Da li su Izrael i crkva jedno te isto? Da li Bog još uvijek ima plan za Izrael?


Pitanje: Da li su Izrael i crkva jedno te isto? Da li Bog još uvijek ima plan za Izrael?

Odgovor:
Ovo je jedna od najkontraverznijih tema u današnjoj crkvi i ima značajne implikacije vezano za način na koji tumačimo Posmo, posebno u vezi sa zadnjim vremenima. Što je još važnije, ima i veliku značajnost u tome što utiče na način na koji mi razumijemo prirodu i karakter Boga samog.

Rimljanima 11:16-36 bilježi ilustraciju drveta masline. Ovaj odlomak govori o Izraelu ("prirodnim granama") koji je odlomljen i Crkvi ("divljim" granama ili mladici) koja je nakalemljena. S obzirom na to da se o Izraelu govori kao o granama, kao i o Crkvi, logično je da nijedna grupacija takoreći ne predstavlja "cijelo drvo"; umjesto toga, njega predstavlja Božije djelovanje na cijelom čovječanstvu. Prema tome, Njegov plan za Izrael i Njegov plan za Crkvu su dio šireg sprovođenja Njegove volje među ljudima uopšte. Naravno, to ne znači da je jedan od ova dva plana od manjeg značaja. Kako su mnogi koji su komentarisali Bibliju primijetili, u njoj postoji mnogo više prostora za temu Božijeg plana za Izrael i Crkvu, nego za temu o nečemu drugom!

U Postanku 12, Bog obećava Abrahamu da će on biti otac velike nacije (Židova), da će Židovi posjedovati zemlju, da će taj narod biti blagoslovljen nad svim drugim narodima i da će svi drugi narodi biti blagoslovljeni zbog Izraela. Dakle, od početka Bog otkriva da će Izrael biti Njegov izabrani narod na zemlji, ali da Njegovi blagoslovi neće biti ograničeni isključivo na njih. Galaćanima 3:14 pokazuje prirodu blagoslova koji će doći na sve druge narode: "Da bi na neznabošce došao blagoslov Abrahamov u Isusu Kristu, tako da obećanje Duha primimo po vjeri". Svi narodi svijeta su blagoslovljeni Izraelom, kroz kojeg je došao Spasitelj svijeta.

Božiji plan otkupljenja je izgrađen na svršenom djelu Isusa Krista, Davidovom i Abrahamovom potomku. Ali je Njegova smrt na križu dovoljna za grijehe cijelog svijeta, ne samo za Židove! Galaćanima 3:6-8 tvrdi: "Kao što Abraham vjerova Bogu, i uračuna mu se u pravdu. Poznajte dakle, da su oni sinovi Abrahamovi, koji su od vjere. A jer je Pismo predvidjelo, da Bog po vjeri opravdava neznabošce, naprijed navijesti Abrahamu: 'U tebi će biti blagoslovljeni svi narodi'". Najzad, Galaćani 3:29 kažu: "A kad ste vi Kristovi, onda ste potomci Abrahamovi, po obećanju baštinici". Drugim riječima, u Kristu, vjernici se računaju kao pravedni, vjerom, na isti način na koji je to bio i Abraham (Galaćanima 3:6-8). Ako smo u Kristu, onda smo sudionici blagoslova Izraela i svi narodi su uključeni u Kristovo otkupljujuće djelo. Vjernici postaju Abrahamovi duhovni potomci. Oni ne postaju Židovi fizički, ali mogu da imaju iste blagoslove i privilegije kao i oni.

Sad, ovo nije u kontradikciji niti poništava otkrivenje koje je dano u Starom zavjetu. Božija obećanja koja su tamo objavljena su i dalje na snazi, a Njegov odnos sa Izraelom kao izabranim narodom ukazuje na djelo Krista kao Otkupitelja cijelog svijeta. Mojsijev Zakon je i dalje punomoćan za sve Židove koji još nisu prihvatili Krista kao svog Mesiju. Isus je učinio ono što oni nisu mogli – ispunio svako slovo Zakona (Matej 5:17). Kao novozavjetni vjernici, mi više nismo pod prokletstvom Zakona (Galaćanima 3:13), jer ga je Krist preuzeo na sebe na križu. Zakon je imao dvije svrhe: da otkrije grijeh i ljudsku nesposobnost (po sopstvenim zaslugama) da učini bilo šta u vezi s tim, i da nam ukaže na Krista, koji ga je ispunio. Njegova smrt na križu u potpunosti zadovoljava Božiji pravedan zahtjev za savršenošću.

Božija bezuslovna obećanja nisu obesnažena čovjekovom nevjernošću. Njega nikad ne iznenađuje ništa što mi uradimo, i On ne mora da prilagođava svoje planove prema načinu na koji se mi ponašamo. Ne, Bog je suveren nad svim stvarima – prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – i ono što je on predodredio i za Izrael i za Crkvu će se ispuniti, bez obzira na okolnosti. Rimljanima 3:3-4 objašnjava da nevjerstvo Izraela ne poništava Njegova obećanja data njima: "A što neki od njih ne vjerovaše, što je za to? Zar će njihovo nevjerstvo vjernost Božju poništiti? Bože sačuvaj! Nego je Bog istinit, a čovjek svaki lažac, kao što je pisano: 'Da se opravdaš u svojim riječima, i da pobijediš, kad ti stanu suditi.'"

Obećanja dana Izraelu i dalje treba da se ispune u budućnosti. Možemo biti sigurni da je sve što je Bog rekao istina i da će se desiti , radi Njegovog karaktera i dosljednosti. Crkva se ne postavlja na mjesto Izraela i ne treba da očekuje simbolično ispunjenje Starozavjetnih obećanja. Dok čitamo Pismo, neophodno je da gledamo na Izrael i Crkvu kao na dvije odvojene stvari.

English


Vrati se na bosansku stranu
Da li su Izrael i crkva jedno te isto? Da li Bog još uvijek ima plan za Izrael?