Zašto Gospodnja molitva ne uključuje zahvaljivanje? Zar ne bi trebalo da sve naše molitve uključuju izraz zahvale?


Pitanje: Zašto Gospodnja molitva ne uključuje zahvaljivanje? Zar ne bi trebalo da sve naše molitve uključuju izraz zahvale?

Odgovor:
Zaista izgleda čudno da, s obzirom na podsticanje apostola Pavla u 1. Solunjanima 5:17-18 da "se molimo bez prestanka" i "zahvaljujemo na svemu", Gospodnja molitva ne uključuje upućivanje na zahvalnost. To izgleda posebno čudno jer Isus daje obrazac zahvaljivanja na drugim mjestima u Evanđeljima.

Isus zahvaljuje Bogu za hranu koju proviđa, uključujući čuda kad je nahranio 5 000 ljudi (Matej 14:16-21) i 4 000 njih (Matej 15:35-38). On daje hvalu za vino i kruh na Posljednjoj večeri (Djela 27:35). Zahvaljuje Bogu što ga uslišava, kada je podigao Lazara iz mrtvih (Ivan 11:41). Čak je zahvalio Ocu što je sačuvao tajnu kraljevstva od mudrih i otkrio je siromašnima, neukima i neprimjetnima (Matej 11:25). Ipak, izostavio je zahvaljivanje iz Gospodnje molitve.

Ako istražimo odlomak koji sadržava Gospodnju molitvu (Matej 6:9-13), najprije primijetimo zašto je Isus učio svoje učenike da se mole na određen način. On je kritikovao način na koji su se molili fariseji. Činili su to na otvorenom, kako bi svi mogli da ih vide i čuju. To je bio način da se pokaže javnosti koliko su sveti i pobožni. Isus je osudio ovaj način molitve: "Oni su primili svoju nagradu", nagradu da budu viđeni od strane ljudi. Isus ne osuđuje molitvu u javnosti, već samo onu sa ciljem da se bude "viđen". Također ga vidimo kako kritikuje način na koji su se pagani molili, stalno ponavljajući istu stvar iznova i iznova, kako bi bili sigurni da ih njihov bog čuje, kao što su to činili Baalovi svećenici na Gori Karmel u 1. Kraljevima 18.

Isusovo korigovanje ovih obrazaca molitve je bilo davanje Njegovim učenicima ispravan model molitve. Sad, mi se ne molimo Gospodnju molitvu samo je deklamujući, kao što to rade rimokatolici. Ovo ne znači da je zajedničko izgovaranje te molitve pogrešno. Isus ovdje ukazuje na ličnu molitvu, ne zajedničku.

Najbolje je da se o Gospodnjoj molitvi razmišlja kao o opštim smjernicama za molitvu – način da se izoštri naš molitveni život. Ova molitva sadrži šest zamolbi. Prve tri se odnose na Boga, a posljednje tri na nas. Nakon što oslovljavamo Boga sa "Oče naš na nebu", najprije molimo da Njegovo ime bude uzvišeno i proslavljeno. Zatim se molimo da dođe Njegovo kraljevstvo. Na neki način je Božije kraljevstvo već prisutno od Kristovog dolaska, ali mi se molimo da ono dođe u svojoj punini. Treće, molimo se za Božiju volju – Njegovu moralnu, ili otkrivenu volju – da se čini na zemlji, počevši s nama. Nakon ove tri molbe, koje adresiraju Božiju slavu i veličanstvo, nastavljamo sa molbama koje se odnose na nas – naše dnevne potrebe, oproštenje grijeha i oslobođenje od zla.

Najbolji odgovor na pitanje zašto ne nalazimo zahvaljivanje u Gospodnjoj molitvi je da je ono stav sa kojim se molimo Bogu. Onima koji su Božija djeca će zahvaljivanje da ispuni srce i izlije se sa njihovih usana Njemu jer znamo, pored drugih stvari, da su naši grijesi oprošteni i da imamo vječni život kroz Isusa Krista. Što više razmišljamo o tome šta je Bog učinio za nas, zahvalniji ćemo biti. Zahvaljivanje prirodno proizlazi iz našeg odnosa sa Bogom, u svako vrijeme, u svim uslovima i pod svim okolnostima. Pavle je napisao u 1. Solunjanima 5:18: "Na svemu zahvaljujte; jer je ovo volja Božja u Kristu Isusu od vas".

English


Vrati se na bosansku stranu
Zašto Gospodnja molitva ne uključuje zahvaljivanje? Zar ne bi trebalo da sve naše molitve uključuju izraz zahvale?