Kako bi kršćanin trebalo da gleda na genetski inžinjering?


Pitanje: Kako bi kršćanin trebalo da gleda na genetski inžinjering?

Odgovor:
Pošto je genetski inžinjering bio nepoznat u doba kada je Biblija napisana, teško je izdvojiti stihove koji bi dali zaključke na ovu temu. Kako bismo odredili kršćanski pogled na isti, treba da ustanovimo mrežu načela kroz koja ćemo gledati na genetski inžinjering. Za pojedinosti o kršćanskom pogledu na kloniranje, molimo pogledajte "Koji je kršćanski pogled na kloniranje?"

Osnova za najveću brigu vezano za genetksi inžinjering uključuje pitanje koliko slobode čovječanstvo može da ima u svojoj odgovornosti da se brine za ljudsko tijelo i ostatak stvorenja. Nema sumnje da nas Biblija podstiče da budemo odgovorni za svoje fizičko zdravlje. Izreke upućuju na određene aktivnosti vezano za obnovu nečijeg ličnog zdravlja (Izreke 12:18). Apostol Pavle tvrdi da imamo određenu dužnost da se brinemo za tijelo (Efežanima 5:29). On također ohrabruje svog štićenika Timoteja da uzme nešto ljekovito za svoje slabosti (1. Timoteju 5:23). Vjernici imaju odgovornost da svoje tijelo ispravno koriste, jer je ono hram Duha Svetog (1. Korinćanima 6:19,20). Mi pokazujemo svoju vjeru time što pružamo pomoć onima koji su u fizičkoj potrebi (Jakov 2:16). Stoga, kao kršćani, trebalo bi da se brinemo za svoju fizičku dobrobit, kao i za dobrobit drugih.

Stvorenje je trebalo da bude pod brigom ljudi (Postanak 1:28; 2:15-20), ali nam Biblija kaže da je ono palo pod uticaj našeg grijeha (Postanak 3:17-19, Rimljanima 8:19-21) i da iščekuje otkupljenje od njegovih posljedica. Moguće je zaključiti da, kao oni koij se brinu o stvorenju, ljudi imaju obavezu da "poprave" posljedice prokletstva grijeha i da treba da pokušaju da isprave stvari, koristeći svaki mogući način. Stoga, kako se dalje zaključuje, bilo koji naučni napredak se može iskoristiti za poboljšanje stvorenja. Međutim, postoje određene zabrinutosti vezano za korišćenje genetskog inžinjeringa, kako bi se ostvarilo to dobro.

1. Postoji briga da bi genetski inžinjering preuzelo veću ulogu nego što nam je Bog dao kao upraviteljima Njegovog stvorenja. Biblija tvrdi da je On sve stvorio i da je sve stvoreno za Njega (Kološanima 1:16). Bog je dizajnirao sva živa bića da se umnožavaju po određenim "vrstama" (Postanak 1:11-25). Previše baratanja genetikom (mijenjanja vrsta) može biti uplitanje u nešto što je rezervisano samo za Dizajnera.

2. Postoji briga da genetski inžinjering pokušava da spriječi Božiji plan za obnovu stvorenja. Kako smo već rekli, ono je pogođeno događajima koji su zapisani u Postanku 3 (pobunjeništvo čovječanstva protiv Božijeg plana). Smrt je ušla u svijet, a ljudski genetski sastav i sastav ostatka stvorenog je počeo da se mijenja prema smrti. U nekim slučajevima, na genetski inžinjering bi moglo da se gleda kao na pokušaj da se ispravi ovaj rezultat grijeha nazvan "prokletstvom". Bog je rekao da On ima lijek za to – otkupljenje kroz Isusa Krista, kako je opisano u Rimljanima 8 i 1. Korinćanima 15. Stvorenje iščekuje novinu povezanu sa vrhuncem Božijeg obećanja da će obnoviti stvari do još boljeg stanja nego što je prvobitno bilo. Ići "predaleko" da bi se borilo sa ovim procesom može da se takmiči sa odgovornošću pojedinaca da vjeruju u Krista za obnovljenje (Filipljanima 3:21).

3. Postoji briga da genetski inžinjering može da se miješa u Bogom određen proces života. Izgleda očigledno iz uopštenog proučavanja Pisma da Bog ima plan za taj proces. Na primjer, Psalam 139 opisuje lični odnos između psalmiste i njegovog Stvoritelja, još od majčine utrobe. Da li bi korišćenje genetičke manipulacije da se stvori život van Božijeg plana ugrozilo razvoj duše koja je svjesna Boga? Da li bi uplitanje u proces fizičkog života uticalo na mogućnost duhovnog života? Rimljanima 5:12 nam kaže da je cijelo čovječanstvo zgriješilo jer je Adam zgriješio. Razumljivo je da ovo uključuje prenošenje grešne prirode sa generacije na generaciju, tako da su svi zgriješili (Rimljanima 3:23). Pavle objašnjava nadu vječnosti kroz pobjedu nad Adamovim grijehom. Ako svi kojii su u Adamu (od njegovog sjemena) umiru, a Krist je umro za one koji su u takvom stanju, da li bi život koji je stvoren van tog "sjemena" bio otkupljen? (1. Korinćanima 15:22, 23)

4. Postoji briga da su odvažne težnje za napredovanjem u genetskom inžinjeringu motivisane prkosom Bogu. Postanak 11:1-9 pokazuje šta se dešava kada stvorenje pokušava da se uzdigne iznad Stvoritelja. Ljudi u Postanku 11 su bili ujedinjeni, ali nisu bili pokorni Bogu. Posljedica toga je bila da ih je Bog zaustavio u njihovom napretku. On je zasigurno prepoznao da postoje određene opasnosti koje je nosio taj pravac u koji su ljudi hrlili. Imamo slično upozorenje u Rimljanima 1:18-32. Tu Bog opisuje pojedincima koji su postali tako zaljubljeni u tvorevinu (ustvari obožavali nju umjesto Stvoritelja), da su bili dovedeni do uništenja. Bojazan je da bi genetski inžinjering mogao da razvije slične motive i, na kraju, dovede do sličnih rezultata.

Ovo su pitanja i problemi za koje sada nemamo odgovore, ali su to bojazni koje bi kršćani trebalo da brižljivo uzmu u obzir, ako pokušavaju da prisvoje pogled genetičkog inžinjeringa.

English
Vrati se na bosansku stranu
Kako bi kršćanin trebalo da gleda na genetski inžinjering?