Kako možemo znati koji se dijelovi Biblije mogu primijeniti na nas danas?


Pitanje: Kako možemo znati koji se dijelovi Biblije mogu primijeniti na nas danas?

Odgovor:
Do mnogih pogrešnih tumačenja dolazi kada ili zapovijedima koje treba da slijedimo pripisujemo da su "specifične za neko vremensko razdoblje", te da su primjenljive samo izvornim slusaocima, ili kada zapovijedi koje su bile namijenjene određenoj grupi slusaoca smatramo vanvremenskim istinama. Kako prepoznajemo razliku? Prva stvar koja treba da se zapazi je da je kanon Pisma završen krajem prvog vijeka. To znači da većina Biblije, ako ne i cijela, nije izvorno bila napisana nama. Autori su imali u vidu slušaoce tog dana i vjerovatno nisu bili svjesni da će njihove riječi čitati ljudi širom svijeta vijekovima kasnije. Radi toga bi trebalo da budemo veoma pažljivi kada, kao današnji kršćani, tumačimo Bibliju. Izgleda da je dosta savremenog propovijedanja okupirano relevantnošću Biblije, da se ophodimo prema njoj kao prema jezeru iz kojeg pecamo primjenu za današnje kršćane. To se čini na štetu ispravne egzegeze i tumačenja.

Prva tri pravila hermenautike (umjetnost i nauka biblijskog tumačenja) su 1) kontekst; 2) kontekst; i 3) kontekst. Prije nego što kažemo kršćanima 21. vijeka kako da primijene Bibliju, moramo prvo doći do najboljeg mogućeg razumijevanja šta je ona značila izvornim slušaocima. Ako izvučemo primjenu koja bi bila strana izvornom slušateljstvu, onda postoji velika vjerovatnoća da nismo ispravno protumačili taj odlomak. Jednom kada smo sigurni da razumijemo šta je tekst značio prvobitnoj publici, tada treba da razmotrimo različitosti između nas i njih. Koje su razlike u jeziku, vremenu, kulturi, geografiji, okolnostima i situaciji? Sve ovo mora biti uzeto u obzir prije nego što dođe do primjene. Jednom kada razumijemo kulturološka razmimoilaženja, možemo naći zajedničke tačke između izvorne publike i nas. Naposljetku, možemo naći primjenu koja nam je potrebna u našem vremenu i situaciji.

Također je bitna činjenica da svaki odlomak ima jedno ispravno tumačenje. Možda se može višestruko primijeniti, ali postoji samo jedno tumačenje. To znači da je neka primjena bolja od druge. Ako je određena primjena bliža ispravnom tumačenju, nego neka druga, onda je ona bolja primjena tog teksta. Na primjer, mnogo puta se propovijedalo iz 1. Samuelove 17 (priča o Davidu i Golijatu) što uključuje "pobjedu divova u našem životu". Ovdje se olako ispuštaju detalji priče i ide se ravno na primjenu, što obično uključuje alegorizaciju Golijata u tešku, zastrašuijuću situaciju koja se mora pobijediti vjerom. Također postoje pokušaji da se pripiše alegorija i Davidovim glatkim kamenčićima koje je sakupio. Ovakve propovijedi obično zaključuju poticanjem da budemo vjerni kao David.

I dok ovakva tumačenja čine propovijedi privlačnim, pitanje je da li bi prvobitna publika izvukla tu poruku iz ove priče. Prije nego što primijenimo istinu 1. Samuelove 17, moramo znati kako su je tadašnji slušaoci razumjeli, a to znači određivanje svrhe 1. Samuelove kao knjige u cjelosti. Bez ulaženja u detaljnu egzegezu, hajde da samo kažemo da se tu ne radi o pobjedi divova u našim životima. To može biti naknadna primjena ovog odlomka, ali kao tumačenje, strano je tekstu. Bog je junak ove priče a David je Njegovo izabrano oruđe da donese spasenje svom narodu. Priča suprotstavlja kralja kojeg su izabrali ljudi (Šaul) i Božijeg kralja (David), i također nagovještava šta će Krist (Sin Davidov) učiniti da zadobije naše spasenje.

Još jedan uobičajen primjer tumačenja uz zanemarivanje konteksta je Ivan 14:13-14. Ako čitamo ovaj stih van konteksta može izgledati kao da on nagovještava da, ako zamolimo Boga za bilo šta, primićemo to, sve dok koristimo formulu "u Isusovo ime". Ako primijenimo pravila ispravne hermenautike na ovaj odlomak, vidjećemo da Isus govori svojim učenicima u gornjoj sobi uoči izdaje. Neposredna publika su Njegovi učenici. To je, u suštini, obećanje njima da će se Bog pobrinuti za sve što im je potrebno da ispune svoj zadatak. Ovo je odjeljak utjehe jer ih je Isus uskoro napuštao. Da li se iz toga može izvući primjena za kršćane 21. vijeka? Naravno! Ako se molimo prema Božijoj volji (u Isusovo ime), On će nam dati ono što je potrebno da ispuni svoju volju u nama i kroz nas. Štaviše, odgovor koji ćemo dobiti će uvijek proslaviti Boga. Daleko od toga da će nam dati sve što želimo, ovaj odlomak nas uči da se podredimo Božijoj volji u molitvi, i da će On uvijek obezbijediti sve što nam je potrebno da je ispunimo.

Ispravno biblijsko tumačenje se gradi na sljedećim principima:

1. Kontekst. Kako bi se razumio u potpunosti, treba početi sa stihom, a onda ići šire: stih, odlomak, poglavlje, knjiga, autor i zavjet/savez.

2. Pokušati razumjeti kako bi prvobitno slušateljstvo razumjelo tekst.

3. Razmotriti razlike između naše i kulture izvorne publike.

4. Ako se moralna zapovijed iz Starog zavjeta ponavlja u Novom, razmotriti je kao "vanvremensku istinu".

5. Ne zaboraviti da svaki odlomak ima samo jedno ispravno tumačenje, ali da može imati više vrsta primjene (neke bolje od drugih).

6. Uvijek biti ponizan i ne zaboraviti ulogu Duha Svetog u tumačenju. Obećano nam je da će nas On voditi u svu istinu (Ivan 16:13).

Kako smo spomenuli ranije, biblijsko tumačenje je isto toliko umjetnost, koliko je i nauka. Postoje pravila i principi, i neki teži odlomci zahtijevaju više napora od drugih. Trebalo bi da uvijek budemo otvoreni za promjenu tumačenja ako nas Duh presvjedoči i ako dokazi to podupiru.

English
Vrati se na bosansku stranu
Kako možemo znati koji se dijelovi Biblije mogu primijeniti na nas danas?