Da li cilj opravdava sredstvo?


Pitanje: Da li cilj opravdava sredstvo?

Odgovor:
Odgovor na ovo pitanje zavisi od toga koji su ciljevi ili ishodi i koja su sredstva za njihovo postizanje. Ako su ciljevi dobri i plemeniti i sredstva koja koristimo da se oni postignu također dobri i plemeniti, onda da, cilj zaista opravdava sredstvo. Ali to nije ono na šta većina ljudi misli kada koristi ovaj izraz. Većina ga uzima kao izgovor za dostizanje sopstvenih ciljeva na svaki mogući način, bez obzira na to koliko on nemoralan, nelegalan ili neprijatan može da bude. Ono što ovaj izraz obično znači je nešto poput: "Nije važno na koji način ćeš dobiti ono što želiš, ako ćeš to dobiti".

Izjava "cilj opravdava sredstva" obično uključuje nešto pogrešno što treba da se uradi kako bi se postigao pozitivan kraj i opravdalo nepravedno djelo time što se ukazuje na dobar ishod. Primjer za ovo bi bilo laganje u rezimeu da bi se dobio dobar posao i opravdala ta laž, jer će veće primanje omogućiti lažovu da se bolje pobrine za svoju porodicu. Zatim, to može biti opravdavanje abortusa kako bi se spasio život majke. I laganje i oduzimanje nevinog života su moralno pogrešna djela, ali briga za nečiju porodicu i spašavanje života žene su moralno ispravni. Gdje, onda, povući liniju?

Dilema cilj/sredstvo je popularan scenario u diskusijama o etici. Obično se postavljaju pitanja poput ovog: "Ako bi mogao da spasiš svijet time što ćeš ubiti nekoga, da li bi to učinio?" Ako je odgovor "da", onda moralni ishod opravdava nemoralni način kojim se to postiže. Ali postoje tri različite stvari koje treba da se razmotre u ovakvoj situaciji: moralnost djela, moralnost ishoda i moralnost osobe koja učini to djelo. U ovom slučaju, djelo (ubistvo) je očigledno nemoralno, kao i ubica. Ali spašavanje svijeta je dobar i moralan ishod. Ili, da li je? Kakav bi to svijet bio spašen ako je ubicama dozvoljeno da odluče kada i da li je ubistvo opravdano i onda da odu slobodni? Ili, da li se taj ubica suoči sa kaznom za svoje krivično djelo u svijetu koji je spasio? I, da li bi taj svijet koji je spašen bio opravdan ako uzme život onoga koji ga je upravo spasio?

Sa biblijske tačke gledišta, naravno, ono što nedostaje ovakvoj diskusiji je Božiji karakter, Božiji zakon i Božije proviđenje. Pošto znamo da je Bog dobar, svet, milostiv i pravedan, oni koji nose Njegovo ime treba da odražavaju Njegov karakter (1. Petrova 1:15-16). Ubistvo, laganje, krađa i svako grešno ponašanje je izraz čovjekove grešne prirode, a ne Božije. Za kršćanina, čija je prirodu Krist promijenio (2. Korinćanima 5:17), ne postoji opravdano nemoralno ponašanje, bez obzira na motiv ili kakav ishod tog ponašanja bio. Od ovog svetog i savršenog Boga smo dobili zakon koji odražava Njegove osobine (Psalam 19:7; Rimljanima 7:12). Deset zapovijedi jasno kažu da su ubistvo, preljub, krađa, laganje i pohlepa neprihvatljivi u Božijim očima i da On ne pravi nikakve izuzetke kada se radi o motivu ili racionalizaciji. Možemo da primijetimo da On ne kaže: "Ne ubij, osim ako time nećeš spasiti nečiji život". Ovo se naziva "situacionom etikom" i njoj nema mjesta u Božijem zakonu. Dakle, jasno je da iz Božije perspektive ne postoji cilj koji opravdava sredstvo koje krši taj zakon.

Ono što također nedostaje u cilj/sredstvo etičkoj diskusiji je razumijevanje Božijeg proviđenja. On nije samo stvorio svijet, naselio ga ljudima a onda ih ostavio same da budu u zbrci, bez Njegovog nadzora. Umjesto toga, Bog je imao plan i svrhu za čovječanstvo koji je ispunjavao kroz vijekove. Svaka odluka koju je napravila bilo koja osoba u historiji se nadnaravno uklapala u taj plan. On nedvosmisleno izjavljuje ovu istinu: "Onaj sam koji od početka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji. S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem čovjeka svog nauma. Rekao sam – ispunit ću, naumio sam – izvršit ću" (Izaija 46:10-11). Bog je prisno uključen i u kontroli je nad svojim stvorenjem. Štaviše, On tvrdi da On čini da sve ide na dobro onima koji ga ljube i koji su po Njegovoj odluci pozvani (Rimljanima 8:28). Kršćanin koji laže u rezimeu ili abortira bebu bi prekršio Božiji zakon i osporio Njegovu sposobnost da se pobrine za porodicu i održi život majke ako On tako namjerava.

Oni koji ne poznaju Boga su možda prinuđeni da opravdaju svoja sredstva koja vode cilju, ali oni koji tvrde da su Božija djeca nemaju nikakav razlog da prekrše jednu od Božijih zapovijesti, poreknu Njegovu suverenu svrhu, ili prigovore Njegovom imenu.

English


Vrati se na bosansku stranu
Da li cilj opravdava sredstvo?