Da li Ivan 3:5 naučava da je krštenje neophodno za spasenje?



Pitanje: Da li Ivan 3:5 naučava da je krštenje neophodno za spasenje?

Odgovor:
Kao što je slučaj sa svakim pojedinim stihom ili odlomkom, razaznajemo šta on uči tako što ga najprije provučemo kroz ono što ostatak Biblije govori na tu temu. U slučaju krštenja ili spasenja, Biblija jasno kaže da spasenje dolazi po milosti kroz vjeru u Isusa Krista, ne djelima bilo koje vrste, uključujući i krštenje (Efežanima 2:8-9). Stoga, bilo koje tumačenje koje dolazi do zaključka da je krštenje, ili bilo koje drugo djelo, neophodno za spasenje, je pogrešno. Za više informacija, pročitajte na našoj stranici “Da li spasenje dolazi samo vjerom, ili vjerom plus djelima?”

Ivan 3:3-7: “Isus mu odvrati: ‘Zaista, zaista kažem ti: Ako se tko ne rodi ponovno, ne može vidjeti Božjega kraljevstva.’ Nikodem ga upita: ‘Kako se čovjek može roditi ponovno, kad je već star? Može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i opet se roditi?’ Isus odgovori: ‘ Zaista, zaista kažem ti: Ako se tko ne preporodi vodom i Duhom, ne može ući u u Božije kraljevstvo. Što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: Morate se preporoditi.’”

Kada uzimamo u obzir ovaj odlomak, važno je da prvo uočimo da krštenje nije nigdje ni spomenuto u kontekstu. Dok se ono spominje kasnije u ovom poglavlju (Ivan 3:22-30), to je u potpuno drugačijem okruženju (u Judeji umjesto u Jeruzalemu) i u drugo vijeme od ove rasprave sa Nikodemom. To ne znači da Nikodemu krštenje nije bilo poznato, bilo iz židovske prakse krštavanja obraćenih mnogobožaca u judaizam ili radi službe Ivana Krstitelja. Međutim, samo iz čitanja ovih stihova u kontekstu neće dati nijedan razlog da se zaključi da je Isus govorio o krštenju, osim ako neko ne pokušava da učita u ovaj odlomak već unaprijed izgrađenu zamisao ili teologiju. Automatski učitati krštenje u ovaj stih samo zato što on spominje “vodu” je neopravdano.

Oni koji drže da je krštenje neophodno za spasenje ukazuju na “preporođen vodom” kao dokaz. Kao što je neko rekao: “Isus opisuje i jasno mu govori kako – tako što će se roditi vodom i Duhom. Ovo je savršen opis krštenja! Isus nije mogao dati detaljnije i ispravnije objašnjenje krštenja.” Međutim, da je Isus zaista želio da kaže da se neko mora krstiti kako bi bio spašen, mogao je jednostavno tvrditi: “Zaista, zaista kažem ti, ako se neko ne krsti i ne rodi od Duha, ne može ući u kraljevstvo nebesko”. Dalje, da je Isus iznio takvu tvrdnju, učinio bi kontradiktornim brojne ostale stihove u Bibliji koji jasno kažu da spasenje dolazi od vjere (Ivan 3:16; 3:36; Efežanima 2:8-9; Titu 3:5).

Također ne bi trebalo da smetnemo s uma činjenicu da kada je Isus razgovarao sa Nikodemom, obred kršćanskog krštenja još uvijek nije bio na snazi. Vidimo ovu nesaglasnost u tumačenju Pisma kada neko pita one koji vjeruju da je krštenje neophodno za spasenje, zašto nije trebalo da se zločinac na križu krsti, kako bi bio spašen. Uobičajen odgovor na ovo pitanje je: “Zločinac na križu je još uvijek bio pod Starozavjetnim savezom i stoga nije podlijegao krštenju. On je bio spašen baš kao i svi na koje se odnosio Starozavjetni savez.” Dakle, u suštini, isti ljudi koji kažu da za zločinca na križu nije bilo neophodno da se krsti jer je bio “pod Starozavjetnim savezom”, će koristiti Ivana 3:5 kao “dokaz” da je krštenje neophodno za spasenje. Oni su uporni u tome da Isus govori Nikodemu da on mora biti kršten kako bi bio spašen, iako je i on bio pod Starozavjetnim savezom. Ako je zločinac na križu bio spašen bez da se krstio (pošto je bio pod Starozavjetnim savezom), zašto bi Isus govorio Nikodemu (koji je također bio pod Starozavjetnim savezom) da treba da se krsti?

Ako se “preporoditi vodom i Duhom” ne odnosi na krštenje, šta to onda znači? Po tradiciji postoje dva tumačenja ovog izraza. Prvo je da se Isusovo korištenje izraza “(prepo)roditi vodom” odnosi na prirodno rođenje (gdje voda predstavlja amnionsku tečnost koja okružuje bebu u utrobi) a da biti rođen od Duha ukazuje na duhovno rođenje. Dok je to moguće tumačenje izraza “rođen vodom” i može da se uklopi u kontekst Nikodemovog pitanja o tome kako čovjek može da se rodi “kad je već star”, ono nije najbolje u odnosu na kontekst samog odlomka. Nakon svega, Isus nije govorio o razlici između prirodnog i duhovnog rođenja. Ono što je on radio je bilo objašnjenje Nikodemu da on treba da se “rodi odozgo”, iliti da se “rodi ponovo”.

Drugo uobičajeno tumačenje ovog odlomka i ono koje se najbolje uklapa u čitav kontekst, ne samo ovog odlomka, nego i Biblije u cjelini, je ono koje vidi da oboje u izrazu “rođen vodom i Duhom” opisuju različite aspekte istog duhovnog rođenja, ili onoga što znači biti “nanovo rođen” ili “rođen odozgo”. Dakle, kada Isus kaže Nikodemu da on mora biti “(prepo)rođen vodom i Duhom”, On ne misli bukvalno na vodu (npr, krštenje ili amnionsku tečnost u materici), nego ukazuje na potrebu duhovnog očišćenja ili obnove. Kroz cijeli Stari (Psalam 51:2,7; Ezekiel 36:25) i Novi zavjet (Ivan 13:10; 15:3; 1. Korinćanima 6:11; Hebrejima 10:22), voda se često figurativno koristi za duhovno pročišćenje ili obnovljenje proizvedeno Duhom Svetim, kroz Riječ Božiju, u momentu spasenja (Efežanima 5:26; Titu 3:5).

“Barclayevo dnevno proučavanje Biblije” opisuje ovaj koncept riječima: “Ovdje postoje dvije zamisli. Voda je simbol čišćenja. Kada Isus preuzme naše živote, kada ga zavolimo svim svojim srcem, grijesi prošlosti su oprošteni i zaboravljeni. Duh je simbol sile. Kada Isus preuzme naše živote, nije samo naša prošlost oproštena i zaboravljena; ako je to sve, mogli bismo nastaviti da pravimo istu zbrku od života iznova i iznova; ali u život nam ulazi nova sila koja nas osposobljava da budemo ono što sami od sebe nikad ne bismo mogli da budemo i da radimo ono što sami od sebe nikad ne bismo mogli da radimo. Voda i Duh predstavljaju čišćenje i Kristovu osnažujuću silu, koja briše našu prošlost i daje pobjedu za budućnost.”

Stoga, “voda” spomenuta u ovom stihu ne znači bukvalno fizički vodu, nego “živu vodu” koju je Isus obećao ženi na studencu u Ivanu 4:10 i ljudima u Jeruzalemu u Ivanu 7:37-39. To je unutrašnje pročišćenje i obnovljenje koje je čin Duha Svetog koji proizvodi duhovni život u mrtvom grešniku (Ezekiel 36:25-27; Titu 3:5). Isus naglašava ovu istinu u Ivanu 3:7, kada ponavlja da se mora biti nanovo rođen i da taj novi život može biti postignut samo Duhom Svetim (Ivan 3:8).

Postoji nekoliko razloga zašto je ovo ispravno tumačenje izraza “rođen vodom i Duhom”. Najprije treba da zapazimo da grčka riječ prevedena kao “ponovno” ima dva moguća značenja. Prva je “ponovo” a druga “odozgo”. Nikodem očigledno pretpostavlja da je ovdje korišteno prvo značenje riječi i nalazi da je ta zamisao neshvatljiva. Radi toga nije morao razumjeti kako odrastao čovjek može da se vrati u majčinu utrobu i fizički bude ponovo rođen. Stoga mu Isus ponavlja ono što je rekao, ali na drugi način, tako da razjasni da se to odnosilo na “rođen odozgo”. Drugim riječima, i “rođen odozgo” i “rođen vodom i Duhom” su dva načina da se kaže ista stvar.

Drugo, važno je zapaziti da grčka gramatika u ovom stihu izgleda ukazuje na to da su “biti rođen vodom” i “biti rođen Duhom” jedna tačka, a ne dvije. Stoga, tu se ne govori o dva odvojena rođenja, kako je Nikodem pogrešno mislio, nego o jednom, onom “odozgo” ili duhovnom rođenju koje je neophodno da bi bilo ko mogao “vidjeti Božjega kraljevstva”. Ova potreba da se neko “ponovo rodi”, ili da iskusi duhovno rođenje, je tako važna da je Isus naglašava Nikodemu tri puta u ovom odlomku Pisma (Ivan 3:3, 5, 7).

Treće, voda se u Bibliji često koristi simbolično u odnosu na rad Duha Svetog u posvećenju vjernika, kojim Bog čisti i pročišćava vjernikovo srce ili dušu. Na mnogo mjesta i u Starom i u Novom zavjetu, rad Duha Svetog se poredi sa vodom (Izaija 44:3; Ivan 7:38-39).

Isus je ukorio Nikodema u Ivanu 3:10 kad mu je rekao: “Ti si učitelj u Izraelu i to ne razumiješ?” Ovo nagovještava da je ono što mu je Isus upravo rekao bilo nešto što je Nikodem trebalo da zna i razumije iz Starog zavjeta. Šta je bilo ono što je Nikodem, učitelj Starog zavjeta, trebalo da zna i razumije? To da je Bog u Starom zavjetu obećao da će doći vrijeme za koje je rekao: “Poškropit ću vas čistom vodom, da budete čisti. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih vaših idola. Dat ću vam novo srce i nov ću duh staviti u vašu nutrinu. Odstranit ću kameno srce iz vaših grudi i dat ću vam pravo srce. Svoj ću duh staviti u vašu nutrinu i učinit ću da hodite po mojim zapovijedima i da savjesno izvršavate moje zakone” (Ezekiel 36:25-27). Isus je ukorio Nikodema što nije imao na umu i razumio jedan od ključnih Starozavjetnih odlomaka koji su se odnosili na Novi savez (Jeremija 31:33). Nikodem je trebalo ovo da očekuje. Zašto bi ga Isus ukorio što nije razumio krštenje, uzimajući u obzir činjenicu da ono nigdje nije bilo spomenuto u Starom zavjetu?

Iako ovaj stih ne naučava da je krštenje neophodno za spasenje, trebalo bi da budemo pažljivi da ne negiramo njegovu važnost. Krštenje je znak ili simbol onoga što nastupa kad je neko nanovo rođen. Njegovu važnost ne treba umanjivati ili minimalizovati. Međutim, ono nas ne spašava. Ono što nas spašava je pročišćujući rad Duha Svetog kada se ponovo rodimo i obnovimo Njime (Titu 3:5).



Vrati se na bosansku stranu



Da li Ivan 3:5 naučava da je krštenje neophodno za spasenje?