Kako bi kršćani trebalo da gledaju na politiku?


Pitanje: Kako bi kršćani trebalo da gledaju na politiku?

Odgovor:
Ako postoji nešto što bi podstaklo spontanu debatu, možda i čitavu raspravu, to je diskusija koja uključuje temu o politici – čak i među nevjernima. Kao Kristovi sljedbenici, koji bi stav trebalo da imamo vezano za to, i koliko bi trebalo da budemo uključeni u politiku? Kaže se da "religija i politika ne idu zajedno". Ali, da li je to zaista istina? Možemo li da imamo političke poglede nevezano za našu kršćansku vjeru? Odgovor je ne, ne možemo. Biblija nam daje dvije činjenice vezano za naš stav prema politici i vlastima.

Prva je ta da Božija volja prožima i uključuje se u sve aspekte života. Ona je ta koja je iznad svega i svih (Matej 6:33). Božiji planovi i svrha stoje čvrsto a Njegova volja je nepovrediva. Ono što je On nakanio, On će i učiniti, i nikakva vlast ne može da mu se suprotstavi (Daniel 4:34-35). Ustvari, Bog je taj koji "obara i podiže kraljeve" (Daniel 2:21) jer "Svevišnji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom i On ga daje kojemu ga hoće dati" (Daniel 4:17). Jasno razumijevanje ove istine će nam pomoći da vidimo da je politika samo metod koji Bog koristi da ispuni svoju volju. Čak iako zli ljudi zloupotrebljavaju svoju političku moć, namjeravajći zlo, Bog namjerava dobro, čineći da "sve pridonosi dobru onih koji ga vole, koji su pozvani prema njegovom nacrtu" (Rimljanima 8:28).

Drugo, moramo da shvatimo činjenicu da naša vlada ne može da nas spasi! Samo Bog to može. Nigdje u Novom zavjetu ne čitamo da je Isus ili bilo koji od Njegovih apostola trošio vrijeme i energiju obučavajući vjernike kako da reformišu paganski svijet i politikom ga okrenu od idolopokloničke, nemoralne i iskvarene prakse. Apostoli nikad nisu pozivali vjernike da pokažu građansku neposlušnost kako bi protestvovali protiv nepravednih zakona i brutalnih spletki Rimskog Carstva. Umjesto toga, oni su zapovijedili kršćanima prvog vijeka, kao i nama danas, da objavljujemo Evanđelje i živimo živote koji dokazuju njegovu transformišuću silu.

Nema sumnje da je naša dužnost vladi da poštujemo zakon i budemo dobri građani (Rimljanima 13:1-2). Bog je ustanovio sve vlasti i to čini u našu korist, da "pohvale one koji dobro čine" (1. Petrova 2:13-15). Pavle nam u Rimljanima 13:1-8 govori da vlast ima odgovornost da vlada u autoritetu nad nama – za naše dobro, nadamo se – da skuplja porez i održava mir. Tamo gdje možemo da glasamo i biramo naše vođe, trebalo bi da iskoristimo to pravo dajući glas onima čiji su pogledi najsličniji našim.

Jedna od Sotoninih najvećih obmana je ta da možemo da polažemo svoje nade u kulturni moral i pobožan život u političare svoju nadu možemo da stavimo na političare i vladine službenike. Nada jedne nacije u promjenu ne može da se nađe u vladajućoj klasi bilo koje zemlje. Crkva griješi ako misli da je posao političara da brani, razvija i čuva biblijske istine i kršćanske vrijednosti.

Jedinstvena, Bogom dana svrha crkve ne leži u političkom aktivizmu. Nigdje u Pismu nemamo smjernice da trošimo svoju energiju, vrijeme ili naš novac u poslove vlade. Naša misija ne leži u mijenjanju naroda kroz političke reforme, nego u mijenjanju srca Riječju Božijom. Kada vjernici misle da rast i Kristov uticaj na neki način mogu da idu ruku pod ruku sa vladinom politikom, kvare misiju crkve. Naše kršćansko ovlaštenje je da širimo Kristovo Evanđelje i propovijedamo protiv grijeha našeg vremena. Samo ako Krist promijeni srca pojedinaca u nekoj kulturi, tada će i ta kultura početi da odražava tu promjenu.

Vjernici su kroz vijekove živjeli, čak cvjetali, pod neprijateljski nastrojenim, surovim, paganskim vlastima. To je posebno vrijedilo za vjernike prvog vijeka, koji su, pod nemilosrdnim političkim režimom, održali svoju vjeru u ogromnom kulturološkom stresu. Oni su znali da su oni, a ne njihova vlada, ti koji su svjetlo svijeta i so zemlji. Poštovali su uz Pavlovo naučavanje da budu poslušni vlastima, čak i da im daju čast, poštuju ih i mole se za njih (Rimljanima 13:1-8). Što je još važnije, razumjeli su da, kao vjernicima, njihova nada leži u zaštiti koju samo Bog može da providi. Isto važi i za nas danas. Kada slijedimo naučavanje Pisma, postajemo svjetlo svijeta, kako je i Bog zamislio za nas da budemo (Matej 5:16).

Politička tijela nisu spasitelj svijeta. Spasenje za cijelo čovječanstvo se očitovalo u Isusu Kristu. Bog je znao da je ono potrebno našem svijetu prije nego što je bilo koja vlada bilo kog naroda ustanovljena. On mu je pokazao da otkupljenje ne može da bude postignuto ljudskom moći, ekonomskom snagom, vojnom silom ili politikom. Mir uma, zadovoljstvo, nada i radost – i spasenje čovječantva – se postižu samo Njegovim djelom vjere, ljubavi i milosti.

English


Vrati se na bosansku stranu
Kako bi kršćani trebalo da gledaju na politiku?