Šta se dogodilo u periodu između Starog i Novog zavjeta?



Pitanje: Šta se dogodilo u periodu između Starog i Novog zavjeta?

Odgovor:
Vrijeme između zadnje knjige Starog zavjeta i pojave Krista je poznato kao “međuzavjetni” (ili “između dva zavjeta”) period. Pošto u tom periodu nije bilo proročke riječi od Boga, neki ga nazivaju “400 godina tišine”. Politička, religiozna i društvena atmosfera Palestine se znatno promijenila tokom tog perioda. Mnogo toga što se desilo je bilo predskazano prorokom Danielom (vidi 2, 7, 8 i 11 poglavlje Daniela i uporedi sa historijskim događajima).

Izrael je bio pod kontrolom Perzijske imperije od oko 532-332 p.n.e. Perzijanci su dozvoljavali Hebrejima da praktikuju svoju religiju bez mnogo uplitanja. Čak im je dozvoljeno da ponovo izgrade hram i slave u njemu (2. Ljetopisa 36:22-23; Ezra 1:1-4). Ovaj period uključuje zadnjih 100 godina starozavjetnog i oko 100 godina međuzavjetnog perioda. Ovo vrijeme relativnog mira i zadovoljstva je bilo samo zatišje pred buru.

Aleksandar Veliki je porazio Darija Perzije, uvodeći grčku vladavinu svijetu. Aleksandar je bio Aristotelov učenik i dobro obrazovan u grčkoj filozofiji i politici. Zahtijevao je da grčka kultura prodre u svaku zemlju koju je osvojio. Kao rezultat toga, hebrejski Stari zavjet je bio preveden na grčki jezik, i postao je prevod poznat kao Septuaginta. Većina novozavjetnih napomena u vezi Starog zavjeta su fraze Septuaginte. Aleksandar je dozvolio vjersku slobodu Hebrejima, iako je strogo promovisao grčki životni stil. To nije bio dobar preokret događaja za Izrael, pošto je grčka kultura bila veoma sekularna, humanistička i bezbožna.

Nakon što je Aleksandar umro, Judejom je vladalo nekoliko onih koji su ga nasljedovali, što je kulminiralo Antiohom Epifanom. On je učinio daleko više nego što je samo oduzeo hebrejsku vjersku slobodu. Oko 167 p.n.e, srušio je zakonitu liniju svećenstva i obeščastio hram, oskvrnuvši ga nečistim životinjama i paganskim oltarima (vidi Marko 13:14). To je bilo jednako religijskom silovanju. Na kraju je hebrejski otpor Antiohu obnovio zakonito svećenstvo i spasio hram. Period koji je uslijedio je bio period rata, nasilja i konflikta.

Oko 63 p.n.e, Pompej Veliki je pokorio palestinu, stavljajući čitavu Judeju pod kontrolu Cezara. To je naposljetku dovelo do toga da kralj Judeje bude Herod, postavljen od strane rimskog imperatora i senata. To je bila nacija koja je Hebrejima davala velike poreze i kontrolisala ih, i na kraju pogubila Mesiju na rimskom križu. Sada su u Judeji bile izmiješane rimska, grčka i hebrejska kultura.

Tokom razdoblja grčke i rimske okupacije, pojavile su se dvije važne političke/religijske grupe u Palestini. Farizeji su nadodali Mojsijevom Zakonu usmenu tradiciju, i na kraju su smatrali svoje sopstvene zakone važnijim od Božijih (vidi Marko 7:1-23). Iako se Kristovo učenje često poklapa sa farizejskim, On je kritikovao njihov isprazni legalizam i nedostatak saosjećanja. Saduceji su predstavljali aristokraciju i bogate. Posjedovali su moć preko Sinhedrina i odbijali su sve osim Mojsijevih knjiga Starog zavjeta. Odbijali su da vjeruju u uskrsnuće i generalno su bili sjenka Grka kojima su se divili.

Ovaj nalet događaja koji je pripremio scenu za Krista je imao znatan uticaj na hebrejski narod. I Hebreji i pagani iz drugih naroda su bili postali nezadovoljni religijskim stanjem. Pagani su počeli da preispituju vrijednost politeizma. Rimljani i Grci su, od svojih mitologija, bili privučeni hebrejskom Pismu, koje je sada bilo dostupno čitati na Grčkom ili Latinskom. Hebreji su, međutim, bili utučeni. Ponovo su bili pobijeđeni, potlačeni i opterećeni. Ponestajalo im je nade; vjere još više. Bili su uvjereni da je jedino što sad može spasiti njih i njihovu vjeru, pojavljivanje Mesije.

Novi zavjet priča priču o tome kako nada dolazi, ne samo za Hebreje, nego i za čitav svijet. Kristovo ispunjenje proroštava je bilo očekivano i mnogi koji su ga tražili su ga prepoznali. Priče rimskog centuriona, mudrog čovjeka, i farizeja Nikodema nam pokazuju da su ga oni koji su živjeli u Njegovo doba prepoznali kao Mesiju. “400 godina tišine” je bilo prekinuto najvećom pričom ikad ispričanom – Evanđeljem Isusa Krista!



Vrati se na bosansku stranu



Šta se dogodilo u periodu između Starog i Novog zavjeta?