Šta je posvećenje? Koja je definicija kršćanskog posvećenja?



Pitanje: Šta je posvećenje? Koja je definicija kršćanskog posvećenja?

Odgovor:
Isus je imao mnogo da kaže o posvećenju u 17. poglavlju Ivana. U 16. stihu Gospod kaže: “Od svijeta nisu, kao što ni ja nisam od svijeta”, a nakon toga On moli: “Posveti ih u istini! Riječ je tvoja istina”. Posvećenje je stanje odvojenja za Boga; svi vjernici ulaze u to stanje kada se rode od Njega: “Od njega ste vi u Kristu Isusu koji nam je postao mudrost od Boga, pravda, posvećenje i otkup” (1. Korinćanima 1:30). To je odvojenje jednom zauvijek, vječno za Boga, i neodvojivi dio našeg spasenja, naše povezanosti sa Kristom (Hebrejima 10:10).

Posvećenje se također odnosi i na praktično iskustvo ove odvojenosti za Boga, djelotvornost poslušnosti Riječi Božijoj u nečijem životu, dok je vjernik ozbiljno slijedi (1. Petrova 1:15; Hebrejima 12:14). I baš kako je Gospod molio u Ivanu 17, posvećenje ima u vidu odvojenje vjernika za svrhu radi koje su poslani u svijet: “Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih šaljem u svijet. I za njih ja posvećujem sebe da i oni budu posvećeni u istini” (st. 18, 19). U tome da je On sebe odvojio za svrhu radi koje je poslan je i osnova i stanje našeg odvojenja za ono za šta smo poslani (Ivan 10:36). Njegovo posvećenje je i obrazac i sila za naše. Slanje i posvećivanje su neodvojivi. Po ovome su vjernici prozvani svetima, na grčkom hagioi, što znači “oni koji su posvećeni”. I dok je njihovo prethodno ponašanje bilo svjedočanstvo njihovog stajanja u svijetu odvojeno od Boga, sada bi njihovo ponašanje trebalo da bude svjedočanstvo stajanja pred Bogom odvojeno od svijeta.

Postoji još jedan smisao riječi “posvećenje” u Pismu. Pavle se moli u 1. Solunjanima 5:23: “A sam Bog mira neka vas posveti u punoj mjeri. Neka se vaš cjeloviti duh, vaša duša i vaše tijelo sačuva besprijekorno za dolazak našega Gospodina Isusa Krista!” Pavle također piše u Kološanima o “nadi koja vam je pohranjena na nebesima. Za nju ste prije čuli kad vam je bila naviještena istina evanđelja” (Kološanima 1:5). On kasnije govori o samom Kristu kao o “nadi u slavu” (Kološanima 1:27) i zatim spominje činjenicu te nade koja kaže: “Kad se pojavi Krist, naš život, onda ćete se i vi s njim pojaviti u slavi” (Kološanima 3:4). Ovo proslavljeno stanje će biti naše krajnje odvojenje od grijeha, potpuno posvećenje u svakom aspektu. “Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza što ćemo biti. Znamo, kad se pokaže, da ćemo mu biti slični jer ćemo ga vidjeti kao što jest.” (1. Ivanova 3:2).

Da zaključimo, posvećenje je sinonim za svetost, grčku riječ za oboje, što znači “odvojenje”, prvo, jednom zauvijek stanje odvojenja za Krista pri našem spasenju; drugo, praktična progresivna svetost u vjernikovom životu dok čeka na Kristov povratak, i, napokon, odvojenje zauvijek od grijeha kada dosegnemo nebo.



Vrati se na bosansku stranu



Šta je posvećenje? Koja je definicija kršćanskog posvećenja?