Da li bi kršćani trebalo da pokušavaju da evangeliziraju ateiste?


Pitanje: Da li bi kršćani trebalo da pokušavaju da evangeliziraju ateiste?

Odgovor:
Kao kršćanima koji poznaju Božiju ljubav i imaju sigurnost vječnosti u nebu, teško nam je da razumijemo zašto bi neko želio da bude ateista. Ali kada sagledamo grešnu prirodu i jak uticaj koji ona ima na um i srce, počinjemo da shvatamo odakle to dolazi. Biblijski rečeno, ne postoji nešto poput ateiste. Psalam 19:1-2 nam govori da nebesa kazuju slavu Božiju. Mi vidimo Njegovu stvaralačku moć u svemu što je stvorio. Rimljani 1:19-20 nastavljaju ovu zamisao, govoreći nam da nam je ono što se može spoznati o Bogu očitovano kroz sve stvoreno i da svako ko to poriče "drži istinu u nepravdi" (18. stih). Psalam 14:1 i 53:1 objavljuje da su oni koji poriču Božije postojanje bezumnici. Prema tome, ateista ili laže ili je bezumnik, ili oboje. Dakle, šta prouzrokuje da neko poriče Boga?

Glavni cilj onih koji su pod uticajem grešne naravi je da učine sebe bogom, da imaju potpunu kontrolu nad svojim životom, ili bar tako misle. U tom slučaju, religija je nešto što donosi obaveze, sud i ograničenja, dok se ateisti usuđuju da definišu svoj sopstveni smisao i moralnost. Oni ne žele da se podlože Bogu jer su im srca u "neprijateljstvu prema Njemu" i nemaju želju da se pokore Njegovom zakonu. Ustvari, oni to nisu u stanju, jer ih je njihov grijeh zaslijepio da ne vide istinu (Rimljanima 8:6-7). Radi toga ateista provede najveći dio svog vremena žaleći se i raspravljajući, ne o dokazima iz Pisma, nego o "radi ovo, ne radi ono" temi. Njihov prirodni bunt prezire Božije zapovijesti. Oni jednostavno mrze zamisao da bilošta – ili bilo ko – ima kontrolu nad njihovim životom. Ono što ne shvataju je to da ih sam Sotona kontroliše, zasljepljuje i priprema njihove duše za pakao.

Kada pričamo o evangeliziranju ateista, ne bi trebalo da zadržavamo Evanđelje u odnosu na nekoga samo zato što on ili ona tvrdi da je ateista. Ne zaboravimo da je ateista isto tako izgubljen kao i musliman, hinduista ili budista. Bog zasigurno želi da širimo Evanđelje (Matej 28:19) i branimo istinu Njegove Riječi (Rimljanima 1:16). Sa druge strane, mi nismo dužni da gubimo vrijeme pokušavajući da ubijedimo nekoga ko nije voljan. Ustvari, upozoreni smo da ne trošimo suvišan napor na one koji očito nisu zainteresovani za bilo kakvu iskrenu diskusiju (Matej 7:6). Isus je rekao apostolima da idu i propovijedaju Riječ, ali nije očekivao od njih da ostanu bilo gdje dok se i posljednja osoba ne obrati (Matej 10:14).

Vjerovatno je najbolja taktika dati svakome povlasticu da sumnja, barem na početku. Svako pitanje, iskreno i u istini odgovoreno, daje toj osobi šansu da čuje Evanđelje. Ali ako se ona samo raspravlja, neprijateljski je nastrojena ili inače ne sluša šta se kaže, vjerovatno je vrijeme da se ode dalje. Neki ljudi su u potpunosti tvrdi za Evanđelje (Izreke 29:1). Oni mogu biti racionalni ili iracionalni, ali postoje biblijski razlozi da vjerujemo da su pojedinci voljno imuni na uticaj Duha Svetog (Postanak 6:3). Kada mi uložimo dobar napor vjere da razgovaramo sa nekim, a on ili ona su nedodirljivi, tada nam je zapovijeđeno da "otresemo prah" sa svojih nogu (Luka 9:5) i provedemo svoje vrijeme pričajući sa onima koji su su duhovno otvoreniji. Kao i u drugim stvarima, i ovdje je presudna Božija mudrost. On je obećao da će nam je dati ako je tražimo (Jakov 1:5) i treba da se molimo za to, vjerujući Njegovom poticaju da znamo kad i kako da završimo dijalog sa neprijateljski nastrojenim ateistom.

English


Vrati se na bosansku stranu
Da li bi kršćani trebalo da pokušavaju da evangeliziraju ateiste?