Koji je kršćanski pogled na penzionisanje?



Pitanje: Koji je kršćanski pogled na penzionisanje?

Odgovor:
Kako se kršćani približavaju vremenu penzionisanja, često se pitaju šta bi trebalo da rade ostatak života. Da li se penzionišu od kršćanske službe kada odu u penziju i sa radnog mjesta? Kako bi kršćanin trebalo da gleda na penziju?

1) Iako ne postoji biblijski princip po kojem bi neko trebalo da se penzioniše kada dosegne određene godine, postoji primjer Levita i njihovog rada u Šatoru od sastanka. U Brojevima 4, muškarci Leviti su izbrojani za službu u šatoru, u godinama između 25-50, a nakon 50 idu u penziju od redovne službe. Oni mogu i dalje da “budu braći na pomoći” ali ne i da nastave da rade (Brojevi 8:24-26).

2) Čak i ako možemo da se penzionišemo u svojoj profesiji (čak i u “punovremenoj” kršćanskoj službi), nikad ne bi trebalo da budemo u penziji od služenja Gospodu, iako se način na koji mu služimo može promijeniti. Postoji primjer dvoje starih ljudi u Luki 2:25-38 (Šimun i Ana) koji su nastavili vjerno da služe Boga. Ana je bila starija udovica koja je služila u Hramu dan i noć u postu i molitvi. Drugo poglavlje Poslanice Titu tvrdi da stariji muškarci i žene treba da poučavaju svojim primjerom mlađe ljude kako da žive.

3) Nečije poodmakle godine ne bi trebalo da budu provedene samo u težnji da se uživa. Pavle kaže da je udovica koja ide za uživanjem mrtva iako živi (1. Timoteju 5:6). U suprotnosti sa biblijskom poukom, mnogi ljudi izjednačuju penzionisanje sa “težnjom za uživanjem” ako je moguće. To ne znači da ljudi u penziji ne bi trebalo da igraju golf, da se socijalno povežu ili da uživaju. Ali to ne bi trebalo da bude primarni fokus nečijeg života, u bilo kojim godinama.

4) Druga Korinćanima 12:14 tvrdi da roditelji treba da stiču “blago” djeci. Ali najveće “blago” koje bi se trebalo sticati je duhovno nasljedstvo, koje može da se prenese na djecu, unuke i praunuke. Generacije potomaka je bilo pod uticajem vjernih molitava starijih “očeva” i “majki” familija. Molitva je vjerovatno najplodonosniji izraz službe onih koji su u penziji.

Kršćanin se nikad ne penzioniše od Kristove službe; on samo mijenja adresu radnog mjesta. Da zaključimo, kako neko dosegne godine za penziju (šta god to značilo), godišnji odmor može da se promijeni, ali nečiji životni posao služenja Gospodu se ne mijenja. Često su ti “stariji sveti” oni koji su, nakon života provedenog u hodu sa Bogom, u mogućnosti da prenesu istinu Božije Riječi primjerima o tome kako je On radio u njihovim životima. Kako nam godine odmiču, naša molitva bi trebalo da bude molitva Psalmiste: “Zato me u starosti, kad posijedim, ne ostavljaj, Bože, dok ne navijestim budućemu pokoljenju tvoju moć, svima potomcima tvoju jakost” (Psalam 71:18).



Vrati se na bosansku stranu



Koji je kršćanski pogled na penzionisanje?