Pitanje
Ako je Bog znao da će se Sotona pobuniti, zašto ga je stvorio?
Odgovor
Ovo je pitanje koje se može podijeliti u dva dijela. Prvi dio je “Da li je Bog znao da će se Sotona pobuniti?” Znamo iz Pisma da je Bog sveznajuć, što bukvalno znači “onaj koji sve zna”. Job 37:16; Psalam 139:2–4, 147:5; Izreke 5:21; Izaija 46:9-10; i 1. Ivanova 3:19–20 ne ostavljaju nikakav prostor za sumnju da je Božije znanje bezgranično i da On zna sve što se desilo u prošlosti, sve što se dešava sada i sve što će se desiti u budućnosti.
Ako pogledamo neke od superlative u ovim stihovima – “znanja savršenog”; “njegov je razum beskonačan”; “on zna sve” – vidjećemo da je jasno da Božije znanje ne samo da je veće od našeg, nego je bezgranično veće. On sve stvari zna u potpunosti. Ako Njegovo znanje nije savršeno, onda postoji nedostatak u Njegovoj prirodi. Svaki nedostatak u Božijoj prirodi znači da On ne može biti Bog, jer sama suština Boga zahtijeva savršenost svih Njegovih osobina. Stoga, odgovor na prvi dio pitanja je “da, Bog je znao da će se Sotona pobuniti”.
Pređimo na drugi dio pitanja: “Zašto je Bog stvorio Sotonu znajući unaprijed da će se on pobuniti?” Ovo pitanje je malo teže, jer postavljamo “zašto” pitanja na koja Biblija obično ne daje potpune odgovore. Uprkos tome, trebalo bi da dođemo do određenog razumijevanja. Već smo vidjeli da je Bog sveznajuć. Dakle, ako je On znao da će se Sotona pobuniti i pasti sa neba, a ipak ga je stvorio, to mora da znači da je Sotonin pad od početka bio dio Božijeg suverenog plana. Nijedan drugi odgovor nam do sad nema smisla.
Prvo, trebalo bi da razumijemo da znati da će se Sotona pobuniti nije isto što i učiniti da se on pobuni. Anđeo Lucifer je imao slobodnu volju i sam je napravio svoje izbore. Bog ga nije stvorio kao đavola; On ga je stvorio kao dobrog (Postanak 1:31).
U pokušaju da razumijemo zašto je Bog stvorio Sotonu, znajući da će se ovaj pobuniti, trebalo bi također da imamo u vidu sljedeće činjenice:
1) Lucifer je imao dobru i savršenu svrhu prije svog pada. Njegova pobuna ne mijenja Božiju prvobitnu namjeru od nečega dobrog do nečega lošeg.
2) Božija suverenost se proteže do Sotone, čak u njegovom palom stanju. Bog je u stanju da iskoristi njegova zla djela da na kraju iznese svoj sveti plan (vidi 1. Timoteju 1:20 i 1. Korinćanima 5:5).
3) Božiji plan spasenja je određen od vječnosti (Otkrivenje 13:8); spasenje zahtijeva da nešto bude spašeno od nečega, tako da je Bog dozvolio Sotoninu pobunu i širenje grijeha.
4) Patnja koju je Sotona donio u svijet je ustvari postal način na koji je Isus, u svojoj ljudskosti, učinjen potpunim i savršenim Spasiteljem čovječanstva: “Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja.” (Hebrejima 2:10).
5)Od samog početka, Božiji plan u Kristu uključuje razaranje Sotoninog djela (vidi 1. Ivanovu 3:8).
Na kraju krajeva, ne možemo sa sigurnošću znati zašto je Bog stvorio Sotonu, znajući da će se on pobuniti. Iskušenje je pretpostavljati da bi stvari bile “bolje” da Sotona nikad nije bio stvoren, ili tvrditi da je Bog trebalo da ih učini drugačije. Ali takve pretpostavke i tvrdnje nisu mudre. Ustvari, tvrditi da znamo bolje od Boga kako se upravlja univerzumom znači pasti u isti grijeh u koji je upao đavo, uzdižući sebe iznad Najvišeg (Izaija 14:13–14). English
Ako je Bog znao da će se Sotona pobuniti, zašto ga je stvorio?
