Pitanje
Šta znači to da se gvožđe oštri gvožđem?
Odgovor
Izraz "gvožđe se gvođžem oštri" se nalazi u Izrekama 27:17: "Gvožđe se oštri gvožđem; tako se oštri čovjek na drugome". Postoji zajednička korist u trljanju dvije oštrice zajedno; krajevi postaju oštriji, čineći noževe djelotvornijim u njihovom zadatku da režu. Slično tome, Riječ Božija je "dvosjekli mač" (Hebrejima 4:12) i time treba da oštrimo jedni druge – kad se sastajemo, kad imamo zajedništvo ili u bilo kojoj drugoj interakciji.
Izreke također ukazuju na potrebu za zajedništvom. Čovjek nije stvoren da bude sam, jer zar nije Gospod Bog to rekao, čak prije Pada (Postanak 2:18)? Koliko više, onda, nakon čovjekovog pada, mi treba da budemo zajedno sa svojom braćom i sestrama u Kristu, radi slavljenja i molitve? Jasno je da su sveti prve crkve to prepoznavali (Djela 2:42-47), koji su "bili postojani" u nauci, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvi – svim zajedničkim aktivnostima koje su pružale mogućnosti za oštrenje jedan drugog. Rezultat toga je bio da su bili "ispunjeni strahopoštovanjem" i kada su se sastajali slavili su Boga za naklonost koju su imali međusobno.
Postoje dva zaključka koja možemo izvući iz navedene izeke. Prvo, kada se dvoje sastane u ime Gospodnje, to će uvijek garantovati blagoslov. To je način milosti koji je sam Gospod obećao – tamo gdje su dvoje ili više njih skupljeni u Njegovo ime, On je među njima (Matej 18:20). Također vidimo slično značenje u Malahiji kada dvoje koje se boje Gospoda pričaju jedno sa drugim, a On sluša i čuje (Malahija 3:16). Kada mi oštrimo jedni druge u kršćanskom zajedništvu, Gospod sluša sa neba i zadovoljan je. Nijedna riječ izrečena o Njemu koja mu donosi slavu mu neće promaći.
Miris božanskog "jedinstva" se najbolje osjeti u odnosu Davida i Jonatana, Šaulovog sina. Kada je David bio progonjen od strane Šaula, Jonatan je tražio Davida "i ohrabrio ga u Bogu" (1. Samuelova 23:16), što nas vodi do drugog zaključka. To da gvožđe oštri gvožđe je prilika za ispunjenje Kristovog zakona. Apostol Pavle je rekao da mi treba da nosimo i dijelimo terete jedni drugih, one sa kojima se svaki dan suočavamo, da žalimo nad ličnim grijehom, savjetujemo se o tome kako da se pokajemo i radujemo se nad pobjedom. To je isti "kraljevski zakon" koji se spominje u Jakovu 2:8, gdje smo potaknuti da volimo jedni druge.
Da se vratimo na analogiju, ako je nož tup, on je i dalje nož, iako je manje djelotvoran, manje koristan. Hajde stoga da se ohrabrimo da provodimo više vremena zajedno, potičući jedni druge, ohrabrujući, moleći se, savjetujući, dijeleći Božiju Riječ, moleći nad njom i za potrebe naše lokalne crkve, kako bismo postali oštriji u službi koju je Bog odredio za svakoga od nas. Prečesto se ono što prolazi kao zajedništvo u savremenoj crkvi koncentriše oko hrane i zabave, ne oko oštrenja jedni drugih Riječju Božijom.
Najzad, nož koji je naoštren će također jače sijati jer je sva tupost protrljana sa njegove površine. Slično tome, mi ćemo jače sijati za našeg Gospoda ako dosljedno činimo gore pomenute stvari, sve one koje će nas ujediniti u harmoniji. "Gle, kako je lijepo i kako je ugodno, kad braća u miru stanuju zajedno!" (Psalam 133:1) Stoga, kako autor Hebrejima kaže: "I pazimo jedan na drugoga u poticanju k ljubavi i dobrim djelima; Ne ostavljajmo skupštine svoje, kao što neki imaju običaj, nego bodrimo jedan drugoga, i toliko većma, koliko vidite, da se približuje dan" (Hebrejima 10:24-25).
English
Šta znači to da se gvožđe oštri gvožđem?
