Da li je pogrešno biti ljut na Boga?



Pitanje: Da li je pogrešno biti ljut na Boga?

Odgovor:
Ljutnja na Boga je nešto sa čim se mnogi ljudi, vjernici i nevjernici, bore s vremena na vrijeme. Kada se u našim životima desi nešto tragično, mi se pitamo “Zašto?”, jer se to pitanje prirodno postavlja. Međutim, ono što ga mi zaista pitamo nije toliko “Zašto, Bože?”, nego “Bože, zašto ja?” Ovakva reakcija ukazuje na dvije greške u našem razmišljanju. Prvo, kao vjernici mi funkcionišemo pod impresijom da bi život trebalo da bude lagan, i da bi Bog trebalo da nas zaštiti od svake tragedije. Kada On to ne učini, mi postajemo ljuti na Njega. Drugo, kada ne razumijemo opseg Božijeg suvereniteta, gubimo sigurnost u Njegovu sposobnost da kontroliše okolnosti, druge ljude, kao i način na koji oni utiču na nas. Tada postajemo ljuti na Boga jer izgleda kao da je izgubio kontrolu nad svemirom, a posebno nad našim životom. Kada izgubimo vjeru u Božiji suverenitet, to se dešava zato što se naša slaba ljudska priroda rve sa našom sopstvenom frustracijom i nedostatkom kontrole nad situacijom. Kada se dogode dobre stvari, mi svi to prečesto pripisujemo sopstvenim dostignućima i uspjehom. Međutim, kada se dogode loše stvari, brzi smo da krivimo Boga i postajemo ljuti na Njega zato što On to nije spriječio, što ukazuje na prvu grešku u našem razmišljanju – da mi zaslužujemo imunitet na neprijatne okolnosti.

Tragedije nas suočavaju sa strašnom istinom da mi nismo u kontroli. Svi mi u nekom trenutku mislimo da možemo kontrolisati ishod situacija, ali u realnosti je Bog taj koji upravlja svim svojim stvorenjem. Sve što se dešava je On prouzrokovao ili dopustio. Ni vrabac ne padne na zemlju, niti dlaka s naše glave, a da Bog ne zna za to (Matej 10:29-31). Možemo se žaliti, biti ljuti ili kriviti Njega za ono što se dešava. Ipak, ako ćemo mu vjerovati i prepustiti svoju gorčinu i bol Njemu, prepoznajući grijeh ponosa u pokušavanju da proguramo svoju volju nad Njegovom, On može i daće nam svoj mir i snagu da nas provede kroz bilo koju tešku situaciju (1. Korinćanima 10:13). Mnogi koji vjeruju u Isusa Krista mogu posvjedočiti ovu istinu. Možemo se ljutiti na Boga iz mnogo razloga, ali svi kad tad treba da prihvatimo da postoje stvari koje ne možemo kontrolisati ili čak razumjeti svojim ograničenim umovima.

Naše razumijevanje Božije suverenosti u svim okolnostima mora biti popraćeno našim razumijevanjem Njegovih drugih osobina: ljubavi, milosti, blagosti, dobrote, pravednosti, pravde i svetosti. Kada vidimo svoje poteškoće kroz istinu Božije Riječi – koja nam kaže da naš ljubljeni i sveti Bog vodi sve stvari za naše dobro (Rimljanima 8:28) i da On ima savršen plan i svrhu za nas, koji se ne mogu osujetiti (Izaija 14:24, 46:9-10) – počinjemo da gledamo na naše probleme u drugom svjetlu. Također znamo iz Pisma da ovaj život nikada neće biti ispunjen neprestanom radošću i srećom. Naprotiv, Job nas podsjeća da se “čovjek rađa za patnju, kao što iskre ognjene vrcaju gore” (Job 5:7) i da je život kratak i “pun nevolja” (Job 14:1). Samo zato što smo došli Kristu radi spasenja od grijeha ne znači da nam je zagarantovan život koji je slobodan od problema. Ustvari, Isus je rekao: “U svijetu imate tjeskobu”, ali da je On “nadvladao svijet” (Ivan 16:33), omogućujući nam da imamo mir u njemu, uprkos olujama koje bjesne oko nas (Ivan 14:27).

Jedna stvar je sigurna: neprimjerena ljutnja je grijeh (Galaćani 5:20; Efežani 4:26-27, 31; Kološani 3:8). Bezbožna ljutnja je samodestruktivna, daje đavolu uporište u našim životima i može nam uništiti radost i mir ako je se držimo. Ostajanje u ljutnji će dozvoliti gorčini i ozlojeđenosti da niču u našim srcima. Moramo je priznati Gospodu, a zatim mu kroz Njegovo oproštenje možemo predati ta osjećanja. Moramo često dolaziti pred Gospoda u molitvi u svom tugovanju, ljutnji i bolu. Biblija nam kaže u 2. Samuelovoj 12:15-23 da je David išao pred tron milosti radi svoje bolesne bebe, posteći, vapeći i moleći da dijete preživi. Kada je beba umrla, David je ustao i proslavio Gospoda, a zatim je rekao svojim slugama da zna gdje je njegovo dijete i da će jednog dana biti s njim u Božijoj prisutnosti. Plakao je Bogu dok je dijete bilo bolesno, a nakon toga mu se poklonio u slavljenju. To je predivno svjedočanstvo. Bog zna naša srca i besmisleno je da pokušavamo da sakrijemo kako se zaista osjećamo, tako da je razgovor s Njim o tome najbolji način da se nosimo sa svojim bolom. Ako to uradimo ponizno, izlijevajući srce Njemu, On će raditi kroz nas i u tom procesu će nas učiniti sličnijim Njemu.

Poenta je u pitanju da li možemo vjerovati Bogu vezano za sve u našim i u životima naših bližnjih? Naravno da možemo! Naš Bog je saosjećajan, pun milosti i ljubavi, i kao Kristovi učenici mu možemo vjerovati u svim stvarima. Kada nam se dogode tragične stvari, znamo da ih Bog može upotrijebiti da nas privuče bliže sebi i osnaži našu vjeru, dovodeći nas ka zrelosti i cjelovitosti (Psalam 34:18; Jakov 1:2-4). Tada možemo biti ohrabrujuće svjedočanstvo drugima (2. Korinćanima 1:3-5). Međutim, to je lakše reći nego učiniti. To zahtijeva dnevno predavanje naše volje Njegovoj, vjerno proučavanje Njegovih osobina kako ih vidimo u Božijoj Riječi, mnogo molitve, zatim primjenjivanje onoga što smo naučili na sopstvenu situaciju. Dok ovo činimo, naša vjera će rasti i postajati zrelija, te ćemo se sve lakše pouzdavati u Njega da će nas provesti kroz sljedeću tragičnu situaciju koja će zasigurno doći.

Dakle, direktan odgovor na ovo pitanje je – da, pogrešno je biti ljut na Boga. Ljutnja na Boga je posljedica nedostatka sposobnosti ili nevoljnost da mu se vjeruje čak i kad ne razumijemo ono što On radi. Ljutnja na Njega u suštini znači da mu govorimo da je On učinio nešto pogrešno, a što On nikad ne radi. Da li Bog razumije kada smo ljuti, frustrirani ili razočarani u Njega? Da, On zna naša srca i zna koliko težak i bolan može da bude život u ovom svijetu. Da li to nam to daje za pravo da budemo ljuti na Boga? Apsolutno ne. Umjesto da se ljutimo na Njega, trebalo bi da mu izlivamo svoja srca u molitvi i zatim vjerujemo da je On u kontroli i da je Njegov plan savršen.



Vrati se na bosansku stranu



Da li je pogrešno biti ljut na Boga?