek davao ljudima dovoljno otkrivenja da pokažu vjeru. Sada kada je Kristovo djelo ostvareno, zahtjev se promijenio; "vremena neznanja" su gotova:
• "On je u prošlim naraštajima pustio sve narode, da idu svojim putovima. Ali opet nije ostavio sebe neposvjedočena" (Djela 14:16)
• "Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad navješćuje ljudima, da svi svuda čine pokajanje." (Djela 17:30)
• "Jer svi sagriješiše i nemaju slave Božje. I opravdavaju se zabadava milošću njegovom po otkupu, koji je u Kristu Isusu. Njega Bog izloži kao pomirnu žrtvu po vjeri u krvi njegovoj, da pokaže pravdu svoju. U svojoj dugotrpnosti bio je naime Bog propustio (bukvalno, "pustio nekažnjene") prije počinjene grijehe" (Rimljanima 3:23-26).
Prije Kristovog dolaska, Bog je nagovijestio Isusovu smrt preko žrtvenog sistema i učinio da Njegov narod razumije da grijeh vodi u smrt. Zakon je dat da bude učitelj koji će voditi ljude shvatanju da su grešnici u potrebi za Božijom milošću (Galaćanima 3:24). Ali on nije opozvao prethodni Abrahamov Savez, koji je zasnovan na vjeri; on je taj koji je uzorak spasenja danas (Rimljanima 4). Ali kako Ryrie prethodno tvrdi, detaljan sadržaj naše vjere – količina datog otkrivenja – se povećava kroz razdoblja, tako da ljudi danas imaju neposrednije razumijevanje onoga što Bog zahtijeva od njih.
Progresivno otkrivenje — zaključci
Upućujući na Božije progresivno otkrivenje, John Calvin piše: "Gospod drži do tog propisanog plana pri upravljanju saveza svoje milosti: kao što se dan punog otkrivenja približavao prolaskom vremena, on je svaki dan više povećavao sjaj njegove manifestacije. Prema tome, na početku kada je prvo obećanje spasenja dano Adamu (Postanak 3:15), ono je sjajilo kao iskrica. Zatim, kako je dodavano tom otkrivenju, svjetlo se povećavalo u punini, probijajući sve jače i prolivajući svoj sjaj još šire. Na kraju – kad su svi oblaci nestali – Krist, Sin pravednosti, je potpuno obasjao cijelu zemlju" (Institutes, 2.10.20).
Progresivno otkrivenje ne znači da su Božiji ljudi u Starom zavjetu bili bez ikakvog otkrivenja ili razumijevanja. Oni koji su živjeli prije Krista, kaže Calvin, nisu bili "bez propovijedi koje sadržavaju nadu spasenja i vječnog života, ali... oni su samo nazreli iz daljine i u sjenovitom obrisu ono što mi vidimo danas u punom svjetlu" (Institutes, 2.7.16; 2.9.1; komentar na Galaćane 3:23).
Činjenica da niko nije spašen mimo Kristove smrti i uskrsnuća se jasno tvrdi u Pismu (Ivan 14:6). Osnova spasenja je bila i uvijek će biti, Kristova žrtva na križu, a način spasenja je uvijek bio vjera u Boga. Međutim, sadržaj nečije vjere je uvijek zavisio o količini otkrivenja koje je Bog želio da da u određenom vremenu.
English
Šta je progresivno otkrivenje kada se odnosi na spasenje?
