Pitanje
Da li je kršćansko obrazovanje djeteta važno?
Odgovor
Za vjernike Isusa Krista, odgovor na pitanje da li je kršćansko obrazovanje važno ili ne, izgleda očigledno. Taj odgovor bi nedvosmisleno trebalo da je: "Da!" Prema tome, zašto postavljamo to pitanje? Jer ono dolazi iz mnoštva pogleda unutar kršćanske vjere. Možda bi ono trebalo da glasi: "Ko je odgovoran za to da se moje dijete upozna sa kršćanstvom?" ili: "Da li bi obrazovanje mog djeteta trebalo da se obavlja u javnom, privatnom ili kućnom školskom sistemu?" Postoje mnoge opcije na ovu temu, neke od njih se čvrsto drže i oko njih se emotivno i beskrajno raspravlja.
Dok tražimo biblijsku perspektivu na ovu temu, nailazimo na zaključak starozavjetnog odlomka vezano za obrazovanje djece u Ponovljenom zakonu 6:5-8: "Ljubi Gospoda, Boga svojega, svim srcem, svom dušom i svom snagom svojom! Ove zapovijedi, što ti ih dajem danas, neka ti budu u srce upisane! Napominji ih djeci svojoj! Govori o njima, ili kad boraviš kod kuće ili si na putu, ili kad liježeš ili ustaješ! Priveži ih sebi kao znak na ruku svoju! Nosi ih kao spomen na čelu." Židovska historija otkriva da je otac taj koji je trebalo da bude marljiv u poučavanju svoje djece putevima i riječima Gospodnjim, radi njihovog sopstvenog duhovnog razvoja i dobrobiti. Poruka iz ovog odlomka se ponavlja u Novom zavjetu, kada Pavle podstiče roditelje da odgajaju djecu u "stegom i naukom Gospodnjim" (Efežanima 6:4). Izreke 22:6 nam također kažu: "Odgoj dijete prema putu, kojim ima ići, pa neće odstupiti od njega ni u starosti". Vaspitanje uključuje, ne samo zvanično obrazovanje, nego također i prva uputstva koja roditelji daju djeci, a to je rano obrazovanje. Ova obuka je dizajnirana tako da dijete usadi čvrsto u temelj na kojem se bazira njegov život.
Kako prelazimo na pitanje zvaničnog obrazovanja, međutim, nailazimo na nesporazume koje treba da izdvojimo. Prvo, Bog ne kaže da samo roditelji treba da obrazuju djecu, kako mnogi tvrde i drugo, On ne kaže da je javno obrazovanje loše i da treba da obrazujemo svoju djecu samo u kršćanskim školama ili od kuće. Princip koji nalazimo u Pismu je princip krajnje odgovornosti. Bog nikada ne usmjerava roditelje tako da izbjegavaju obrazovanje van kuće. Dakle, reći da je jedini "biblijski" metod zvaničnog obrazovanja učenje od kuće ili kršćanska škola, bilo bi učitavanje u Božiju Riječ, a mi želimo da izbjegnemo korišćenje Biblije u svrhu potvrde svojih sopstvenih mišljenja. Istina je upravo suprotno: mi želimo da zasnivamo svoja mišljenja na Bibliji. Također želimo da izbjegnemo argument kako su jedino "obučeni" roditelji u stanju da obrazuju našu djecu. Ponovo, ovdje se radi o pitanju krajnje odgovornosti, što pripada roditeljima.
Pismo ne piše o tome koji tip opšteg obrazovanja naša djeca treba da prime, nego kroz koju paradigmu ta informacija treba da bude profiltrirana. Na primjer, djetetu koje se uči od kuće može biti pruženo "kršćansko" obrazovanje, ali da doživi neuspjeh u životu, jer ono ne poznaje istinski Boga Pisma i ne razumije istinski biblijske principe. Na isti način, dijete koje je obrazovano u državnoj školi može odrasti u osobu koja razumije zablude svjetske mudrosti, gledajući njen neuspjeh kroz Božiju Riječ, kojom su ga marljivo poučavali kod kuće. Informacija je prosijana kroz biblijski objektiv u oba slučaja, ali istinsko duhovno razumijevanje postoji samo u drugom. Slično tome, učenik može da pohađa kršćansku školu ali da nikada ne uzraste do spoznaje Boga u intimnom, ličnom odnosu. Na kraju krajeva, roditelji su ti koji su odgovorni da oblikuju dijete na način na koji će postići pravo duhovno obrazovanje.
U Hebrejima 10:25, Bog daje kršćanima zapovijed: "Ne ostavljajmo skupštine svoje, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedan drugoga, i toliko većma, koliko vidite, da se približuje dan". Tijelo Kristovo je suštinski dio obrazovanja djeteta, pomaganja roditeljima u odgajanju i obrazovanju djece u duhovnim stvarima. Izloženost nečemu što je van porodične strukture – u ovom slučaju, ispravnom biblijskom učenju u crkvi i nedeljnoj školi – je dobro i neophodno.
Dakle, bez obzira na to koju vrstu institucije obrazovanja izaberemo, roditelji su ti koji su odgovorni za duhovno obrazovanje svoje djece. Nastavnik u kršćanskoj školi može da pogriješi, pastor i učitelj u nedeljnoj školi mogu da pogriješe, kao i roditelji, po pitanju bilo koje specifične teološke tačke. Stoga, dok učimo svoju djecu duhovnim stvarima, ona treba da shvate da je jedini izvor apsolutne istine Pismo (2. Timoteju 3:16). Prema tome, možda je najvažnija lekcija kojoj možemo da naučimo našu djecu ta da treba da slijede primjer Berejaca koji su "svaki dan ispitivali Pisma, je li to tako" (Djela 17:11) i da testiraju sve čemu ih uče – iz bilo kojeg izvora – prema Riječi Božijoj (1. Solunjanima 5:21).
English
Da li je kršćansko obrazovanje djeteta važno?
