Pitanje
Šta Biblija kaže o patnji?
Odgovor
Od svih izazova koji su bačeni pred kršćanstvo danas, vjerovatno je najteži taj kako objasniti problem patnje. Kako Bog koji voli može da dozvoli da se patnja nastavlja u svijetu koji je On stvorio? Onima koji su i sami pretrpili veliku patnju, ovo je mnogo više od filozofskog pitanja – duboko je ukorijenjeno i lično. Kako Biblija ukazuje na ovu temu? Da li nam daje ikakav primjer patnje i neke indikatore kako se odnositi prema njoj?
Biblija je zaprepašćujuće realistična kada se radi o problemu pretrpljene patnje. Samo u jednom slučaju ona posvećuje čitavu knjigu kako bi se pozabavila ovim problemom. Ova biblijska knjiga se bavi čovjekom po imenu Job. Počinje scenom na nebu koja čitaocu daje pozadinu njegove patnje. Job pati jer se Bog raspravlja sa Sotonom. Koliko mi znamo, Job nikada nije znao za to ili bilo koji od njegovih prijatelja. Stoga nije iznenađujuće da se svi oni bore da objasne njegovu patnju iz perspektive svog neznanja, dok se Job konačno ne osloni ni na šta drugo osim na Božiju vjernost i nadu Njegovog otkupljenja. Niti on, niti njegovi prijatelji ne razumiju razlog njegove patnje u to vrijeme kad ona traje. Ustvari, kada ga Gospod konačno suočava, Job šuti. Ta tišina, kao odgovor sa njegove strane, nipošto ne banalizuje njegov intenzivan bol i gubitak koji je tako strpljivo pretrpio. Umjesto toga, ona podvlači važnost vjerovanja Božijoj svrsi usred patnje, čak i kada mi ne znamo koja je to. Patnja je, kao i svako drugo ljudsko iskustvo, upravljana suverenom Božijom mudrošću. Na kraju shvatamo da možda nikada nećemo znati tačan razlog našeg trpljenja, ali moramo vjerovati u našeg suverenog Boga. To je pravi odgovor na pitanje patnje.
Drugi primjer trpljenja u Bibliji je priča o Josipu u knjizi Postanka. Njega su njegova sopstvena braća prodala u roblje. U Egiptu je bio lažno optužen i bačen u zatvor. Radi njegove patnje i istrajnosti, Božijom milošću i silom, Josip je kasnije unaprijeđen u upravitelja Egipta, drugog do Faraona. Našao se u poziciji da se pobrine za narode svijeta tokom vremena gladi, uključujući njegovu sopstvenu familiju i braću koja su ga prodala u roblje! Poruka ove priče je sažeta u Josipovoj izjavi njegovoj braći u Postanku 50:20, 21: "Vi dakako misliste zlo proti meni, ali Bog okrenu to na dobro, da izvrši ono, što se danas zbiva, da uzdrži na životu mnoge ljude. Ne bojte se sada! Ja ću se brinuti za vas, za žene vaše i za djecu vašu!"
Rimljani 8:28 sadrže nekoliko utješnih riječi za one koji podnose tegobe i patnju: "A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci". Po svojoj promisli, Bog upravlja svakim događajem u našem životu – čak i patnjom, iskušenjem i grijehom – kako bi ostvario i našu privremenu i vječnu dobrobit.
Psalmista David je podnio mnogo patnje u svoje vrijeme, a to se odrazilo u mnogim njegovim pjesmama koje su sabrane u knjizi Psalama. U 22. Psalmu čujemo njegov bol: "Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio? Daleko su od spasenja mojega riječi vapaja mojih. Bože moj, vapijem danju — a ti ne odgovaraš; i noću, ali se ne pazi na me. A ipak si ti Svetac: stoluješ nad hvalospjevima Izraelovim. U tebe su se uzdali oci naši, uzdali se, i ti si ih izbavljao. Priznavali su tebe i spasavali su se; uzdali se u tebe i nijesu se posramili. A ja sam crv, ne više čovjek; ruglo ljudima i prezir narodu! Tko me samo pogleda, smije mi se, širi usta, maše glavom: 'Pouzdaj se u Gospoda!' Neka ga on spasi! 'On neka mu pomogne; jer ga on miluje!'"
Za Davida ostaje misterija zašto Bog ne interveniše i prekine njegovu patnju i bol. On ga vidi kao onog koji stoluje kao Svet, slava Izraelova. Bog živi na nebu gdje je sve dobro, gdje nema plača ili straha, ni gladi ili mržnje. Šta On zna o svemu što ljudi trpe? David nastavlja i žali se: "Hajka pasa opkoljuje me; četa zlikovaca okružuje me; probodoše mi ruke i noge. Sve kosti svoje mogu izbrojiti; naslađuju se gledajući u me. Dijele među se haljine moje i za odjeću moju bacaju kocku".
Da li je Bog ikada odgovorio Davidu? Da, mnogo vijekova kasnije, on je dobio svoj odgovor. Oko hiljadu godina kasnije, Davidov potomak Isus je ubijen na brdu zvanom Golgota. Na križu, On je pretrpio patnju i sramotu svog praoca. Kristove ruke i noge su bile probodene. Njegovi neprijatelji su razdijelili Njegovu odjeću među sobom. Zurili su u Njega i izrugivali se. Ustvari, Krist je izgovorio iste riječi sa kojima David počinje svoj Psalam: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?", čime se poistovijetio sa Davidovom patnjom.
Krist, vječni Božiji Sin u kojem prebiva punina Božija, je živio na zemlji kao ljudsko biće i pretrpio glad, žeđ, iskušenje, sramotu, progonstvo, golotinju, gubitak, izdaju, ruganje, nepravdu i smrt. Stoga, On je u poziciji da ispuni Jobovu čežnju: "O, kad bi bio koji sudac među nama, koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu, koji bi odmaknuo od mene prut njegov, da me više ne strši strah od njega! Tada bih govorio i ne bih ga se bojao; a ovako ne znam sobom vladati" (Job 9:33).
Kršćanski teizam je, ustvari, jedini pogled koji može dosljedno da da smisao problema zla i patnje. Kršćani služe Bogu koji je živio na ovoj zemlji i pretrpio trauma, iskušenje, teški gubitak, torturu, glad, progonstvo i čak pogubljenje. Kristov križ može da se smatra kao krajnja manifestacija Božije pravednosti. Kada se postavi pitanje koliko Bog brine o problemu zla i patnje, kršćanski Bog može da pokaže na križ i kaže: "Ovoliko". Krist je iskusio Božije odbijanje, kada je rekao: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" On je iskusio istu patnju kao mnogi ljudi danas koji se osjećaju izolovano od Božije naklonosti i ljubavi.
English
Šta Biblija kaže o patnji?
