Šta Biblija kaže o kapitalizmu?


Pitanje: Šta Biblija kaže o kapitalizmu?

Odgovor:
Rječnik daje definiciju kapitalizma kao "ekonomski sistem koji je karakterisan privatnim ili korporativnim vlasništvom kapitalnih dobara, investicijama koje se određuju privatnim odlukama, cijenama, proizvodnjom i raspodjelom dobara koja uglavnom određuje konkurencija slobodnog tržišta". I dok Biblija ne spominje kapitalizam tim nazivom, ona dosta govori o ekonomskim problemima. Na primjer, čitav odlomak knjige Izreka i mnoge Isusove parabole se bave tim pitanjima. Kao takve, one nas uče da kakav naš stav treba da bude prema bogatstvu i kako bi kršćanin trebalo da upravlja svojim finansijama. Biblija nam također daje opis naše ljudske prirode, što nam pomaže da procijenimo mogući uspjeh i neuspjeh ekonomskog sistema društva.

Pošto je ekonomija područje koje zauzima mnogo našeg svakodnevnog života, trebalo bi da je procjenjujemo iz biblijske perspektive. Kada koristimo Bibliju kao svoj okvir, možemo da počnemo da gradimo obrazac vlade i ekonomije koji oslobađa ljudski potencijal i ograničava njegovu grešnost. U Postanku 1:28 Bog kaže da treba da potčinimo zemlju i vladamo nad njom. Jedan aspekt toga je to da ljudi mogu da imaju svojinu nad kojom mogu da imaju vlast. Pošto imamo i slobodnu volju i prava privatnog vlasništva, možemo da zaključimo da treba da imamo slobodu da razmjenjujemo ova prava na slobodnom tržištu, gdje se mogu razmjenjivati dobra i usluge.

Međutim, radi grijeha koji razara, mnogi su dijelovi svijeta postala mjesta propadanja i oskudice. I, iako nam je Bog dao vlast nad svojom tvorevinom, moramo biti dobri upravljači sredstava koji su nam stavljeni na raspolaganje. Historijski, sistem slobodnih preduzeća je dao najviše slobode i najdjelotvorniju ekonomsku dobit od bilo kojeg ekonomskog sitema koji je ikad smišljen. I pored toga, kršćani se često pitaju da li mogu da podrže kapitalizam. U suštini, u slobodnom kapitalističkom sistemu se nagrađuje samointeres. Ali čak i Evanđelje apeluje na samointeres, jer je u našem ličnom interesu da prihvatimo Isusa Krista kao svog Spasitelja, kako bi naša vječna sudbina bila osigurana.

Iz kršćanske perspektive, osnova privatnog vlasništva počiva na tome da je naše biće stvoreno na Božiju sliku. Možemo da donesemo izbore nad svojinom koju možemo da razmijenimo u tržišnom sistemu. Ali nekad ta želja za privatnom svojinom proizlazi iz naše grešnosti. Saglasno s tim, naša grešna priroda također rađa ljenost, nehaj i tromost. Činjenica je da se ekonomska pravda najviše može postići ako je svaka osoba odgovorna za svoju sopstvenu produktivnost.

Historijski, kapitalizam je imao brojne prednosti. Oslobodio je ekonomski potencijal. Također je dao osnove za dobar dio političke i ekonomske slobode. Kada tržište ne kontroliše vlada, postoji ekonomska sloboda da se bude uključen u poredak preduzetničkih aktivnosti. Kapitalizam je također doveo do velike političke slobode, jer jednom kada ograničimo ulogu vlade u ekonomiji, ograničavamo njeno djelovanje na drugim područjima. Nije slučajno da većina zemalja sa najvećom političkom slobodom obično ima i veliku ekonomsku slobodu.

Međutim, kršćani ne mogu i ne bi trebalo da odobravaju svaki aspekt kapitalizma. Na primjer, mnogi koji ga predlažu drže do pogleda znanog kao utilitarizam, koji se suproti pojmu biblijskog apsoluta. Naravno, mi moramo da odbacimo ovu filozofiju. Također, postoje određena ekonomska i moralna pitanja na koja treba da se ukaže. Iako postoje neke valjane ekonomske kritike kapitalizma, kao što je monopol i nusprodukt zagađenja, to se može kontrolisati ograničenom kontrolom koju vlast ima. A kada je kapitalizam mudro kontrolisan, on ostvaruje značajan ekonomski napredak i ekonomsku slobodu za svoje ljude.

Jedan od glavnih moralnih argumenata protiv kapitalzima je pohlepa, radi čega mnogi kršćani nisu sigurni u vezi sa slobodnim preduzetničkim sistemom. Kritike tvrde da on čini ljude pohlepnim. Ali onda treba da se zapitamo da li kapitalizam čini ljude takvim, ili da li već imamo pohlepne ljude koji koriste ekonomsku slobodu kapitalističkog sistema kako bi dostigli svoje ciljeve? U svjetlu biblijskog opisa ljudske prirode (Jeremija 17:9), ovo drugo se čini vjerovatnije. Pošto su ljudi grešni i sebični, neko će koristiti ovaj sistem da bi zadovoljio svoju pohlepu. Ali to nije toliko kritika kapitalizma, koliko shvatanje stanja čovjeka. Ciljkapitalizma nije da mijenja loše ljude nego da nas zaštiti od njih. To je sistem u kojem loši ljudi mogu da naprave najmanje štete a dobri ljudi imaju slobodu da čine dobra djela. Kapitalizam dobro funkcioniše sa potpuno moralnim pojedincima. Ali također funkcioniše jednako sa onima koji su sebični i pohlepni.

Važno je shvatiti da postoji razlika između samointeresa i sebičnosti. Svi ljudi imaju neke lične interese kojima može da se upravlja na način koji nije sebičan. Na primjer, u našem je interesu da dobijemo posao i zarađujemo sredstva kako bismo mogli da izdržavamo porodicu. To možemo postići na načine koji nisu sebični. Suprotno tome, drugi ekonomski sistemi kao što je socijalizam, ignorišu biblijsku definiciju ljudske prirode. Radi toga dozvoljavaju da ekonomska sila bude centralizovana i koncentrisana sila u rukama par pohlepnih ljudi. Oni koji se žale na uticaj koji glavne korporacije imaju na naše živote bi trebalo da razmotre socijalističku alternativu, gdje par vladajućih birokrata kontroliše svaki aspekt istih.

Iako je pohlepa ponekad očigledna u kapitalističkom sistemu, treba da shvatimo da ona nije tu radi sistema – ona postoji radi toga što je dio ljudske grešne prirode. Rješenje ne leži u mijenjanju ekonomskog sistema, nego u mijenjanju srca ljudi kroz silu Evanđelja Isusa Krista.

English


Vrati se na bosansku stranu
Šta Biblija kaže o kapitalizmu?