Pitanje
Postoji li dokaz da Bog odgovara na molitvu?
Odgovor
Mogle bi se navesti nebrojene priče o iscjeljenim bolestima, prođenim ispitima, danim pokajanjima i oproštenjima, obnovljenim odnosima, nahranjenoj gladnoj djeci, plaćenim računima i spašenim životima i dušama, djelotvornošću molitve. Dakle, da, postoji mnoštvo dokaza da Bog odgovara na molitvu. Međutim, većina njih je iskustvena i lična, a to smeta mnogima koji razmišljaju o "dokazu" samo kao o nečemu što je primjetno, mjerljivo i izvodljivo.
Pismo jasno naučava da se molitve uslišavaju. Jakov 5:16 tvrdi da "mnogo postiže ustrajna molitva pravednika". Isus je učio svoje učenike da "ako ostanete u meni, i riječi moje ostanu u vama, štogod hoćete, tražite, i bit će vam" (Ivan 15:7). Prva Ivanova 3:22 ponavlja ovu istinu, govoreći da "štogod molimo, primamo od njega, jer zapovijedi njegove držimo i činimo, što je njemu ugodno".
Štaviše, Pismo je puno primjera odgovorene molitve. Ilijina molitva za oganj s neba (2. Kraljevima 1:12), Ezekijina molitva za izbavljenje (2. Kraljevima 19:19) i molitva apostola za smjelost (Djela 4:29) su samo tri primjera. Kako su ovi izvještaji napisani od strane očevidaca ovih događaja, oni predstavljaju jasne dokaze odgovorenih molitava. Neko, naravno, može da se suprotstavi tome da Pismo daje vidljive dokaze u "naučnom" smislu. Međutim, nijedna njegova tvrdnja nikada nije bila u konačnici opovrgnuta, tako da ne postoji razlog da se sumnja u njegova svjedočanstva. Ustvari, etiketiranje jedne vrste dokaza kao "naučnih", a druge kao "nenaučnih" je, u najboljem slučaju, nejasna i vještačka razlika. Ovakva podjela se može napraviti samo a priori, tj. prije procjenjivanja podataka. Drugim riječima, izbor da se djelotvornost molitve procjenjuje samo u svjetlu vidljivih dokaza nije izbor motivisan podacima nego po unaprijed određenim filozofskim uvjerenjima. Kada je ovo proizvoljno ograničenje oslabljeno, biblijski podaci govore jasno sami za sebe.
Povremeno će neka grupa istraživača sprovesti naučni studij o djelotvornosti molitve. Njihova otkrića su obično ta da molitva nema rezultat (ili da čak ima negativnu posljedicu), na primjer, vezano za prosječno vrijeme oporavka ljudi u zdravstvenoj njezi. Kako da shvatimo rezultate istraživanja kao što su ovi? Postoje li bilblijski razlozi za neodgovorenu molitvu?
Psalam 66:18 kaže: "Da sam nosio u srcu svojem bezakonje, nikad me ne bi uslišio Svemogući". Slično tome, 1. Ivanova 5:15 uslovljava izraz "što god molimo" našom poslušnošću Božijim zapovijedima. Jakov bilježi da "molite, i ne primate, jer zlo molite" (4:3). Dakle, neki od razloga za neodgovorene molitve su nepriznati grijeh i pogrešni motivi.
Još jedan od razloga za neodgovorenu molitvu je nedostatak vjere: "Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa; jer tko sumnja, sličan je morskomu valu, koji vjetar podiže i goni. Takav čovjek neka ne misli, da će primiti što od Gospodina" (Jakov 1:6-7). Hebrejima 11:6 također izdvajaju vjeru kao neophodan uslov za odnos sa Bogom, nešto što uvijek posreduje u molitvi u Kristovo ime: "A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj, koji hoće da dođe k Bogu, valja da vjeruje, da ima Bog i da plaća onima, koji ga traže". Dakle, vjera je neophodna za odgovor na molitvu.
Konačno, neki kritičari kršćanstva tvrde da, pošto je Isus podučio svoje učenike da "traže šta žele", sve molitve treba da budu odgovorene. Međutim, ovakav kriticizam u potpunosti ignoriše uslov ovog obećanja, u prvom dijelu stiha: "Ako ostanete u meni i moje riječi u vama ostanu". Očigledno je da je ovo recept za molitvu unutar Božije volje; drugim riječima, istinska molitva na koju Bog uvijek odgovara je, ustvari, takva da zahtijeva da, eksplicitno ili implicitno, Božija volja bude ispunjena. Volja onoga koji se moli je sporedna. Sam Isus se molio na ovaj način u Getsemanskom vrtu (Luka 22:42). Ponizna molitva vjere dopušta da odgovor na nju bude "ne"; bilo ko ko se ne moli ovako – bilo ko ko zahtijeva odgovor – nema pravo da ga i očekuje.
Drugi razlog zašto toliko mnogo proučavanja bilježi nedjelotvornost molitve je taj što je nemoguće da se otklone variranja povezana sa duhovnim uslovima onih koji se mole (da li je onaj koji se moli uopšte vjernik?), motivima nečije molitve (da li se neka osoba moli da bi imala dokaze ili zato što je Duh Sveti pokreće da se moli?), načinom na koji se moli (da li se moli po nekoj formuli ili svjesno donosi molbe Bogu?) itd.
Čak i kad bi se sva ova skrivena variranja mogla eliminisati, ostao bi jedan sveobuhvatan problem: kad bi se molitva mogla empirijski testirati i prisiliti da donese ubjedljive rezultate, ne bi bilo potrebe za vjerom. Mi ne možemo "otkriti" Boga empirijskim posmatranjem; mi mu dolazimo vjerom. Bog nije tako nespretan, da bi trebalo da se otkrije na načine na koje nije namjeravao. "Onaj, koji hoće da dođe k Bogu, valjda da vjeruje, da ima Bog" (što znači, da On postoji). Vjera je preduslov i prioritet.
Da li Bog odgovara na molitve? Pitajte bilo kojeg vjernika i znaćete odgovor. Svaki promijenjen život svakog od njih je potvrdan dokaz da On uslišava.
English
Postoji li dokaz da Bog odgovara na molitvu?
