Pitanje
Da li je moguće djevičanstvo usljed nanovorođenja?
Odgovor
Djevičanstvo usljed nanovorođenja je tvrdnja da, nakon što je neko imao seksualni odnos, može ponovo postati djevica time što je duhovno obnovljena, ako se zavjetuje na seksualnu čistoću do braka i ako traži oproštenje od Boga. Neke žene radi ove zamisli idu tako daleko da zaista idu na operaciju kako bi tjelesno obnovile svoje fizičko/seksualno stanje "djevičanstva".
Pritisak da se postane "nanovorođena djevica" koji imaju neki kršćani je vjerovatno nametnut strahom od osude od strane druge kršćanske braće i sestara, ili vjerovatno strahom da Bog neće prihvatiti osobu koja je imala predbračni seks dok ne preuzme korake koji će je učiniti "nanovorođenom djevicom". Nijedan od ovih razloga ne bi trebalo da nas zabrinjava, jer Bog nudi oproštenje i milost svima koji ga traže iskrenim srcem (1. Ivanova 1:9). Mi ne treba da pokušavamo sami da obnovimo ono što je Bog već obnovio u nama duhovno.
Biblija kaže da smo, kada smo nanovorođeni, nova stvorenja, da je naše staro "ja" mrtvo i nestalo, i da imamo novi život koji nam je dat Božijim Duhom Svetim (2. Korinćanima 5:17). Ovo znači da Bog odlučuje da se više neće sjećati naših prošlih prijestupa (Jeremija 31:34), uključujući gubitak nevinosti prije braka. Naši grijesi sudaleko od nas kao što je istok daleko od zapada (Psalam 103:12). Ne postoji apsolutno nikakva sumnja da će Bog oprostiti seks prije braka. Njegova ljubav za neku osobu se ne umanjuje radi grešaka koje je ta osoba napravila.
Međutim, iako se naši grijesi više ne uračunavaju protiv nas, oni su i dalje veoma stvarni i još uvijek imaju zemaljske posljedice. Jednom kada je neko djelo učinjeno, učinjeno je. Stoga nije moguće tražiti fizičko djevičanstvo nanovorođenja, kao što nije moguće povratiti posljedice bilo kog drugog grijeha koji načinimo. Ipak, ono što možemo da ostavimo iza sebe je osjećaj krivice koji je povezan sa činom predbračnog seksa. Ta vrsta krivice može da prouzrokuje da sumnjamo u silu Božijeg oproštenja jer mi ne možemo da oprostimo sebi. Možemo biti ugnjetavani svojim emocijama i osjećati da smo previše loši da bi nam se oprostilo. Postoji nekoliko razloga za ovo. Prvo, savjest govori protiv oproštenja. Savjest se bavi krivicom i osudom, ne ljubavlju i milošću. Drugo, Sotona je "optužitelj braće" (Otkrivenje 12:10) i učiniće sve što može da zasjeni Božiju ljubav i milost. Ali on je lažov i otac laži (Ivan 8:44). Jednom kada prepoznamo da je njemu u interesu da nas drži nepokretnima osjećanjem krivice, možemo da odbijemo njegove laži, prianjajući uz obećanja Pisma, istinski vjerujući da smo umrli grijehu i da počnemo da živimo za Boga u Kristu (Rimljanima 6:11).
Uzmite u obzir apostola Pavla – bio je obuzet gnjevom protiv Krista i "zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim" (Djela 9:1), pun bogohulja i bezbožnosti, a ipak mu je Bog oprostio i učinio ga svojom izabranom posudom da propovijeda Evanđelje cijelom svijetu. Pavle je rekao Korinćanima da, iako su neki od njih bili idolopoklonici, preljubnici, muške prostitutke, homoseksualni prestupnici, lopovi, pijanice, klevetnici i varalice (1. Korinćanima 6:9-12), ipak su kroz beskrajnu dobrotu i slobodnu milost Božiju oprani od nečistote i krivice svojih grijeha, opravdani Kristovom pravednošću, posvećeni Njegovim Duhom i ukrašeni dragocjenom Kristovom milošću, sveti i savršeni u Božijim očima. Znajući Božije oproštenje u Kristu, kako se uopšte možemo držati naših osjećanja krivice?
Umjesto da traži djevičanstvo nanovog rođenja, kršćanin koji je pogriješio vanbračnim seksom bi trebalo da sebe preda Bogu i da se suzdržava od seksualnog čina do braka. Tražiti djevičanstvo usljed nanovorođenja nije biblijski. Vjerovati svim srcem u Božije potpuno oproštenje i izabrati da se živi pravedno i na način koji je ugodan Njemu – to je biblijski.
English
Da li je moguće djevičanstvo usljed nanovorođenja?
