Šta je ljudska duša?


Pitanje: Šta je ljudska duša?

Odgovor:
Biblija nam je govori u potpunosti jasno o prirodi ljudske duše. Ali ako proučavamo način na koji se riječ duša koristi u Pismu, možemo doći do nekih zaključaka. Jednostavno rečeno, ljudska duša je dio osobe koji nije fizički. To je dio svakog ljudskog bića koji traje vječno nakon što tijelo iskusi smrt. Postanak 35:18 opisuje smrt Rahele, Jakovove žene, govoreći da je ona nazvala svog sina "rastavljajući se sa dušom". Iz ovoga znamo da se duša razlikuje od tijela i da ona nastavlja da živi nakon fizičke smrti.

Ljudska duša je centralni dio ličnosti ljudskog bića. Kako je C. S. Lewis rekao: "Ti nemaš dušu. Ti si duša. Imaš tijelo". Drugim riječima, ličnost nije bazirana na tome što imamo tijelo. Duša je ono što nam je potrebno. U Bibliji se iznova i iznova ljudi nazivaju "dušama" (Izlazak 31:14; Izreke 11:30), posebno u kontekstu koji se fokusira na vrijednost ljudskog života i ličnosti, ili na koncept "bića u potpunosti" (Psalam 16:9-10; Ezekiel 18:4; Djela 2:41; Otkrivenje 18:13).

Ljudska duša se razlikuje od srca (Ponovljeni zakon 26:16; 30:6), duha (1. Solunjanima 5:23; Hebrejima 4:12) i uma (Matej 22:37; Marko 12:30; Luka 10:27). Nju je Bog stvorio (Jeremija 38:16). Može biti jaka ili nepostojana (2. Petrova 2:14); izgubljena ili spašena (Jakov 1:21; Ezekiel 18:4). Znamo da je ljudskoj duši potrebno iskupljenje (Levitski zakonik 17:11) i da je dio nas koji je pročišćen i zaštićen istinom i djelom Duha Svetog (1. Petrova 1:22). Isus je veliki Pastir duša (1. Petrova 2:25).

Matej 11:29 nam govori da se možemo okrenuti Isusu kako bismo našli mir svojim dušama. Psalam 16:9-10 je mesijanski psalam koji nam pokazuje da je Isus također imao dušu. David je napisao: "Stog' mi se srce raduje i kliče slava moja: i tijelo će moje počivati spokojno, jer dušu moju nećeš ostaviti u Šeolu ni dati da Svetac tvoj truleži ugleda" (VB). On ovo nije mogao govoriti o sebi (Pavle ukazuje na ove stihove u Djelima 13:35-37), jer Davidovo tijelo jeste vidjelo trulež i raspadanje kada je on umro. Ali tijelo Isusa Krista nikada nije istrunulo (On je uskrsnuo), a Njegova duša nije bila ostavljena u Šeolu. Isus, Sin čovječiji, je imao dušu.

Često postoji konfuzija oko odnosa ljudskog duha i duše. Na nekim mjestima Pismo izgleda da koristi naizmjenično ove termine, ali mora da postoji tanka razlika. Inače, kako bi Riječ Božija prodirala "sve do rastavljanja duše i duha" (Hebrejima 4:12)? Kada Biblija govori o čovječijem duhu, obično govori o unutrašnjoj sili koja pokreće osobu u jednom ili drugom pravcu. Iznova se pokazuje kao pokretač ili dinamična sila (npr, Brojevi 14:24).

Rečeno je da postoje samo dvije stvari koje traju: Riječ Božija (Marko 13:31) i ljudske duše. To je zato što je, kao i Riječ Božija, duša neprolazna stvar. Ova misao bi trebalo da bude i osvješćujuća i puna strahopoštovanja. Svaka osoba koju sretnemo je vječna duša. Svako ljudsko biće koje je ikada živjelo ima dušu, a sve te duše još uvijek negdje postoje. Pitanje je, gdje su? One koje su odbile Božiju ljubav su osuđene da plate za svoje sopstvene grijehe, vječno u paklu (Rimljanima 6:23). Ali one koje su prihvatile svoju sopstvenu grešnost i Božiji milostivi dar oproštenja će živjeti zauvijek pored mirnih voda sa svojim Pastirom i ništa im neće nedostajati (Psalam 23:2).

English
Vrati se na bosansku stranu
Šta je ljudska duša?