Kome treba da se molimo, Ocu, Sinu ili Duhu Svetome?


Pitanje: Kome treba da se molimo, Ocu, Sinu ili Duhu Svetome?

Odgovor:
Sve molitve bi trebale da budu usmjerene našem trojedinom Bogu – Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Biblija nas uči da se možemo moliti jednome ili svoj trojici, jer su sva trojica jedno. Ocu se molimo uz psalmistu: “Usliši glas moje molitve, Kralju i Bože moj, kada te molim” (Psalam 5:2). Gospodu Isusu se molimo kao i Ocu, jer su njih dvojica jedno. Molitva jednoj osobi Trojstva je molitva svoj trojici. Kada je kamenovan, Stjepan se molio: “Gospodine Isuse, primi moj duh!” (Djela 7:59). Treba također da se molimo u Kristovo ime. Pavao je poticao efeške vjernike da uvijek zahvaljuju “svagda za sve, u imenu Gospodina našega Isusa Krista, Bogu i Ocu” (Efežani 5:20). Isus je uvjeravao svoje učenike da šta god traže u Njegovo ime – po Njegovoj volji – biće uslišano. (Ivan 15:16; 16:23). Slično tome, rečeno nam je da se molimo Duhu Svetome i u Njegovoj sili. Duh nam pomaže da se molimo, čak i kada ne znamo kako ili šta da tražimo (Rimljanima 8:26; Juda 20). Možda je najbolji način da se razumije uloga Trojstva u molitvi to da se molimo Ocu, kroz (ili u ime) Sina, silom Duha Svetoga. Sve tri osobe Trojstva su aktivni učesnici u vjernikovoj molitvi.

Jednako je važno kome ne treba da se molimo. Neke nekršćanske religije ohrabruju svoje sljedbenike da se mole panteonu bogova, mrtvim precima, svecima i duhovima. Rimokatolička crkva naučava da treba da se molimo Mariji i raznim svecima. Ovakve molitve nisu biblijske i ustvari su uvreda našeg nebeskog Oca. Kako bismo razumjeli zašto, treba samo da pogledamo prirodu molitve. Ona ima nekoliko elemenata i ako uzmemo samo dva od njih – slavljenje i zahvalu – možemo vidjeti da je molitva, u svojoj srži, obožavanje. Kada slavimo Boga, obožavamo ga radi Njegovih osobina i Njegovog djela u našim životima. Kada prinosimo svoje molitve zahvale, slavimo ga radi Njegove dobrote, milosti i ljubavi prema nama. Obožavanje daje slavu Bogu, jedinom koji zaslužuje da bude uzvišen. Problem u molitvi bilo kome osim Njemu je u tome da On neće dijeliti svoju slavu. Ustvari, molitva bilo kome i bilo čemu, osim Bogu, je idolopoklonstvo. “Ja sam Gospodin. To je moje ime. Svoje časti ne dajem drugomu, svoje slave ne dajem idolima.” (Izaija 42:8)

Drugi elementi molitve, kao što su pokajanje, priznanje i molba su također oblici slavljenja. Do pokajanja nas dovodi saznanje da je Bog onaj koji prašta i voli i da je providio oproštenje grijeha kroz smrt svog Sina na križu. Priznajemo svoje grijehe jer znamo da je “on vjeran i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde” (1. Ivanova 1:9) i slavimo ga radi toga. Dolazimo mu sa molbama i zastupanjem jer znamo da nas voli i čuje, i slavimo ga za Njegovu milost i dobrotu, što je voljan da nas sluša i da nam odgovori. Kada sve to uzmemo u obzir, lako je vidjeti da je molitva nekom drugom osim trojedinom Bogu nezamisliva, jer je molitva oblik obožavanja, a ono je rezervisano samo za Boga. Kome da se molimo? Odgovor je – Bogu. Moliti se Bogu i samo Njemu je mnogo važnije nego pitanje kojoj osobi Trojstva da upravimo svoje molitve.

English
Vrati se na bosansku stranu
Kome treba da se molimo, Ocu, Sinu ili Duhu Svetome?

Saznajte kako ...

Provedi večnost sa Bogom



Primite oproštaj od Boga