Zašto toliko mnogo mladih ljudi otpada od vjere?


Pitanje: Zašto toliko mnogo mladih ljudi otpada od vjere?

Odgovor:
Skorija anketa koju je spovela Barna grupa, vodeća organizacija za istraživanje, čiji je fokus na odnosu vjere i kulture, pokazuje da manje od jednog procenta mlađe populacije u Sjedinjenim državama ima biblijski pogled na svijet. Što je još potresnije, podaci pokazuju da to ima i manje od polovine procenta kršćana između 18 i 23 godine.

Barna grupa definiše da oni koji imaju biblijski pogled na svijet vjeruju sljedeće:
• da postoji apsolutna moralna istina,
• da je Biblija u potpunosti nepogrešiva,
• da je Sotona stvarno, a ne simbolično biće,
• da niko ne može da zaradi svoj put u Božije kraljevstvo dobrim djelima,
• da je Isus Krist živio bezgrešan život na zemlji i
• da je Bog vrhovni Stvoritelj neba i zemlje i da danas vlada nad cijelim univerzumom.

Drugo istraživanje teološkog fakulteta Fuller pokazuje da je najvažniji faktor u tome da li će mladi ljudi napustiti crkvu ili ostati čvrsti u svojoj vjeri to da li imaju prostor da izraze svoje sumnje i pitanja vezano za Pismo i svoju vjeru prije nego što napuste kuću. Ono što je ključno je da naši mladi imaju odrasle osobe koje će im obezbijediti pravac i vođstvo vezano za shvatanja koja mogu da imaju u vezi sa svojom vjerom. Ovakvo utočište mogu da imaju na dva mjesta: u svojim roditeljima i omladinskim programima svoje crkve.

Međutim, istraživanje ovog fakulteta je također pokazalo da najviše tih crkvenih programa za mlade teži tome da usmjeri svoju energiju na zabavu i picu, umjesto da se fokusira na izgradnju vjere mladih ljudi. Radi toga su naši tinejdžeri slabo opremljeni da se suoče sa izazovima sa kojima će se susresti u svijetu, nakon što napuste kuću.

Uz to, dva istraživanja koja je sprovela Barna grupa i USA Today, pokazala su da skoro 75% mladih kršćana ostavlja crkvu nakon srednje škole. Jedan od ključnih razloga za ovo je intelektualni skepticizam. To je rezultat toga što se naši mladi ne uče Bibliji u svojim domovima ili crkvama. Statistike pokazuju da naša djeca danas provode oko 30 sati sedmično u javnim školama, gdje uče ideje koje su dijametralno suprotne od biblijskih, kao npr, evolucija, prihvatanje homoseksualnosti, itd. Zatim dođu kući gdje provode drugih 30 sati sedmično ispred tv-a, bombardovani razvratnim reklamama i nepriličnim serijama, ili su "povezani" sa prijateljima na Fejsbuku, ostaju konektovani satima, čavrljajući jedan s drugim, ili igrajući igrice. Dok u crkvi, u nedeljnoj školi, provode 45 minuta sedmično. Nije čudo da naši mladi napuštaju domove bez kršćanskog pogleda na svijet. Ne samo da nisu ukorijenjeni u vjeri, nego nisu naučeni ni da inteligentno ispitaju poglede skeptika koji će neizbježno izazvati njihovu vjeru. Većina ovih studenata nije spremno da uđe u učionicu na fakultetu, gdje više od pola profesora neprijateljski gleda na kršćane i koristi svaku priliku da omalovaži i njih i njihovu vjeru.

Neupitno je da je ključni faktor za to da li će mladi ljudi ostati odlučni u svojoj kršćanskoj vjeri ili će se udaljiti od nje, uticaj njihovih roditelja. Kao što Izreka kaže: "Odgoj dijete prema putu, kojim ima ići, pa neće odstupiti od njega ni u starosti" (Izreke 22:6). Jedna određena studija je otkrila da kada su oba roditelja vjerna i aktivna u crkvi, 93 posto njihove djece ostane vjerno. Kada je samo jedan roditelj vjeran, 73 posto djece ostane vjerno. A kada nijedan od roditelja nije naročito aktivan, samo 53 posto djece ostane vjerno. U slučaju kada nijedan od roditelja nije aktivan i samo jedan povremeno ide u crkvu, taj procenat pada na samo 6 posto.

Današnji tinejdžeri maju unutrašnji sukob u vezi sa tim kako se kršćanstvo poredi sa konkurentnim vjerovanjima u svijetu. Relativističke tvrdnje poput: "Ti imaš svoju istinu, ja imam svoju", ili "Isus je bio samo jedan od mnogih velikih duhovnih vođa", postaju prihvatljive u našem društvu. Naši tinejdžeri bi trebalo da budu u stanju da odu od kuće u potpunosti naučeni kako da odgovore svojim prijateljima u svijetu. Trebalo bi da budu potpuno spremni da daju razlog nade koja je u njima (1. Petrova 3:15): Da li Bog zaista postoji? Zašto On dozvoljava bol i patnju u svijetu? Da li je Biblija zaista istinita? Postoji li apsolutna istina?

Naši mladi moraju biti bolje opremljeni u poznanju zašto vjeruju u tvrdnje kršćanstva, umjesto u neke druge sisteme vjerovanja. I to ne samo radi sebe, nego i radi onih koji se raspituju o njihovoj vjeri. Kršćanstvo je stvarno; ono je istinito. A njegova istina treba da bude ukorijenjena u umovima naših mladih. Oni treba da budu pripremljeni za intelektualno izazovna pitanja i duhovnu konfrontaciju koje će susresti nakon što odu od kuće. Temeljan program apologetike, proučavanja odbrane vjere, je od životne važnosti za spremanje mladih da imaju znanje i da odbrane vjerodostojnost Pisma i autentičnost njihove kršćanske vjere.

Crkva treba dobro da pogleda na svoje programe za mlade. Umjesto da ih zabavljamo skečevima, bendovima i videima, treba da ih učimo Pismu logikom, istinom i kršćanskim pogledom na svijet. Frank Turek, dobro poznati kršćanski autor i predavač apologetike, u svom ukazivanju na ovaj problem odlaženja naših mladih od vjere, govori sljedeće: "Promašili smo u tome što nismo prepoznali da ono čime ih zadobijamo... tome ih i zadobijamo".

Kršćanski roditelji i naše crkve treba da budu bolji u razvijanju srca i umova naših mladih Riječju Božijom (1. Petrova 3:15; 2. Korinćanima 10:5).

English


Vrati se na bosansku stranu
Zašto toliko mnogo mladih ljudi otpada od vjere?