Šta Biblija kaže o tome kako treba postupati sa buntovnim djetetom?



Pitanje: Šta Biblija kaže o tome kako treba postupati sa buntovnim djetetom?

Odgovor:
Dijete može iz raznih razloga da ispoljava buntovnu crtu. Grubo vaspitavanje bez ljubavi, puno kriticizma, skoro uvijek će dovesti do neke vrste bunta kod djeteta. Čak će se i ono najposlušnije pobuniti – u sebi ili na vidljiv način – protiv takvog postupanja. Naravno, ovakva vrsta vaspitanja treba da se izbjegava. Pored toga, određena mjera buntovništva protiv roditelja je prirodna kod tinejdžera koji polako počinju da se odvajaju od svoje porodice u procesu formiranja sopstvenog života i identiteta.

Ako pretpostavimo da buntovno dijete ima i izraženu jaku volju, ono će biti okarakterisano kao sklono da ispituje granice, sa jakom težjom da kontroliše i odlučnošću da se odupre svakom autoritetu. Drugim riječima, buntovništvo mu je drugo ime. Pri tome, ova buntovna djeca sa jakom voljom su često vrlo inteligentna i mogu da “skontaju” situaciju u kratkom roku, pronalazeći način da preuzmu kontrolu nad okolnostima i ljudima oko sebe. Ovakva djeca mogu biti svojim roditeljima ekstremno iscrpljujući izazov.

Srećom, također je istina da je Bog stvorio djecu onakvima kakva su. On ih voli i neće ostaviti njihove roditelje bez načina da se suoče sa izazovom. Postoje biblijski principi o ophođenju prema buntovnom djetetu, sa milošću. Prvo, Izreke 22:6 nam kažu: “Odgoji dijete prema putu kojim će ići, pa neće odstupiti od njega ni u starosti”. Za svu djecu, put kojim bi trebalo da idu, je put prema Bogu. Od presudne je važnosti da ih učimo Božijoj riječi, da razumiju ko Bog jeste i kako mu najbolje služiti. Uz razumijevanje onoga što motiviše dijete sa jakom voljom – želja za kontrolom – će biti potrebno mnogo vremena da mu se pomogne da nađe svoj “put”. Buntovno dijete je to koje mora da shvati da ono nije u kontroli cijelog svijeta – Bog jeste – i da jednostavno mora da radi stvari na Božiji način. To zahtijeva od roditelja da budu potpuno svjesni ove istine i da žive po njoj. Roditelj koji je i sam u buntovništvu protiv Boga neće biti u stanju da ubijedi svoje dijete da bude poslušno.

Jednom kada je ustanovljeno da je Bog taj koji određuje pravila, roditelji moraju da usade u djetetov um da su oni Božiji instrumenti i da će uraditi bilo šta i sve ono što je neophodno da sprovedu njegov plan za svoju porodicu. Buntovno dijete mora da nauči da je Božiji plan da roditelji vode a djeca da slijede. Roditelji ovdje ne smiju da ispolje slabost. Dijete sa jakom voljom može da osjeti i najmanju neodlučnost i iskoristiće svaku priliku da uskoči u taj prostor vođstva i preuzme kontrolu. Princip podložnosti autoritetu je presudan za ovakvo dijete. Ako to nije naučeno u djetinjstvu, budućnost će mu biti okarakterisana konfliktima sa svim vrstama autoriteta, uključujući nadređene na poslu, policiju, sudove i vođe u vojsci. Rimljanima 13:1-5 jasno kaže da su autoriteti nad nama ustanovljeni od Boga i da treba da im se pokoravamo.

Također, dijete sa jakom voljom će pristati samo na pravila koja mu imaju smisla. Dajte mu jak razlog za neko pravilo, stalno mu ponavljajući istinu da mi to činimo na način na koji Bog to hoće i da je to činjenica o kojoj se ne raspravlja. Objasnite da je Bog dao roditeljima odgovornost da vole i vaspitavaju svoju djecu i da, ako bi podbacili u tome, to bi značilo da su mu neposlušni. Kad god je moguće, ipak, dajte djetetu mogućost da pomogne u donošenju nekih odluka, tako da se ne bi osjećalo potpuno bespomoćno. Na primjer, odlazak u crkvu nije nešto o čemu se treba pregovarati, jer nam je Bog zapovijedio da se sastajemo sa drugim vjernicima (Hebrejima 10:25), ali djeca mogu da kažu šta bi željela da obuku, gdje da sjedimo u crkvi, itd. Pustite ga da učestvuje u zajedničkom odlučivanju tamo gdje može da da svoje mišljenje, kao što je planiranje godišnjeg odmora.

Dalje, roditeljstvo treba da je propraćeno dosljednošću i strpljenjem. Roditelji moraju da se trude da ne podižu svoj glas ili ruku u ljutnji ili zato što su se iznervirali. To će djetetu koje ima izraženu volju dati osjećaj kontrole za kojom žudi i brzo će otkriti kako da vas kontroliše time što će vas frustrirati do tačke da reagujete po emocijama. Fizičko kažnjavanje obično ne uspijeva kod ove djece, jer ona toliko uživaju u tome da guraju roditelje do tačke slamanja, tako da je malo bola koji bi pretrpili vrijedna cijena koju će platiti. Roditelji ovakve djece često kažu da im se dijete smije dok dobija batine, tako da to možda nije najbolja metoda discipline u ovakim slučajevima. Kršćanski plodovi Duha, strpljenje i samokontrola (Galaćanima 5:23), vjerovatno nisu nigdje drugo potrebniji kao sa buntovnim djetetom.Bez obzira na to koliko razdražujuće vaspitavanje ovakve djece može biti, roditelji mogu da se utješe u Božijem obećanju da nas neće kušati van naših snaga da to podnesemo (1. Korinćanima 10:13). Ako je nekome Bog dao dijete koje ima jaku volju, roditelji mogu biti sigurni da On nije napravio grešku i da će ih voditi i dati im sve što je potrebno za taj zadatak. Vjerovatno ni u jednom segment života, riječi “molite se bez prestanka” (1. Solunjanima 5:17) nemaju više smisla nego u odgajanju buntovnog djeteta. Roditelji ovakve djece moraju da provedu mnogo vremena na svojim koljenima pred Bogom, tražeći mudrost koju je obećao da će nam dati (Jakov 1:5). Konačno, utjeha je u tome da obično djeca sa jakom voljom, kada su odgajana kako treba, kasnije postanu uspješni ljudi koji mnogo postignu u životu. Mnoga buntovna djeca su, kroz napore svojih strpljivih i marljivih roditelja, postala hrabri, predani kršćani, koji koriste svoje jake talente da služe Gospodu kojeg su zavoljeli i kojeg poštuju.



Vrati se na bosansku stranu



Šta Biblija kaže o tome kako treba postupati sa buntovnim djetetom?