Da li bi kršćanin trebalo da ide kod psihologa/psihijatra?



Pitanje: Da li bi kršćanin trebalo da ide kod psihologa/psihijatra?

Odgovor:
Mnogi kršćani se bore sa odlukom da li treba ići kod psihologa ili psihijatra kad su u pitanju mentalne bolesti. Postoji dosta kršćanskih psihologa, psihijatara i savjetnika, i kršćani redovno traže njihove savjete, najčešće u vezi sa depresijom i anksioznošću. Dio poteškoće je taj da postoji širok spektar psihičkih poremećaja, od kojih su neki emotivne prirode, neki su fizički, ali svi imaju duhovnu komponentu.

Grešan način života može biti uzrok depresije i anksioznosti. Ako je u pitanju osoba koja istinski vjeruje u Krista, onda treba da shvati da Bog čeka da on/ona prizna svoje grijehe, pokaje se i vrati Njemu. Ovo će rezultirati duhovnim, mentalnim i emocionalnim iscjeljenjem koje osoba traži. Jedan od potencijalnih uzroka mentalne bolesti je i demonski uticaj (2. Korinćanima 4:4). Kršćanin može biti pod uticajem i pod jakim pritiskom demona, do tačke mentalne bolesti. Ipak, važno je zapamtiti da ne može biti opsjednut demonima ili pod uticajem koji je veći od podnošljive kušnje (1. Korinćanima 10:13). Kršćanin već posjeduje Duha Božijeg (Rimljanima 8:9-11) a Duh Sveti neće dijeliti svoje “boravište” sa demonima.

Još jedna od stvari koje ljudi često ne uzimaju u obzir je to da je Bog dopustio čovjeku da izmisli i razvije mnoge vrste lijekova za izlječenje. Ako je neko mentalno bolestan radi nedostatka hormonskog ili hemijskog balansa u mozgu, neophodni su mu lijekovi. Nema razlike u odlasku kod doktora kako bi se dobio lijek za povredu i kako bi se dobio lijek za psihičku bolest. Na sličan način, Bog je blagoslovio neke kršćanske savjetnike i psihologe nadnaravnim uvidom, sposobnošću da tačno procijene osobu i prodru do srži problema. Ignorisati takav dar ne bi bilo mudro.

Tražiti pomoć od kršćanskog psihologa ili ne je na pojedincu da odluči. To je stvar savjesti jer nam Biblija ne govori specifično o tome. Ovo su neke stvari koje bi trebalo uzeti u obzir: Da li moje ponašanje utiče na druge, posebno moju porodicu? Da li moja bolest uzrokuje da budem neposlušan Bogu i da odbijam da dozvolim Duhu Svetom da radi kroz mene? Da li moje svjedočanstvo za Gospoda trpi radi tog nedostatka? Ako neko zna da je bolestan, ali odbija da primi pomoć iz sebičnih razloga, to je grijeh. Ali ako je strogo protiv nečijeg sistema vjerovanja da traži psihijatrijsku pomoć, a ta osoba se molila i razmišljala o tome, on/ona bi trebalo da razmotri neke druge načine sa svojim doktorom i pastorom ili duhovnim vođom.

Nije grijeh otići kod psihijatra. To ne pokazuje nedostatak vjere u Boga, iako za iscjeljenje i vođstvo treba uvijek da idemo prvo Njemu. On želi da bude uključen u svaki dio naših života i mi bi trebalo da mu u molitvi donesemo svoje problem slobodno, vezano za svaku situaciju i svaku okolnost. Bog često koristi kršćanske psihologe i terapeute kako bi iscijelio svoju djecu. Međutim, bolje je tražiti obučenog kršćanskog savjetnika ili psihijatra, nego terapeuta koji će dati savjet sa svjetovnog stanovišta, umjesto biblijskog. Neka nas ohrabre Davidove riječi: “Izvuče me (Bog) iz jame propasti, iz blatne kaljuže; postavi na stijenu moje noge, utvrdi moje korake. Stavi mi u usta pjesmu novu, hvalospjev našemu Bogu…” (Psalam 40:3-4).



Vrati se na bosansku stranu



Da li bi kršćanin trebalo da ide kod psihologa/psihijatra?