Šta Biblija kaže o molitvi mrtvima/razgovaranju sa mrtvima?


Pitanje: Šta Biblija kaže o molitvi mrtvima/razgovaranju sa mrtvima?

Odgovor:
Moliti se mrtvima je strogo zabranjeno u Bibliji. Ponovljeni zakon 18:11 nam kaže da je bilo ko ko bi "pitao duha mrtvaca" "gnusoba Gospodu". Priča o tome kako se Šaul savjetovao sa medijem da dozove duh mrtvog Samuela je završila njegovom smrću, "zbog prestupaka, što ih je bio počinio proti Gospodu, jer nije držao zapovijedi Gospodnje i jer je bio pitao duh mrtvaca" (1. Samuelova 28:1-25; 1. Ljetopisa 10:13-14). Jasno je da je Bog objavio da takve stvari ne smiju da se rade.

Razmotrimo Božije karakteristike. On je sveprisutan – svuda je u isto vrijeme – i kadar da čuje svaku molitvu na svijetu (Psalam 139:7-12). Ljudsko biće, sa druge strane, nema ovu osobinu. Bog je također jedini koji ima moć da odgovori na molitvu. U tom pogledu, On je svemoguć – svemoćan (Otkrivenje 19:6). Ovo je svakako osobina koju ljudsko biće – mrtvo ili živo – ne posjeduje. Na kraju, Bog je sveznajuć – On zna sve (Psalam 147:4-5). Čak i prije nego što se pomolimo, On zna naše prave potrebe, bolje nego mi sami. Ne samo da zna naše potrebe, nego i odgovara na naše molitve prema svojoj savršenoj volji.

Dakle, kako bi molitve doprle do neke mrtve osobe, taj mrtvi pojedinac treba da ih čuje, posjeduje moć da odgovori na njih i da zna kako da odgovori na način koji bi bio najbolji za osobu koja se moli. Samo Bog čuje molitve i odgovara na njih, radi svoje savršene biti i radi onoga što neki teolozi nazivaju Njegovom "prisutnošću". To je Božiji kvalitet koji čini da je On direktno uključen u stvari čovječanstva (1. Timoteju 6:14-15); to uključuje odgovaranje na molitvu.

Čak i kada neko umre, Bog je još uvijek uključen u ono što se dešava sa tom osobom, kao i u to koja je njena destinacija. Hebrejima 9:27 kaže: "I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a po tom sud". Ako neko umire u Kristu, ide na nebo da bude u Gospodnjem prisustvu (2. Korinćanima 5:1-9, posebno 8. stih); ako neko umre u svom grijehu, ide u pakao, a na kraju će svi koji su tamo biti bačeni u ognjeno jezero (Otkrivenje 20:14-15).

Osoba koja pati u agoniji neće moći da čuje ili odgovori na našu molitvu, niti to može neko ko živi u nebeskom blaženstvu sa Bogom. Ako se molimo nekome a on je u vječnoj agoniji, da li bi trebalo da očekujemo da je u stanju da čuje i odgovori na naše molitve? Isto tako, da li bi osoba u nebu bila zainteresovana za naše privremene probleme na zemlji? Bog je dao svog Sina, Isusa Krista, da bude posrednik između Njega i čovjeka (1. Timoteju 2:5). Sa Isusom Kristom kao našim posrednikom, možemo preko Njega doći Bogu. Zašto bismo to željeli preko grešne mrtve osobe, posebno kada time rizikujemo Božiji gnjev?

English


Vrati se na bosansku stranu
Šta Biblija kaže o molitvi mrtvima/razgovaranju sa mrtvima?