Šta je fatalizam? Šta je determinizam?


Pitanje: Šta je fatalizam? Šta je determinizam?

Odgovor:
Hajde da počnemo sa nekim opštim definicijama:

Determinizam: Gledište da svaki događaj ima uzrok i da je sve u univerzumu u potpunosti ovisno o uzročnim zakonima i upravljano njima. Pošto deterministi vjeruju da su svi događaji, uključujući i djela čovjeka, predodređeni, za determinizam se obično smatra da je neuskladiv sa slobodnom voljom.

Fatalizam: Vjerovanje da "šta će biti, biće", s obzirom na to da je sve prošle, sadašnje i buduće događaje Bog (ili neka druga svemoguća sila) već predodredio. U religijskoj terminologiji, ovaj pogled se može nazvati predestinacijom; on drži da je prije našeg rođenja određeno da li naše duše idu u nebo ili pakao, i da to ne ovisi od naših izbora.

Slobodna volja: Teorija da ljudska bićaimaju slobodu izbora ili samoopredjeljeje; to znači da je neko u određenoj situaciji mogao da napravi nešto drugo od onoga što je uradio. Filozofi su se raspravljali da slobodna volja nije u skladu sa determinizmom.

Nedeterminizam: Pogled da postoje događaji koji nemaju nikakav uzrok; mnogi zagovarači slobodne volje vjeruju da djela izbora ne moraju da budu određena nikakvim fiziološkim ili psihološkim uzrokom.

Teološki fatalizam je pokušaj da se dokaže logična kontradikcija između sveznajućeg Boga i slobodne volje, gdje se slobodna volja definiše kao sposobnost odlučivanja između alternative. Ovdje vidimo sličnost u pogledu svrhe sa zagonetkom "Može li svemogući Bog stvoriti tako težak kamen, koji čak ni On ne može da podigne?"

Pretpostavke teološkog fatalizma su sljedeće: Bog je sveznajuć. Pošto je sveznajuć, On ima nepogrešivo predznanje. Ako ima nepogrešivo predznanje da ćete sutra učestvovati u nekom događaju (kositi travnjak), onda ćete u svakom slučaju učestvovati u tom događaju (kositi travnjak).

Prema tome, slobodna volja nije moguća, jer nemate alternativu, osim da učestvujete u tom događaju (da kosite travnjak). U slučaju da ga ne sprovedete, Bog nije svemoguć. Sa druge strane, ako učestvujete u tom događaju, onda nemate slobodnu volju, jer niste u mogućnosti da izaberete alternativu.

Suprotan argument može da tvrdi da je Bog svemoguć. Pošto je svemoguć, također je nepogrešiv. Ako On ima nepogrešivo predznanje da ćete sutra učestvovati u nekom događaju, onda ćete to svojevoljno izabrati na osnovu svoje slobodne volje, ne iz obaveze ili nedostatka izbora u vezi sa tim događajem. Vi i dalje imate slobodnu volju da učestvujete u tome; Bog samo zna vaš izbor prije nego što ga napravite. Niste obavezni da napravite izbor "A" (da kosite travnjak) ništa više nego izbor "B" (da igrate tenis). Ako promijenite svoje mišljenje, Bog će također to znati, tako da i dalje imate potpunu slobodnu volju u vezi sa svim stvarima. Također, i dalje ćete praviti iste izbore (slobodnom voljom), čak i ako Bog odabere da ne vidi budućnost. To da li Bog vidi ili ne vidi budućnost ne mijenja vašu slobodnu volju.

Pasivno predznanje, ako se ne otkriva, ne bi poništavalo slobodnu volju ni najedan logičan ili racionalan način. Pojedinac koji bi izabrao događaj "A" bi napravio iste izbore bez obzira da li ih Bog zna unaprijed ili ne. Njegov znanje ili neznanje budućnosti (pasivno) ne bi nikako promijenilo slobodnu voju pojedinca. Ona bi bila poništena jedino ako bi Bog javno iznio svoje predznanje u odnosu na slobodan izbor pojedinca; to bi promijenilo buduću slobodnu volju i učinilo je obavezom. Jednostavna ilustracija je da vidovita osoba predvidi da će se neko na drugoj strani svijeta saplesti i slomiti nogu dok bude trčao da uhvati autobus. Ova vidovita osoba ne bi promijenila stvarnost time što je predvidjela taj događaj, jer bi se on svakako odigrao bez obzira da li ga je neko vidio ili ne. To se može primijeniti i na Božije sveznanje: sve dok je pasivno i ne upliće se u realnost ili nečije drugo znanje o tome, dotle ne krši slobodnu volju ljudi.

Međutim, ako je Bog stvorio sve što postoji, onda to predstavlja problem za bilo kakvo pasivno znanje sa Božije strane. Razumijevanje sveznanja mora da se udruži sa razumijevanjem Božije sveprisutnosti u vremenu. Ako Bog zna sve događaje – prošle, buduće i sadašnje – onda On zna sve događaje i odluke koje će neki pojedinac napraviti, iako se iz perspektive tog pojedinca oni još nisu desili. Ovo može da uključuje poništenje slobodne volje bilo kog pojedinca, iako nijedan mehanizam za Božije očigledno predznanje koje obuzdava slobodu da se djeluje nije postavljen principima teološkog fatalizma. Pošto je, prema kršćanskoj teologiji, Bog vanvremenski (postoji izvan vremena), On zna, od stvaranja, čitav pravac nečijeg života i čak da li će ili ne ta osoba prihvatiti Njegov božanski autoritet. Sa ovim preduslovima, nekima izgleda zamisliva samo potpuno fatalistička pozicija.

Da odemo korak dalje, evo još nekih nagovještaja: postoji ogromna razlika između predestinacije, fatalizma i šanse (ili sudbine).

Fatalisti naučavaju da postoji slijepa, nelična sila, besciljna nad kojom niko nema kontrolu – čak ni Bog – i da su događaji nošeni njom. To je fatalizam.

Šansa (ili sudbina) je nestalna sila koja navodno prouzrokuje da se stvari dogode "srećom", bez ikakve Božije kontrole ili direkcije. U svijetu kojim upravlja šansa, Bog može da predvidi šta će se desiti, ali to je sve. Sve zavisi od puke sreće. I ako pitamo pristalicu šanse zašto ili kako se stvari dogode, on ne bi imao drugi odgovor od "jednostavno se desilo".

Predestinacija, doktrina Biblije, kaže da Bog ima svrhu i da On izvodi sve stvari prema svojoj sopstvenoj volji i svrsi (Efežanima 1:11; Daniel 4:35; Isaija 14:24; i 46:10). Ona naučava da Bog niti čini niti dozvoljava bilo šta što ne služi Njegovoj svrsi (Psalam 33:11). To znači da JE BOG SUVEREN nad svijetom, onaj koji čini sve stvari kako želi.

Oni koji slijepo vjeruju da "šta će biti, biće", su u krivu isto kao i pristalice šanse. Istina je da su događaji određeni, ali samo radi suverenog Boga koji ispunjava svoje sopstvene odredbe.

Oni koji ozbiljno proučavaju Bibliju ne vjeruju da se stvari "jednostavno dese". Oni razumiju da mudar, svet, dobar i suveren Bog ima kontrolu nad svakim detaljem života (Matej 10:29-30). Čovjek koji ne želi zaista da Bog ima tu kontrolu, ili koji prezire istinu o Njegovom suverenitetu, je osoba koja ga ne voli ili ga ne želi u svom životu. Takva osoba želi sve na svoj način. Ona bi, kao đavoli iz starih vremena, rekla: "Što mi imamo s tobom?" (Marko 1:24). Ali nije tako; Bog jeste suveren i On ne moze poreći samog sebe.

English


Vrati se na bosansku stranu
Šta je fatalizam? Šta je determinizam?