Pitanje
Kako bi kršćanin trebalo da gleda na socijalizam?
Odgovor
Većina filozofa koji su se vijekovima pojavljivali je vjerovala da je historija oblikovana idejama, traženjem prave stvarnosti, ili ljudskim razumom. Ali postoji jedan poznati filozof koji je umjesto toga tvrdio da je pokretački činilac iza cijele ljudske historije ekonomija. Karl Marx je rođen u njemačkoj jevrejskoj porodici, 1818. i doktorirao je kad je imao 23 godine. Zatim je sebi dao za zadatak da dokaže da je identitet čovjeka vezan za njegov rad i da ga ekonomski sistemi u potpunosti kontrolišu. Raspravljajući se da društo preživljava svojim radom, Marx je vjerovao da su zajednice ljudi i stvorene raspodjelom rada.
Marx je studirao historiju i zaključio da je društvo stotinama godina bazirano na poljoprivredi. Ali je, po njegovom razmišljanju, industrijska revolucija sve to promijenila jer su oni koji su slobodno radili za sebe sada bili ekonomijom prisiljeni da umjesto toga rade u fabrikama. Marx je osjećao da je to oduzelo njihovo dostojanstvo i identitet, jer njihov rad definiše ono ko su oni, a sada su spali na obične robove koje je kontrolisao moćan poslodavac. Ova perspektiva je značila da je ekonomija kapitalizma bila Marxov prirodni neprijatelj.
Marx je pretpostavljao da kapitalizam naglašava privatno vlasništvo i, prema tome, sužava pripadanje svojine na nekoliko privilegovanih. U Marxovom umu su se pojavile dvije odvojene "zajednice": privatni vlasnici, ili buržoazija; i radnička klasa ili proleterijat. Prema njemu, buržoazija koristi i eksploatiše proleterijat, što ima za rezlutat to da je dobitak jedne osobe gubitak druge. Štaviše, Marx je vjerovao da privatni vlasnici utiču na zakonodavce kako bi bili sigurni da su njihovi interesi odbranjeni pred gubitkom dostojanstva i prava radnika. Na kraju, Marx je osjetio da je religija "opijum za mase" koju koriste bogati kako bi manipulisali radničkom klasom; proleterijatu se obećava nagrada na nebu jednog dana ako nastave marljivo da rade tamo gdje ih je Bog postavio (pokorni buržoaziji).
U ranoj utopiji koju je Marx zamislio, ljudi će kolektivno posjedovati sve i svi će raditi za opštu dobrobit čovječanstva. Njegov cilj je bio da privatno vlasništvo dovede do kraja time što će država posjedovati sva dobra ekonomske proizvodnje. Jednom kada je privatno vlasništvo ukinuto, identitet pojedinca će se uzdići a zid koji je kapitalizam navodno izgradio između vlasnika i radničke klase će se srušiti. Svi bi trebalo da vrednuju jedni druge i rade zajedno za zajedničku svrhu.
Postoji najmanje četiri greške u Marxovom razmišljanju. Prvo, njegova tvrdnja da dobitak jedne osobe mora da bude zasnovan o trošku druge je mit; struktura kapitalizma ostavlja mnogo prostora za sve da podignu svoj standard života inovacijom i takmičenjem. Savršeno je ostvarivo da se različite strane takmiče i prolaze dobro na potrošačkom tržištu gdje se traže njihova dobra i usluge.
Drugo, Marx je pogriješio u svom vjerovanju da je vrijednost proizvoda proporcionalna uloženom radu pri njegovoj proizvodnji. Kvalitet dobre usluge jednostavno ne može biti određen količinom napora koju je radnik uložio. Na primjer, vrhunski tesar može brže i ljepše da napravi komad namještaja, nego nevješti zanatlija, tako da će njegov rad biti vrednovan daleko više (i sa pravom) u ekonomskom sistemu kakav je kapitalizam.
Treće, Marxova teorija zahtijeva vladu koja je slobodna od korupcije i negira mogućnost elitizma u njenim redovima. Ako je historija nešto pokazala, onda je to da moć kvari palo čovječanstvo, a da apsolutna moć kvari u potpunosti. Nacija ili vlada mogu da ubiju zamisao o Bogu, ali neko će zauzeti Njegovo mjesto. Taj neko je najčešće pojedinac ili grupa koji počinju da vladaju nad narodom i koji gledaju da zadobiju svoje privilegovane položaje po svaku cijenu.
Četvrto i najvažnije, Marx je pogriješio u tome da je nečiji identitet povezan sa poslom koji obavlja. Iako svjetovno društvo zasigurno nameće ovo vjerovanje skoro svakome, Biblija kaže da svi imaju jednaku vrijednost, jer su svi stvoreni na sliku vječnog Boga. To je ono u čemu leži istinska, unutrašnja ljudska vrijednost.
Da li je Marx bio u pravu? Da li je ekonomija katalizator koji pokreće ljudsku historiju? Ne, ono što je usmjerava je Stvoritelj svemira koji je u kontroli svega, uključujući uspone i padove svakog naroda. Uz to, On također ima kontrolu nad tim ko vodi koju naciju, kao što Pismo kaže: "da Svevišnji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom. On ga daje, kojemu ga hoće dati. On može i najnižega postaviti za njegova vladaoca" (Daniel 4:17). Dalje, Bog je taj koji daje nekome vještinu za neki posao i bogatstvo koje proizlazi iz njega, a ne vlada: "Eto, to pronađoh kao dobro, kao lijepo: da čovjek jede i pije i dobre volje bude uza sav trud svoj, kojim se muči pod suncem tolike dane života, koliko mu ih Bog dao, jer to je dio njegov. Za svakoga čovjeka, kojemu je Bog dao bogatstvo i posjed i kojemu je dopustio da od toga uživa, svoj dio uzima i da se veseli uz trud svoj, to je dar Božji" (Propovjednik 5:18–19).
English
Kako bi kršćanin trebalo da gleda na socijalizam?
