Koji su neki od nedostataka teorije evolucije?


Pitanje: Koji su neki od nedostataka teorije evolucije?

Odgovor:
I kršćani i nekršćani se često pitaju da li je teorija evolucije istinita. Oni koji izražavaju sumnju vezano za nju su često etiketirani kao "nenaučni" ili "nazadni" od strane nekih iz tabora zagovornika evolucije. Ponekad popularni pogled na evoluciju izgleda kao da je nešto što je dokazano bez ikakvih sumnji i da ne postoje naučne prepreke vezano za nju. U stvarnosti, postoji priličan broj naučnih nedostataka u toj teoriji, koji nam daju razlog da budemo skeptični. Doduše, nijedno od ovih pitanja ne pobijaju neophodno evoluciju, ali pokazuju da ona nikako nije neoboriva.

Postoje mnogi načini na koje se evolucija može naučno kritikovati, ali većina njih je vrlo specifična. Tu su nebrojeni primjeri genetskih karakteristika, ekološkog sistema, evolucijskih stabala, svojstava enzima i drugih činjenica, koje je veoma teško uskladiti sa teorijom evolucije. Detaljni opisi istih mogu biti tehničke prirode i izvan su opsega sažetka kao što je ovaj. Uopšteno govoreći, ispravno je reći da nauka još uvijek treba da obezbijedi dosljedne odgovore na to kako evolucija funkcioniše na molekularnim, genetičkim ili čak ekološkim nivoima, na jedan postojan i održiv način.

Drugi nedostaci teorije evolucije mogu da se podijele na tri osnovna područja. Prvo, postoji kontradikcija između "isprekidane ravnoteže" i "postepenosti". Drugo je problem u proširivanju "mikroevolucije" u "makroevoluciju". Treće je način na koji se teorija nenaučno zloupotrebljava iz filozofskih razloga.

Kao prvo, postoji kontradikcija između "isprekidane ravnoteže" i "postepenosti". Tu su dvije osnovne mogućnosti za nastajanje naturalističke evolucije. Ovaj nedostatak teorije evolucije se pojavljuje radi toga što se ove dvije zamisli međusobno isključuju, a ipak postoji dokaz koji se nameće objema. Postepenost podrazumijeva da organizmi prolaze kroz relativno stabilnu stopu mutacije, što ima za rezultat donekle "nesmetanu" tranziciju od ranih do kasnijih oblika. Ovo je bila izvorna pretpostavka izvučena iz teorije evolucije. Isprekidana ravnoteža, sa druge strane, podrazumijeva das u stope mutacije pod jakim uticajem jedinstvenog sklopa slučajnosti. Stoga, organizmi će proći kroz duge periode stabilnosti, "isprekidanih" kratkim naletima ubrzane evolucije.

Postepenost izgleda da je u kontradikciji sa fosilnim zapisima. Organizmi se pojavljuju iznenada i pokazuju malu promjenu tokom dugih perioda. Ovi fosilni zapisi su veoma prošireni tokom zadnjeg vijeka, a što je više fosila pronađeno, izgleda da je postepenost više opovrgnuta. Ovo otvoreno pobijanje u fosilnim zapisima je ono što podstiče isprekidanu ravnotežu.

Fosilni zapis možda izgleda kao da podržava isprekidanu ravnotežu, ali opet, postoje glavni problemi. Osnovna pretpostavka za nju je da će samo jedan broj stvorenja, svi iz iste veće populacije, iskusiti nekoliko djelotvornih mutacija, svi u isto vrijeme. Odmah se može vidjeti koliko je to nevjerovatno. Zatim, tih nekoliko članova se potpuno odvaja od osnovne populacije, tako da se njihovi novi geni mogu prenijeti na sljedeću generaciju (još jedan malo vjerovatan događaj). S obzirom na široku raznovrsnost života, ova vrsta nevjerovatne slučajnosti bi trebalo da se dešava sve vrijeme.

Naučne studije su također bacile sumnju na prednosti koje bi donosila isprekidana ravnoteža. Odvajanje nekoliko članova od veće populacije rezultira razmnožavanjem bliskih srodnika. To opet dovodi do smanjenja reproduktivne sposobnosti, štetnih genetskih abnormalnosti, itd. U suštini, ovi događaji koji bi trebalo da promovišu "opstanak najjačih", ustvari onesposobljavaju organizme.

Uprkos tvrdnjama nekih, isprekidana ravnoteža nije prefinjenija verzija postepenosti. Ove dvije teorije imaju veoma različite pretpostavike o mehanizmima koji stoje iza evolucije i načinu na koji se oni ponašaju. Nijedno od ovo dvoje nije zadovoljavajuće objašnjenje toga kako je život tako raznolik i izbalansiran, a opet nema druge razumne opcije načina na koji evolucija može da djeluje.

Drugi nedostatak je problem širenja "mikroevolucije" u "makroevoluciju". Laboratorijska istraživanja su pokazala da su organizmi sposobni za adaptaciju. To znači da živa bića imaju sposobnost da promijene svoju biologiju kako bi se bolje uklopila u svoju okolinu. Međutim, ova ista istraživanja su pokazala da ovakve promjene mogu ići samo do jedne tačke, a da se ovi organizmi nisu temeljno promijenili. Te male promjene se nazivaju "mikroevolucija". Ona može da rezultuje nekim drastičnim promjenama, kao što su one pronađene na psima. Svi psi su ista vrsta, a svi mogu da vide koliko mnogo varijacija postoji. Ali čak i najagresivnije razmnožavanje nije nikad pretvorilo psa u nešto drugo. Postoji granica koliko velik, mali, pametan ili dlakav pas može da postane rasplodom. Prema eksperimentima, ne postoji razlog da se sugeriše da se vrste mogu mijenjati izvan sopstvenih genetskih ograničenja i da mogu da postanu nešto drugo.

Dugoročna evolucija, ipak, zahtijeva "makroevoluciju", što upućuje na te promjene velikih razmjera. Mikroevolucija pretvara vuka u čiuau ili dogu. Makroevolucija bi promijenila ribu u kravu ili patku. Postoji ogromna razlika u razmjeru i dejstvu između mikroevolucije i makroevolucije. Nedostatak u teoriji evoluicije je taj da ekperimentisanje ne podržava sposobnost mnogih malih promjena da transformišu jednu vrstu u drugu.

Najzad, tu je nedostatak primjene evolucije. To nije greška u naučnoj teoriji, naravno, nego u načinu na koji je ona zloupotrijebljena u nenaučne svrhe. Još uvijek postoji mnogo, mnogo pitanja o biološkom životu na koje evolucija nije odgovorila. A ipak, postoje oni koji pokušavaju da promijene tu teoriju od biološkog objašnjenja u metafizičko. Svaki put kada neka osoba tvrdi da teorija evolucije opovrgava religiju, duhovnost ili Boga, ona govori van njenih ograničenja. Opravdano ili ne, teorija evolucije je korištena kao antireligijsko oruđe onih koji odbijaju Boga.

Sve u svemu, postoje mnogi čvrsti naučni razlozi kojima se teorija evolucije dovodi u pitanje. Nauka možda može da riješi ove nedostatke, ili možda oni na kraju mogu da ubiju ovu teoriju u potunosti. Mi ne znamo šta će se od to dvoje desiti, ali ono što znamo je ovo: teorija evolucije je daleko od utvrđene, a razumni ljudi je, na naučnoj osnovi, mogu dovesti u pitanje.

English


Vrati se na bosansku stranu
Koji su neki od nedostataka teorije evolucije?

Saznajte kako ...

Provedi večnost sa Bogom



Primite oproštaj od Boga