Pitanje
Odnositi se prema svekrvi/punici...?
Odgovor
Zahtjevna svekrva/punica koja koja kontroliše i koja se upliće u živote svog sina/svoje ćerke i njihovih bračnih partnera je ono što Biblija naziva "nametljivcem" (1. Timoteju 5:13). Značenje grčke riječi koja se prevodi kao "nametljiv" u odlomku iz 1. Timoteju znači "samozvani nadglednik u tuđim poslovima". Nadgledanje je ono u šta su neke svekrve/punice uključene, ili su barem optužene za to. Ova vrsta ponašanja je naporna, frustrirajuća i u suprotnosti sa Božijim planom za porodicu.
Očigledno, dinamika u ovakvim situacijama je frustrirajuća. Svekrva/punica može ovako da se ponaša jer joj niko u porodici ne postavlja granice. Stoga, ona postaje "nasilnik" koji zapovijeda. Možda ona čak ni ne shvata koliko je nametljiva i koliko kontroliše. Za nju to može značiti da ona jednostavno "voli". U tom slučaju, vjerovatno će razgovor jedan na jedan raščistiti zrak. Ako ona razumije šta radi i čini to namjerno, čak i nakon što je zamoljena da prestane, ne postoji ništa što možete učiniti da to promijenite.
Bez obzira na to sa čije strane porodice dolazi to uplitanje, to je napad na svetost braka i narušava Božiju zapovijed za isti, koja ima princip "ostaviti i prionuti" (Postanak 2:23-24). Čovjek i žena ostavljaju svoje prirodne porodice i započinju novu, u kojoj treba da vole i štite jedno drugo. Muž koji dozvoljava svojoj majci ili punici da se upliće u njegov brak ne živi prema zapovijedi koja je dana muževima u Efežanima 5:25-33. Treba da se uspostave granice koje će se onda držati, bez obzira na otpor koji može da naiđe. U stvarnosti nas ljudi tretiraju na način na koji im dozvolimo. Ako dozvoljavamo da nam gaze po svetosti porodice, onda će oni to i učiniti. Niko, čak ni naša familija, nema pravo da narušava privatnost našeg doma, a odgovornost muža je da je čuva. On bi trebalo da preuzme vođstvo tako što će nježno – ali čvrsto – objasniti svojoj majci/punici da je ono što ona radi pogrešno, i uvjeriti je da takvo ponašanje ne može da se toleriše. Trebalo bi da je podsjeti da je njemu Bog dao odgovornost za njegovu porodicu i predati bilo koju od tih odgovornosti njoj bi značilo ne poslušati Boga. Također bi trebalo da je uvjeri da je on i njegova žena još uvijek vole, ali da se odnos promijenio i da je on sada taj koji odlučuje. To je Božiji plan za porodicu i tako će da bude. Zatim par treba da ostane čvrst u svojoj odluci.
Šta možemo da uradimo po pitanju svoje reakcije na uplitanje naše svekrve/punice? Možemo da odlučimo da joj ne dozvolimo da poremeti naš mentalni mir. Možda nećemo biti u stanju da promijenimo način na koji se drugi ponašaju, ali način na koji reagujemo na njihovo ponašanje je naš izbor. Možemo da dozvolimo da nas djela drugih ljudi pogode, ili možemo da odaberemo da to predamo Bogu i dopustimo Njemu da to iskoristi kako bi nas duhovno osnažio. Naša sopstvena reakcija na ovu vrstu situacije je ono što će dati gorivo našoj frustraciji. Na nama je da prestanemo da iscrpljujemo sebe emotivno time što dozvoljavamo da djela sverkve/punice koja se upliće imaju autoritet nad našim sopstvenim mirom. Njeno ponašanje nije naša odgovornost; naša odgovornost je naša reakcija na to.
Prema roditeljima i rodbini treba da se odnosimo sa poštovanjem i ljubavlju, ali ne smijemo da dozvolimo da nas naše emocije saplliću. Najbolji način da se oslobodimo neprijatelja je da ga učinimo saveznikom. To se čini Božijom milošću. Kršćani uvijek mogu da pruže milost oproštenja (Efežanima 4:32). To možda neće navesti svekrvu/punicu da prestane da se upliće, ali će biti izvor snage i mira na kojem ćemo stajati (Efežanima 6:11-17). Jedino mjesto gdje se može naći pravi mir srca je u ličnom odnosu sa Bogom kroz Krista. Samo tada možemo da reagujemo odmarajući u Njegovom miru.
English
Odnositi se prema svekrvi/punici...?
