Koje je bilo značenje i svrha Isusovih iskušenja?



Pitanje: Koje je bilo značenje i svrha Isusovih iskušenja?

Odgovor:
Nakon što se krstio, Isus je bio “od Duha odveden u pustinju. Ondje ostade četrdeset dana i bi kušan od đavla.” (Luka 4:1-2). Tri iskušenja u pustinji su bila pokušaj da se Njegova vjernost odvrati od Boga prema Sotoni. Slično viidmo u Mateju 16:21-23, gdje Sotona, kroz Petra, kuša Isusa da se suzdrži od križa koji mu je predodređen. Luka 4:13 nam kaže da je, nakon iskušenja u pustinji, Sotona “otišao od njega za neko vrijeme”, što bi moglo da ukazuje da ga je kasnije ponovo kušao, mada to nije zabilježeno. Ono što je važno je to da je, uprkos raznih iskušenja, Isus bio bez grijeha.

To da je Bog imao svrhu u tome što je dopustio da Isus bude kušan u pustinji, je jasno iz tvrdnje da je “od Duha odveden u pustinju”. Jedan od razloga je da nas uvjeri da imamo velikog svećenika koji je u stanju da saosjeća sa svim našim slabostima i nemoći (Hebrejima 4:15) jer je i On bio kušan u svemu kao i mi. Ljudska priroda našeg Gospoda je omogućila da On može saosjećati sa našim slabostima, jer je i on bio izložen slabosti. “Jer zato, što je sam trpio i bio iskušan, može pomoći onima, koji se iskušavaju.” (Hebrejima 2:18). Grčka riječ koja se prevodi kao “kušan” ovdje znači “stavljen na test”. Dakle, kada smo suočeni sa testom i iskušani životnim okolnostima, možemo biti sigurni da Isus razumije i saosjeća, kao onaj koji je pretrpio iste kušnje.

Isusova iskušenja slijede tri obrasca koja su zajednička svim ljudima. Prvo se odnosi na želje tijela (Matej 4:3-4), što uključuje sve oblike fizičkih želja. Naš Gospod je bio gladan, i đavo ga je kušao da pretvori kamenje u kruh, ali je On odgovorio citatom iz Ponovoljenog zakona 8:3. Drugo iskušenje se tiče ponosa života (Matej 4:5-7) i ovdje vidimo kako đavo pokušava da iskoristi citat iz Pisma protiv Njega (Psalam 91:11-12), ali i Gospod ponovo koristi Pismo kao odgovor (Ponovljeni zakon 6:16), navodeći da bi bilo pogrešno da zloupotrijebi sopstvenu moć.

Treće iskušenje se tiče požude očiju (Matej 4:8-10), i ako postoji ikakva prečica do ispunjenja Mesijanstva, da se zaobiđu patnja i raspeće, radi čega je prvenstveno i došao, onda bi to bio ovaj način. Djavo je već imao kontrolu na kraljevstvom svijeta (Efežanima 2:2), ali je bio spreman da sve to da Kristu u zamjenu za Njegovu lojalnost. Sama pomisao na to je prouzrokovala da se Gospodnja božanska priroda strese, i On je oštro odgovorio: “Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino služi!” (Matej 4:10; Ponovljeni zakon 6:13).

Postoje mnoga iskušenja u koja upadnemojer je naše tijelo po prirodi slabo, ali imamo Boga koji neće dozvoliti da budemo kušani više nego što možemo podnijeti; On će obezbijediti put da izađemo iz njih (1. Korinćanima 10:13). Radi toga možemo biti pobjedonosni i zahvaliti Gospodu za oslobođenje od iskušenja. Isusovo iskustvo u pustinji nam pomaže da vidimo ta zajednička iskušenja koja nas sprečavaju da djelotvorno služimo Bogu.

Štaviše, iz Isusovih odgovora učimo kako da odgovorimo na njih – Pismom. Sile zla dolaze sa mnoštvom iskušenja, ali sva ona imaju iste tri stvari u svojoj srži: požudu očiju, žudnju tijela i ponos života (1. Ivanova 2:16). Mi ih možemo prepoznati i boriti se s njima samo ako ispunimo svoja srca i umove istinom. Oklop kršćanskog vojnika u duhovnoj borbi uključuje samo jedno ofanzivno oružje, a to je mač Duha, što je Riječ Božija (Efežanima 6:17). Lično poznavanje Biblije će staviti mač u naše ruke i osposobiti nas da budemo pobjedonosni nad iskušenjima.



Vrati se na bosansku stranu



Koje je bilo značenje i svrha Isusovih iskušenja?