Pitanje
Šta je primilenijalizam?
Odgovor
Primilenijanizam je pogled da će se Kristov drugi dolazak desiti prije Hiljadugodišnjeg kraljevstva i da će ono trajati bukvalno 1000 godina. Da bi se shvatili i tumačili odjeljci Pisma koji se odnose na događaje posljednjih vremena, postoje dvije stvari koje treba da su jasne: (1) ispravan metod tumačenja Pisma, i (2) razlika između Izraela (Jevreja) i Crkve (tijela svih vjernika Isusa Krista).
Prvo, ispravan metod tumačenja Pisma zahtijeva da Pismo treba da se tumači na način koji je dosljedan svom kontekstu. To znači da odlomak mora biti tumačen na način koji je konzistentan sa publikom kojoj je pisan, onima o kojima je pisano, onima koji su ga pisali, itd. Od suštinske važnosti je da se zna autor, auditorijum kome je namijenjen i istorijska pozadina svakog odlomka koji se tumači. Historijsko i kulturno okruženje će vrlo često otkriti njegovo ispravno značenje. Isto tako je bitno da se upamti da se Pismo tumači Pismom. To znači da će često jedan odlomak pokriti jednu temu o kojoj se već govorilo negdje u Bibliji. Bitno je da se svi ovi odjeljci istumače dosljedno jedan sa drugim.
Na kraju, i najvažnije, odlomci se uvijek moraju posmatrati u svom normalnom, regularnom, jednostavnom bukvalnom značenju, osim ako kontekst nekog od njih ne ukazuje da je on po prirodi figurativan. Bukvalno tumačenje ne isključuje mogućnost da je korišten figurativni govor. Radije, to ohrabruje tumača da ne traži figurativni jezik u značenju odlomka, osim ako to ne odgovara kontekstu. Od suštinske važnosti je da nikada ne tražimo “dublje, duhovnije” značenje od onog koje je predstavljeno. Ovo je opasno, jer kada se dogodi, osnova za ispravno tumačenje se nalazi u umu onog koji čita, a ne u Pismu. U ovom slučaju ne bi mogao da postoji objektivan standard za tumačenje, već bi Pismo postalo podložno utisku svake pojedine osobe, o tome šta znači. 2. Petrova 1:20-21 nas podsjeća “…nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja, jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga.”
Primjenjujući ove biblijske principe tumačenja, mora se vidjeti da su Izrael (Abrahamovi fizički nasljednici) i Crkva (svi vjernici) dvije različite grupe. Od suštinske važnosti je da se shvati da su Izrael i Crkva dva različita naroda, jer ako se ovo pogrešno protumači, Pismo će se pogrešno tumačiti. Posebno, odlomci koji se odnose na obećanja data Izraelu (i ona koja su se ispunila i ona koja nisu) su podložna pogrešnom tumačenju ako neko pokuša da ih primijeni na Crkvu i obratno. Upamtite, kontekst odlomka će odrediti kome je namijenjen i uputiće na najtačnije tumačenje.
Imajući ovaj koncept na umu, pogledaćemo nekoliko različitih odlomaka Pisma koji se odnose na Primilenijalizam. Postanak 12:1-3: “Jahve reče Abramu: ‘Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.’”
Bog ovdje obećava tri stvari Abramu: da će imati veliko potomstvo, da će ta nacija zauzeti i posjedovati zemlju i da će univerzalni blagoslov doći na cijelo čovječanstvo kroz njegovu liniju (Jevreje). U Postanku 15:9-17, Bog utvrđuje zavet sa Abramom. Bog je ovo učinio tako što je potpunu odgovornost za ovaj zavjet stavio na samog sebe. To jest, ne postoji ništa što bi Abram mogao da uradi ili propustio da uradi, što bi učinilo zavjet koji je Bog stvorio nevažećim. Isto tako, u ovom odjeljku su postavljene granice za zemlju koju će Jevreji jednom zauzeti. Za detaljnu listu ovih granica, vidi Ponovljeni zakon 34. Drugi odlomci koji se odnose na obećanje zemlje: Ponovljeni zakon 303-5 i Ezekiel 20:42-44.
2. Samuelova 7:10-17 se odnosi na Kristovu vladavinu tokom milenijuma. U ovim stihovima Bog obećava Davidu da će imati potomstvo i da će od tog potomstva Bog uspostaviti vječno Kraljevstvo. Ovo se odnosi na Kristovu vladavinu tokom Hiljadugodišnjeg kraljevstva i zauvijek. Važno je da se ima na umu da ovo obećanje mora biti ispunjeno bukvalno i da se još nije desilo. Neki vjeruju da je Salomonova vladavina bila bukvalno ispunjenje ovih proroštava, ali postoji problem sa ovim: teritorija kojom je on vladao nije danas jevrejska, niti on vlada Izraelom danas. Upamtite da je Bog obećao Abramu da će njegovo potomstvo posjedovati zemlju zauvijek. Isto, 2. Samuelova 7 kaže da će Bog uspostaviti Kralja koji će vladati dovijeka. Salomon samim tim ne može biti ispunjenje obećanja koje je Bog dao Davidu. Dakle, ovo je obećanje koje tek treba da se ispuni.
Sad, sa svim ovim na umu istražite ono što je zabilježeno u Otkrivenju 20:1-7. Hiljadu godina koje se neprestano ponavljaju u Otkrivenju 20:1-7 odgovaraju Kristovoj bukvalnoj vladavini na zemlji. Podsjetimo se da obećanje dato Davidu u pogledu vladavine treba da bude ispunjeno bukvalno i da se još nije desilo. Primilenijalizam vidi ovaj odjeljak kao opis budućeg ispunjenja tog obećanja, sa Kristom na tronu. Bog je napravio bezuslovni zavjet i sa Abramom i sa Davidom. Ni jedan od ovih zavjeta nije potpuno ili trenutno ispunjen. Bukvalna, fizička vladavina Krista je jedini način na koji se oni mogu ispuniti kao što je Bog obećao da će.
Primjenjujući bukvalan metod tumačenja Pisma ima za rezultat da se djelići slagalice slože. Sva Starozavjetna proroštva o Isusovom prvom dolasku su bila ispunjena bukvalno. Dakle, trebalo bi da očekujemo da će proroštva o Njegovom drugom dolasku biti ispunjenja bukvalno, također. Primilenijalizam je jedini sistem koji se slaže sa bukvalnim tumačenjem Božijih zavjeta i proroštava o posljednjim vremenima.
English
Šta je primilenijalizam?
