Koji bi trebalo da bude redoslijed prioriteta u našoj porodici?



Pitanje: Koji bi trebalo da bude redoslijed prioriteta u našoj porodici?

Odgovor:
Biblija ne iznosi redoslijed prioriteta odnosa u porodici. Međutim, možemo naći u Pismu osnovne principe za ovu temu. Bog je očito na prvom mjestu: “Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem, svom dušom i svom snagom svojom!” (Ponovljeni zakon 6:5) Cijelo srce, duša i snaga treba da su nam posvećeni ljubavi prema Bogu, što ga čini glavnim prioritetom.

Ako ste u braku, vaš partner je na drugom mjestu. Oženjen čovjek treba da voli svoju ženu kao što Krist voli crkvu (Efežani 5:25). Kristov glavni prioritet – nakon poslušnosti Ocu i proslavljanja Njega – je crkva. Evo primjera koji bi muž trebalo da slijedi: Bog na prvom mjestu, zatim žena. Na isti način, žene bi trebalo da se pokoravaju svojim muževima “kao Gospodu” (Efežanima 5:22). Princip je da joj je muž na drugom mjestu samo u odnosu na Boga.

Ako nam je bračni partner na drugom mjestu samo u odnosu na Boga, a sa obzirom na to da smo jedno tijelo s njim (Efežanima 5:31), logično je da bi djeca, koja su rezultat bračnog odnosa, trebalo da budu sljedeća na listi prioriteta. Roditelji treba da odgajaju pobožnu djecu koja će biti sljedeća generacija onih koji vole Boga svim svojim srcem (Izreke 22:6; Efežanima 6:4), pokazujući time još jednom da Njemu pripada prvo mjesto. Svi drugi familijarni odnosi bi trebalo da odražavaju ovaj odnos.

Ponovljeni zakon 5:16 nam govori da poštujemo svoje roditelje kako bismo živjeli dugo i kako bi nam bilo dobro. Nije navedena nikakva starosna granica, što nas vodi do toga da vjerujemo da bi trebalo da poštujemo roditelje sve dok su živi. Naravno, jednom kada dijete postane punoljetno, ono više nije obavezno da ih sluša (“Djeco, slušajte svoje roditelje…”), ali to ne znači da ne treba da ih poštuje. Iz ovoga možemo zaključiti da su roditelji sljedeći na listi prioriteta, nakon Boga, bračnog partnera i djece. Nakon njih, dolaze ostali članovi familije (1. Timoteju 5:8).

Nakon šire porodice, dolaze braća i sestre u Kristu. Rimljanima 14 nam kaže da ne ne osuđujemo niti da nipodaštavamo svoju braću (stih 10) ili činimo bilo šta što bi navelo kršćanina da duhovno posrne. Većina uputstava koje Pavle navodi u 1. Korinćanima su o tome kako bi vjernici u crkvi trebalo da žive u harmoniji, ljubeći jedni druge. Na drugim mjestima nas podstiče da “ljubavlju služimo jedan drugoga” (Galaćanima 5:13); da “budemo jedni prema drugima plemeniti, milosrdni, praštajući nedni drugima kao što je i Bog u Kristu oprostio nama” (Efežanima 4:32); da “tješimo jedni druge i potičemo jedan drugoga na dobro” (1. Solunjanima 5:11); i da “pazimo jedni na druge u poticanju an ljubav i dobra djela” (Hebrejima 10:24). Na kraju dolazi ostatak svijeta (Matej 28:19), kojem treba da donesemo Evanđelje, čineći sve ljude učenicima Kristovim.

Na kraju zaključujemo da je, u duhovnom poretku, na prvom mjestu Bog, pa zatim bračni partner, zatim djeca, roditelji, šira familija, zatim braća i sestre u Kristu i na kraju ostatak svijeta. Iako nekad moramo da donesemo odluke kojima stavljamo jednu osobu iznad neke druge, cilj nije da zapostavimo neki od naših odnosa. Biblijski balans znači dopustiti Bogu da nam da snagu kako bismo se posvetili svakom od prioriteta, unutar ili izvan porodice.



Vrati se na bosansku stranu



Koji bi trebalo da bude redoslijed prioriteta u našoj porodici?